Što ćete na godišnjem odmoru raditi točno u podne? Možda odspavati? To bi vam savjetovali mnogi koji uživaju u blagodatima sieste. Iako je ovaj pojam izvorno proizašao iz naziva hora sexto (šesti sat od zore) i tjerao zemljoradnike da se povuku s polja i odmore u hladu svojega doma, danas se siesta shvaća na onoliko načina koliko ima ljudi. Nekima ona zvuči egzotično, drugima lijeno, no većina će ju najprije povezati s prostranstvima Španjolske i drugih mediteranskih krajeva, uključujući i našu obalu. Što znači siesta i koliko se odmaknula od izvornog značenja kad je predstavljala dva sata sna poslije ručka, najbolje znaju oni koji je prakticiraju.

Popodnevno spavanje popravlja kognitivne sposobnosti

Potreba za popodnevnim snom, kako kaže naš sugovornik neurofiziolog i somnolog Zoran Đogaš, globalni je i sveprisutni fenomen. „Brojne studije u mnogim zemljama pokazale su da krivulja budnosti i spavanja u popodnevnim satima pokazuje otklon prema pospanosti negdje između 14 i 17 sati. Popodnevno spavanje popravlja ne samo naš subjektivan osjećaj već i fiziološke funkcije i funkcioniranje na testovima kognitivnih sposobnosti, što je potvrdilo i nedavno kinesko istraživanje“, objašnjava Đogaš.

Njemu, kao i mnogim poznatim poklonicima popodnevnog spavanja kao što su Bill Clinton, Margaret Thatcher, Winston Churchill, Napoleon ili Albert Einstein, poslijepodnevni san pomaže da spremnije i bolje obavlja svakodnevne zadaće. Nažalost, uz moderan način života, posao i druge obveze mnogima, pa i ovom voditelju Centra za medicinu spavanja KBC-a Split, siesta je luksuz koji si ne može često priuštiti.

Samo nije dobro da traje predugo

Ljetovanje je idealna prilika da date šansu poslijepodnevnom snu, a time i izbjegnete najjače sunce. Takav način odmora i opuštanja, bilo da ga prakticirate u hotelskoj sobi, vikendici ili domu, udahnut će vam sasvim novu energiju. Pravila za spavanje nema, ali doktor Đogaš savjetuje: „Potreba za spavanjem, kako noćnim tako i poslijepodnevnim, individualna je stvar iako bi spavanje između 14 i 17 sati bilo u skladu s našim unutarnjim ritmom budnosti i spavanja.

Nekima je dovoljno svega nekoliko minuta da se osjećaju odmorno, ali nekima treba više. Korist od vrlo kratkog spavanja (5-15 minuta) očita je odmah nakon buđenja, ali traje kraće (1-3 sata), a dulje spavanje (više od 30 minuta) može rezultirati kratkotrajnom smetenošću nakon buđenja i inercijom spavanja (stanje pospanosti i usporenosti koje može trajati 10 minuta ili čak dva sata poslije buđenja), ali kognitivni povoljni učinci traju dulje. U svakom slučaju, nije dobro da poslijepodnevni san traje predugo“.