S obzirom na sve veću popularnost ove terapijske metode, za čitatelje Sense odabrao sam nekoliko filmova koji ljude mogu motivirati, ohrabriti, razvedriti ili ih osnažiti da se suoče s teškim životnim situacijama.
Divan život
(1946.), rež. F. Capra
Klasik Franka Capre koji obično gledamo za Božić uistinu je svevremena i uvijek aktualna priča o smislu života te o tome koliko život pojedinca može utjecati na živote drugih ljudi. Moram priznati da, bez obzira na to koliko puta gledao ovaj film, na kraju, kad mala Zuzu na zvuk zvonca s božićnog drvca kaže kako je jedan anđeo upravo dobio krila, uvijek pustim suzu.
Let iznad kukavičjeg gnijezda
(1975.), rež. M. Forman
Nagrađen Oscarom za najbolji film te rađen po istoimenu bestseleru Kena Casyja, simbolizira borbu pojedinca sa sustavom i postavlja pitanje prilagođenosti svakoga od nas okolini u kojoj živimo. Zadnja sekvenca, u kojoj Poglavica razbija rešetke na prozoru umobolnice, spada u antologijske scene moderne kinematografije.
Miris žene
(1992.), rež. M. Brest
Prvi Oscar u karijeri Ala Pacina za ulogu slijepog vijetnamskog veterana Franka Sladea, koji unajmi studenta (glumi ga Chris O’Donell) da ga prati tijekom vikend izleta u New Yorku. Ono što mladi student ne zna je da pukovnik Slade ustvari planira počiniti samoubojstvo, a ujedno se i sam nalazi pred izgonom s fakulteta zbog spaćke koju su počinili drugi studenti koje on ne želi okriviti. Izvrstan film iz kojeg izdvajam dvije scene: tango Ala Pacina s anonimnom djevojkom (Gabrielle Anwar) u restoranu te njegovo obraćanje studentskom zboru na kraju filma.
Ledena staza
(1993.), rež. J. Turteltaub
Temeljen na uistinu nevjerojatnoj istinitoj priči o jamaikanskoj bob reprezentaciji na zimskim olimpijskim igrama u Calgaryju, ovaj mali, slatki film pravi je pokretač pozitivnih emocija. S porukom da svaki poraz i nije poraz, ovaj je film godinama bio na vrhu top ljestvice filmova koje sam prikazivao svojim pacijentima.
Zašto ste me osudili na život?
(1981.), rež. J. Badham
Film koji govori o teškoj temi, eutanaziji i pravu na život paraliziranog umjetnika (igra ga Richard Drayfuss), nije za subotnju razbibrigu, ali je prikladan za teške životne trenutke kao ilustracija onoga što je Viktor Frankl nazvao „vrijednostima stava“: nisu toliko bitne životne nedaće koje su te snašle, već kako si se ti postavio spram njih.
(1994.), rež. R. Zemeckis
Jedan od mojih favorita, film o mentalno retardiranom mladiću koji čistoćom svoje duše, dobrotom i upornošću postaje sveamerički heroj. Premda film obiluje scenama u kojima je Forrest (Tom Hanks) sudionik važnijih događaja u novijoj američkoj povijesti, osobno mi je najdraža ona u kojoj shvaća da ima sina (Forrest: Krasan dečko, kako se zove? Jenny: Forrest. Nazvala sam ga po ocu. Forrest: Tata mu se zove Forrest? Kao i ja!)
Duh
(1990.). rež. J. Zucker
Još jedna mala slatka limunadica koja govori o zagrobnom životu te ljubavi za koju ni smrt nije granica. Krasna uloga nažalost prerano preminulog Patricka Swayzyija, uz Whoopy Gooldberg u ulozi medija kroz koju Patrick komunicira sa svojom voljenom (Demi Moore). Za ovaj film obvezno pripremite barem jedan paketić papirnatih maramica…
Ponoćna utrka
(1988.), rež. M. Brest
Pravi film za podizanje raspoloženja i jedan od najboljih tzv. budy-budy filmova ikad snimljen! Robert de Niro briljirao je u ulozi privatnog detektiva Jacka Walsha koji ima vremena da do ponoći drugoga dana u pritvor dovede mafijaškog računovođu (Charles Grodin) koji je opljačkao svoje gazde. Kraj filma na losanđeleskom aerodromu i čuvena rečenica „See you in a next life“ ostaju vam zasigurno u pamćenju cijeli život. Također, izdvajam scenu susreta De Nira s kćeri koju nije vidio deset godina.
Don Juan de Marco
(1994.), rež. J. Leven
Evo i jedan film o psihijatru! Marlon Brando dobiva pacijenta (Johnny Deep) koji umišlja da je Don Juan de Marco, najveći ljubavnik svih vremena. Ljepota mladićeve fantazije toliko obuzme doktora da, kada mu na kraju, pod pritiskom kolega, bude prisiljen dati lijekove i tako ga izliječi, on sam nastavi živjeti u svijetu mašte svojeg pacijenta. Krasan mali, topli, film.
Philadelphia
(1993.), rež. J. Demme
Film koji govori o sučeljavanju s teškom kroničnom bolesti. Tom Hanks glumi mladog perspektivnog odvjetnika koji oboli od AIDS-a te zbog toga dobije otkaz. Unatoč teškoj temi, film vrijedi pogledati u kriznim životnim situacijama, a meni je pojasnio zašto neki moji pacijenti na svoju bolest katkada gledaju kao dar.
(2004.), rež. B. Bird
Crtić, ali za djecu i odrasle! Ispod osnovne priče o superherojima koji su prisiljeni živjeti u ilegali krije se krasna alegorija o muškoj krizi srednjih godina i važnosti obiteljskog života. Svakako pogledati sinkroniziranu verziju filma, jer su hrvatski glumci svojim glasovima učinili pravo remek-djelo!
Sve o Schmidtu
(2002.), rež. A. Payne
Krasna drama o umirovljenom službeniku (Jack Nicholson) koji je „prespavao“ cijeli život i tek nakon ženine smrti (koja ga je varala s najboljim prijateljem) počinje bivati svjestan svoje praznine. Scena u kojoj Nicholson shvaća da su mu rutinska sponzorska pisma afričkom siročiću jedini smisao života, uistinu je dirljiva.
Lorencovo ulje
(1992.), rež. G. Miller
Također temeljen na istinitoj priči, ovaj film govori o hrabrosti i borbi roditelja (Nick Nolte i Susan Saranndon) suočenih s teškom bolesti svojeg djeteta. Unatoč otporu medicinske zajednice, oni sami uspjevaju iznaći lijek za svojeg sina, koji na koncu pomaže i drugoj djeci. Ohrabrujuće i inspirativno!
Beskrajni dan
(1993.), rež. H. Ramis
Također jedan od mojih favorita, film u kojem je čangrizavi i narcisoidni meteorolog (Bill Murray) prisiljen iznova proživljavati jedan te isti dan, krasna je priča o mogućnosti osobne transformacije iz gusjenice u leptira.
.png)
.png)
