Prijateljstva se rode kad se ljudi nađu na istoj mentalnoj frekvenciji. Kao da jedni drugima uđu u program i od tada zajednički vode emisiju. „Moja najbolja prijateljica Zorana i ja upoznale smo se na tečaju španjolskog prije 15 godina“, ispričala nam je zagrebačka pravnica Erika (37). „Prepoznale smo se kao srodne duše na predavanju na kojemu smo, između ostalog, prvi put čule za riječ espejo – ogledalo. U istom smo trenutku Zorana i ja izustile espejo, espejito mio, pogledale se i prasnule u smijeh, dok su nas drugi učenici gledali kao da nismo normalne. Tako je naše prijateljstvo niknulo iz spontanog prijevoda ključne rečenice zle kraljice iz Snjeguljice.“
Zajednički interesi, sličan smisao za humor i povjerenje
Kad ljude pitaju što im daje smisao životu, prijateljstvo je često na vrhu ljestvice. Donedavna se vjerovalo da se prijateljstva rađaju nepredvidivo i spontano, no nedavna su istraživanja bacila više svjetla na proces kojim ljudi uspostavljaju prijateljske odnose, počevši od upoznavanja pa do veće prisnosti.
Jedno je istraživanje proučilo odnose u zgradi s prizemljem i dva kata. Pokazalo se da prosječni stanar ima najviše prijatelja na svojem katu, a ukupno najviše imali su ih oni koji žive u prizemlju blizu ulaza, poštanskih sandučića i stubišta. Najrjeđa su bila prijateljstva između ljudi s prvog i drugog kata, jer su oni u najmanje dolazili u doticaj. Istraživači su zaključili da se prijatelji pretežno regrutiraju iz redova onih čiji se putovi sreću – na adresi stanovanja, u školi, poslu, hobijima, sportu.
Nije neobično da se spone rađaju između onih koji se sreću, no proces ne staje na tome. Zašto se zbližimo s jednom, a ne s drugom polaznicom tečaja zumbe? Za početak, nužna je srodnost interesa – za tenis, astrologiju ili tajlandsku kuhinju – i sličan smisao za humor (i za ozbiljnost). No potreban je još jedan sastojak – uzajamno povjerenje.
Reci mi više o sebi
A stupanj povjerenja između dvoje ljudi otkriva se prilikom priopćavanja – ili uskraćivanja – osobnih činjenica, stajališta i osjećaja. „Smijem li ti reći nešto u povjerenju?“ „Naravno, samo daj.“ Ovako ili slično zvuči isječak iz dijaloga ljudi na pragu prijateljstva.
Prelazak iz poznanstva ili drugarstva u prijateljske vode obično je obilježen proširenjem i produbljenjem razmijenjenih podataka. Taj je proces postupan i uzajaman. „Jedan znanac iznese nešto privatno o sebi i gleda hoće li onaj drugi uzvratiti istom mjerom“, opisuje pokušaj uspostave prijateljstva kanadska sociologinja Beverley Fehr sa Sveučilišta u Winnipegu.
Kad povjeravanje nije uzajamno, prijateljstvo se gasi. Koliko će biti čvrsto, ovisi o pouzdanosti, odanosti i daljnjem dijeljenju intimnosti. Oni koji znaju što smiju reći, a što trebaju prešutjeti u razgovoru o duboko osobnim temama imaju veće izglede za trajno i stabilno prijateljstvo. Dobri prijatelji stoje uz nas u dobrim i lošim vremenima, ali ne prelaze granicu tuđe slobode i neovisnosti. Prijatelj koji se previše petlja u naše odnose s drugim ljudima, ukus za hranu i stil odijevanja riskira ispasti iz prijateljskog kruga.
Za prijateljstvo su važniji neopipljivi darovi nego konkretne usluge tipa posuđivanja novca ili davanja preporuke za posao. Ako nas netko preveze do mora, bit ćemo mu zahvalni, no sam taj čin neće dovesti do novog niti do jačanja postojećeg prijateljstva. No tko nas sluša i tješi prilikom bolnog raskida veze, ljuti se na one koji su nas povrijedili i raduje se s nama pri useljenju u stan ima dobre izglede dugo se zadržati u našem životu.
