Rastavljeni, razdvojeni, zavađeni, u potrazi za partnerom, tek odvezani ili nikad vezani – brojni su podtipovi ljudi koje zbirno nazivamo samcima. Iako onih koji su samci, solo ili single ima sva sila, ponekad se čini da se stalno trebaju nekomu ispričavati ili objašnjavati zašto je njihov status baš takav. „Počela sam živjeti punim plućima tek otkad sam se rastala od muža s kojim sam bila vjenčana pet godina“, kaže Julija, Mostarka nastanjena u Zagrebu. „Među nama nije bilo grubosti, već samo nerazumijevanja za ukuse i interese onog drugog. Iako od rastave živim sama, nisam ni potištena ni izolirana od društva“, nastavlja 35-godišnja nastavnica zemljopisa. „Dapače, život mi je ispunjen i dinamičan, a novostečena mi sloboda godi. Jedino me živciraju pitanja starijih članova rodbine i susjeda kad ću se opet udati i zašto sam se uopće rastala. Kao da sam rastavom prekršila neki nepisani kod. Srećom, moji me zagrebački prijatelji jednodušno podržavaju.“
Ekstroverti više ulaze u brak
Julijin slučaj odražava činjenicu da su u modernim urbanim sredinama negativna stajališta o samcima manje izražena nego u manjim sredinama. S većom dostupnošću obrazovanja i širim mogućnostima zaposlenja dolaze i liberalni pogledi na život i emancipacija od tradicionalne uloge pojedinca kao tek „polovice bračnog para“. No u tradicionalnim i konzervativnim okruženjima, poput onog iz kojeg potječe Julija, čini se da društvo prema samcima gaji brojne predrasude temeljene na zastarjelim shvaćanjima i utjecaju autoriteta kao što su crkva i politika.
Nerealna slika o poželjnosti i rasprostranjenosti života u paru dijelom je posljedica i osobnosti ljudi koji su u ljubavnoj ili seksualnoj vezi. Višegodišnja psihološka studija koju su proveli znanstvenici Ed Diener i Keith Magnus na Sveučilištu u Illinoisu među ostalim je pokazala da u brak stupa veći postotak ekstroverta nego introverta. Do jednake je spoznaje došlo istraživanje o temperamentu i ljubavnom statusu iz 1992. koje je obuhvatilo 6876 stanovnika Wisconsina. U skladu sa svojom ekstrovertiranom naravi, čini se da ljudi u vezi glasnije govore o svojem ljubavnom statusu, namećući okolini uvjerenje da je njihov način života jedini ispravan.
Samaca nije mnogo manje od vezanih, samo su mnogo tiši
Budući da se i mediji iz komercijalnih razloga pretežno bave ljudima koji vode živahan ljubavni i seksualni život, jer on nudi mnogo veće bogatstvo zapleta, lako je steći dojam da je samački život tužan, dosadan i nesvrhovit. Izloženi takvoj negativnoj promidžbi, samci ponekad osjećaju stid zbog svojeg statusa i skrivaju ga da izbjegnu kritiku i porugu. No ironično je što društvo nameće samcima kompleks krivnje ili čudaštva tobože zato što ne pripadaju većini, a pritom zaboravlja da je ta većina brojčano sve manje nadmoćna. Statistike pokazuju da je samaca mnogo – dapače, sve više – no oni ne tvore kompaktnu skupinu i ne proizvode veliku buku pa se doima da ih je manje od stvarnog broja.
Dok je 1975. godine u Hrvatskoj zabilježeno više od 35.000 vjenčanja, prema publikaciji Razvedeni brakovi u Hrvatskoj Državnog zavoda za statistiku, u 2009. su sklopljena 22.382 braka, a razvrgnuto ih je 5076. Opadanje broja vjenčanih i porast rastavljenih govori o tome da život u paru nije nimalo bajan i da ga se sve više ljudi kloni. U skladu s trendom smanjenja broja brakova i rasta broja razvoda, povećava se udio samačkih kućanstava. Više od 21 posto današnjih hrvatskih kućanstava su samačka, dok ih je 1961. bilo samo 15 posto.
Pritisak okoline velikim je dijelom krivac za tjeskobu i nisko samopoštovanje samaca. Prvi korak u obrani od negativnih predodžbi je prepoznavanje mitova.
