Moj prvi susret s učenjem suvremenog indijskog mistika i duhovnog učitelja Oshoa dogodio se zahvaljujući prijateljici koja mi je u proljeće 2007. posudila njegovu knjigu Intimnost. I to je bila ljubav na prvi pogled. Kad pogledam unazad, znam da se moja prva inicijacija u njegovo duhovno učenje dogodila upravo tada, u prostoru između riječi u knjizi. Godinu prije proživljavala sam mučan proces rastave u kojem su se sva moja uvjerenja o ljubavi srušila kao kula od karata. Vjerujem da se upravo zbog toga i javila želja da dublje istražim tu tematiku − osjećala sam da mi u tom segmentu života nedostaje nešto konkretno kako bih mogla imati zdrav odnos prema sebi i partneru. Odlučila sam ne ponavljati u budućnosti iste pogreške i biti u harmoniji sa svojim srcem i njegovim željama.
Tečaj slikanja u Miastu
To me je, nakon samo godinu dana, potaknulo da pohađam intenzivnu radionicu u Oshovu centru u srcu Toskane, Osho Miasto, koji je lani proslavio 30 godina rada. Iako sam bila fascinirana nazivima programa koji se nude u centru poput Ljubav i intimnost, Strastveni susret snage i tišine, Samoiscjeljenje ili pak Sufi, put srca, ipak sam se odlučila na pohađanje slikarske radionice jer sam nakon dugo godina iznova počela s kreativno-likovnim izražavanjem. To me je privlačilo još od osnovnoškolskih dana, ali do tada se nisam imala vremena posvetiti tome zbog „ozbiljnijih stvari“ poput školovanja, karijere i braka.
Zato sam spontano odlučila razveseliti svoje unutarnje dijete i zaigrano se obojiti istinskim bojama (tečaj se zvao Iskonsko slikanje). Miasto je u mom sjećanju ostao obilježen mirisom lavande, dugim, toplim i prisnim zagrljajima, druženjem, slikanjem, plesom i meditacijom. No ostavio je u meni i čežnju da uđem još dublje u Oshov mistični svijet samospoznaje.
O najvećem Oshovu meditacijskom centru u Puni sanjarila sam još 2008., ali trebalo je dvije i pol godine i nešto malo hrabrosti da se sama zaputim u daleku Indiju. Puna, koju neki nazivaju i Oxford Istoka, nalazi se na otprilike tri sata vožnje od Mumbaija te je prijestolnica kulture i obrazovanja. Osho International Meditation Resort, jedan od najvećih svjetskih duhovnih centara, nalazi se na samo nekoliko minuta vožnje rikšom od užurbanog središta grada, u parku Koregaon, bogatom dijelu s viktorijanskim palačama koje datiraju iz vremena britanske vladavine. Iako je glavna ulica i u tom dijelu grada puna uličnih prodavača, prekrivena gustom prašinom i zakrčena jurećim vozilima, većina pokrajnjih ulica, kao i ulica koja vodi do samog centra, čista je i uredna, s drvoredima, vrtovima i modernim stambenim kompleksima.
Osho je doživio prosvjetljenje u proljeće 1953., u 21. godini, dok je još bio student filozofije na jednom indijskom sveučilištu, a svoju je prvu komunu u Puni osnovao 1974. Krajem 1986. godine, nakon izbivanja, vratio se i na istome mjestu osnovao drugu punsku komunu koja je službeno postojala do njegove smrti, 19. siječnja 1990. Oshova vizija bila je stvaranje uvjeta za rođenje „novog čovjeka“, slobodnog od svih uvjetovanja i ideologija prošlosti. Često je tog novog čovjeka nazivao i Zorba-Buddha jer je želio naglasiti da je to osoba koja uživa u materijalnom svijetu i slavi život te u isto vrijeme prebiva u unutarnjoj tišini, svjesnosti i meditaciji.
Centar godišnje posjeti nekoliko desetaka tisuća ljudi iz cijelog svijeta, a najviše ih je u doba „visoke sezone“ − studeni, prosinac, siječanj i veljača. Poseban odjel u centru, Osho Multiversity, upravlja programima za osobni razvoj i kao najveći na svijetu integrira sve postojeće pristupe terapiji: iscjeljujuća znanja Istoka i Zapada, ezoterični nauk, kreativnu umjetnost, borilačke vještine, tantru, zen, sufizam i meditacijske tehnike.
Brojni programi organizirani su u obliku tečajeva i višemjesečnih „intenziva“ u trajanju od jednog dana do tri mjeseca. Temelj i glavni cilj svih metoda i tehnika, bilo da se radi na tijelu, umu ili emocijama, jest meditacija. Zamisao je da se u nekoliko dana ili tjedana ciljanih aktivnosti stvori temelj koji bi pojedincu omogućio da ostvari transformaciju od uma do ne-uma, odnosno da postigne stanje unutarnjeg mira.
Jedini pristup art terapiji koji je mene zanimao jedan je od duljih programskih treninga koji je u ponudi centra jednom godišnje, pa sam se radi toga i zaputila do Pune, a moja prvotna namjera bila je otići u centar, završiti 15-dnevni trening za art terapeuta i nakon toga se vratiti kući. Taj plan se, na moje veliko veselje, potpuno izjalovio pa sam ostala na treningu i u Puni više od mjesec dana.
Na koju god se vrstu terapije ili treninga odlučili, jedno je sigurno: svaki trenutak svakoga dana prolazit ćete velike, korjenite transformacije, a na površinu će, uz ostalo, izlaziti i vaši strahovi i traume, a ako ste spremni, imat ćete mogućnost transformirati ih i otpustiti. Vaša osjetila, tijelo i emocije reagirat će na okolinu i ljude i imat ćete osjećaj da ste u samo tjedan-dva odradili nekoliko mjeseci svakodnevnog života. To je sasvim normalno jer je sve što radite i doživljavate u takvom okruženju pojačano te pokreće puno unutarnjih procesa koji se i u normalnom životu događaju, ali tijekom duljih razdoblja. Ovdje, u jednom danu, doživljavate intenzivne trenutke beskrajne sreće i smijeha pa nakon toga tuge i plača i onda možda opet smijeha, da biste između toga svega imali trenutke praznine, spokoja i ponekad dubokih, konkretnih uvida.
Art terapija
Većina nas koji smo došli na trening kod Oshove učenice, japanske slikarice i zen-učiteljice Meere Hashimoto, bila je spremna na veliku transformaciju i svi smo željno iščekivali početak rada na sebi. Naš dnevni radni ritam počinjao je jutarnjom dinamičkom meditacijom, da bismo nakon toga i doručka svaki dan oko 9 sati kretali s plesnim meditacijama, slikanjem i čestim grupnim dijeljenjem iskustava koja su nam uvijek iznova na lica mamila i osmijehe i suze.
Neke osobne priče bile su vrlo potresne i dijeleći ih s grupom, uz terapijsku potporu naše voditeljice, uspijevali smo pronaći izvore trauma i započinjali s njihovim iscjeljivanjem. Kad bismo mogli napraviti presjek i pokazati sve nas na početku treninga i na kraju, došli bismo do identičnog zaključka: to nisu više bile iste osobe.
Više možete doznati na www.kreativnostrekonekcija.com