Ako je riječ o materijalnim darovima, davanje je za prijateljstvo važnije od primanja. U to su vjerovali grčki filozof Aristotel i američki izumitelj i državnik Benjamin Franklin, a njihova su stajališta potvrdile i studije – primi li netko naš dar, rastu izgledi da tu osobu doživimo kao prijatelja (i opet joj nešto darujemo).
Od prijatelja se očekuje da nam priskoče u pomoć i omoguće nam da se osjetimo zaštićeno. No, uz emocionalnu potporu, za prijateljstvo je bitna srodnost identiteta u pogledu uloga koje imamo u društvu. Tko je umjetnik i boem vjerojatno će se „skompati“ s drugom osobom istoga kova; majka i domaćica sprijateljit će se s drugom majkom i domaćicom. Pripadnici sličnog miljea i pogleda na svijet najbolje se razumiju, podupiru i potiču te imaju najviše tema za razgovor i povoda za druženje.
Važnost sličnosti
Istraživanje američkih psihologinja Lise Wood i Carolyn Weisz potvrdilo je važnost srodnog identiteta za prijateljstvo, ali su otkrile i da prijateljstva funkcioniraju i između pripadnika različitih skupina, pod uvjetom da prijatelji međusobno podupiru i hvale ono što zanima onog drugog. Ako vaš prijatelj smatra da je sjajno što vježbate pilates ili učite korejski, doživjet ćete ga kao saveznika čak i ako se on time ne bavi. Presudno je da pokazuje razumijevanje i simpatiju za ono što je vama važno, jer vam time povećava samopoštovanje. Dijelom, dakle, volimo prijatelje zbog toga tko su i kakvi su, a dijelom zato što podupiru naš identitet. Ova istina vrijedi za oba spola i za sve uzraste od rane odrasle dobi nadalje.
Ova zakonitost može biti i korisna i štetna. Istraživanja su pokazala da se ovisnici o drogi teže izliječe ako su im prijatelji ovisnici, ili barem nemaju ništa protiv njihove ovisnosti. Narkomani (ili alkoholičari, ili pušači) čiji su prijatelji žestoko protiv droge imaju veće izglede da se oslobode ovisnosti. U ovom slučaju, neslaganje okoline s njihovim identitetom ovisnika tjera da promijene identitet i usuglase se s ljudima koji ih okružuju. Moguća je i suprotna reakcija: odbacivanje prijatelja koji nam prigovaraju i „slizavanje“ s ljudima koji nam povlađuju, makar nam time ne pravili uslugu.
Prijateljstva su važna za zdravlje i blagostanje, no ne mogu se stvoriti na silu, već njihova izgradnja zahtijeva trud. Baš kao i održavanje. Naša se predodžba o uvjetima za čvrsto prijateljstvo vrlo malo mijenja od kasnog mladenaštva do pozne dobi. Mijenjaju se naše sposobnosti da očuvamo prijateljstvo. S jedne strane svjesniji smo što je potrebno poduzeti u tom cilju, a s druge imamo manje vremena da to provedemo u djelo zbog poslovnih i obiteljskih obveza. Želimo li ostati prijatelji s nekim, moramo uložiti trud u komunikaciju. I to, najbolje, uživo.
Psiholozi su utvrdili četiri ključne mjere nužne za održavanje spona sa starim prijateljima, u bilo kojoj životnoj dobi: komuniciranje, razmjena intimnosti, međusobno podupiranje i pozitivnost. Temelj svega je održavanje kontakta pisano, usmeno i uživo. Nije bitno vrijeme i mjesto, bitni su susreti, pa makar i u virtualnom svijetu (što ste mislili, zašto je Facebook globalno popularan?). Komunikacija omogućuje razmjenu intimnih podataka, misli i emocija te pružanje potpore. Prijatelji moraju dijeliti bitne stvari iz svojih života, dati drugoj strani da bude u tijeku sa zbivanjima i spremno slušati njezine novosti. I emocionalno se podupirati.
Konačno, pozitivnost znači suzdržavanje od pesimizma pri iznošenju vlastitih tegoba i pri komentiranju prijateljevih. Tko prijatelju ulijeva ohrabrenje i vjeru u dobro činit će mu uslugu i ujedno osigurati opstanak prisnog odnosa. Što više ugodnih i pozitivnih poruka izmjenjujemo, to ćemo biti spremniji ulagati energiju u održavanje prijateljstva zdravim i živahnim.