Na samački se status uobičajeno gleda kao na pripremno razdoblje do ulaska u vezu. Međutim, samac ne smije staviti život na čekanje do susreta s nekim prikladnim i propuštati učiniti more važnih stvari na području profesije, hobija i društvenog života. Tko vjeruje u ovaj mit ne živi punim plućima, već odgađa življenje za trenutak sretnog spajanja s nekim – trenutak koji može i ne mora doći. Uz to, život s partnerom ne samo što nije jedini ispravan način života, već nije uvijek ni povoljan. Status samca mnogo je prihvatljiviji i isplativiji od suživota bez obostrane ljubavi. Ulazak u vezu pod svaku cijenu donosi više komplikacija od života bez partnera.
Uvriježena je pretpostavka da vjenčani ljudi žive dulje od samaca, no najduža i najtemeljitija studija o dugovječnosti, započeta još 1921., navodi na drukčiji zaključak. Ispostavilo se da su od tisuću ispitanika najdulje živjeli oni koji su ili uvijek bili samci, ili su se vjenčali i ostali u braku do smrti. Oni koji su se rastali ili postali udovci živjeli su kraće, čak i ako su opet ušli u brak. Također, psiholozi sa Sveučilišta u Miamiju i Lafayette Collegea nedavnim su istraživanjem opovrgnuli teoriju da je brak povoljniji za mentalno zdravlje od samačkog života. Obradivši 1500 heteroseksualaca starijih od 40 godina, zaključili su da vjenčani i nikad vjenčani imaju podjednaku dozu psiholoških vrlina, osjećaja blagostanja i otpornosti na depresiju.
Sami, ali ne i usamljeni
Samce bije glas da su usamljeni, no ova tvrdnja za mnoge ne vrijedi. Izraz „samac“ označava nepostojanje stalnog ljubavnog ili seksualnog partnera, ali ne i odsutnost prijatelja, kolega i rodbine. Deborah Carr, psihologinja s Rutgersova sveučilišta, tvrdi da su žene koje se nikad nisu udale samodostatne i nisu izolirane. „Obrazovne i profesionalne mogućnosti žena dramatično su se povećale, pa su žene manje nego prije egzistencijalno ovisne o muškarcu“, komentirala je profesorica Carr.
Čini se da ženama samački status godi što su starije. Harriet Young i Emily Grundy iz Londonske škole za higijenu i tropsku medicinu otkrile su da se neudane žene iznad 60 godina osjećaju bolje i zdravije u usporedbi s udanim vršnjakinjama. Ovo su saznanje protumačile time što se mnoge udane žene moraju brinuti o većinom starijim i bolesnijim muževima, dok su neudane žene oslobođene tog tereta.
U usporedbi s ljudima u dugim vezama, samostalci imaju određene nedostatke, ali i brojne pogodnosti. Za početak, veću slobodu i neovisnost. Nisu dužni nikomu polagati račune ni objašnjavati kamo idu ili s kime se druže. Imaju više vremena za hobije i druženja, kao i za profesionalno usavršavanje. Nije trivijalna ni mogućnost izbora hrane po vlastitu ukusu i gledanja televizijskih programa po želji. Neodoljivo zvuči i spoznaja da ne moraju trpjeti tuđe iritantne navike i ponašanja, već samo vlastite. Treba li naglasiti blaženu slobodu od tuđeg hrkanja, neurednosti ili lijenosti? Soliranje također donosi poštedu od emocionalnih trauma kao što su ljubavno zahladnjenje, preljub ili srcedrapateljni raskid – koji često povlači i nezanemarive financijske posljedice.
Prednosti samačkog života
Kad smo kod financija, onima koji solidno zarađuju samački status odgovara i zbog boljeg nadzora nad novcem i smanjene potrebe za trošenjem da bi se nekomu dopali ili dodvorili. Samci smiju trošiti na sebe bez osjećaja krivnje – iako ovo ne znači da trebaju trošiti bez odgovornosti. U svakom slučaju, život bez ljubavnog i seksualnog partnera nikako nije promašen ni isprazan. Da biste bili na miru sa sobom u samačkom statusu, potrebno je to prepoznati i oduprijeti se silama koje uzrokuju komplekse i osjećaj krivnje. I nikad ne ocjenjivati svoju vrijednost na temelju ljubavnog ili bračnog statusa. A dobro snalaženje u samačkom statusu ne znači nužno odustajanje od potrage za srodnom dušom.
Mnogi samci imaju bogat društveni život, u sklopu kojega su dopušteni raznovrsni odnosi, uključujući koketiranje i površnu vezu, koja može i ne mora prerasti u dublju i trajniju. Samostalac se smije do mile volje udvarati i prihvaćati udvaranja, a da pritom ne krši moral ni običaje. I ako kao samac živite ispunjenu egzistenciju, ništa vas ne priječi da s vremena na vrijeme napravite mjesta za nekog istinski posebnog tko će upotpuniti vaš ionako bogat svijet.