Uspon i pad braka - u čemu je kvaka?

Neke knjige nakon čitanja brzo zaboravimo, obično zato što su napisane nametljivim stilom i izričito nam govore kako trebamo živjeti. Međutim, knjige koje suptilno otkrivaju univerzalnu istinu i pobuđuju u čitateljima osobne spoznaje nikada nisu napisane kao priručnik "u tri koraka", već često kao književna djela, i zato im se rado vraćamo. Celestinsko proročanstvo prodrmalo je planet kad je krajem devedesetih godina bilo prvi put objavljeno. No svako nas novo izdanje te knjige ponovno može ponukati da preispitamo svoja stajališta. Autor James Redfield divnim je književnim stilom, u formi uzbudljivog avanturističkog romana, iznio zapažanja kojih se i danas vrijedi prisjetiti, posebno kada je riječ o muško-ženskim odnosima i golemoj podsvjesnoj želji za kontrolom koja se krije u svakome od nas.

Osvrnite se iza sebe i pogledajte kako su završile vaše bivše veze. Jesu li se u nekom trenutku pretvorile u otvorenu borbu za prevlast, tj. kontrolu? Budite iskreni prema sebi i zagrebite ispod površine neslaganja. Zašto je do neslaganja došlo, tko je koga želio kontrolirati? On nju, a ona njega. Jednostavno je kad želite vidjeti.

Redfield tvrdi da nam je upravo zbog te potrebe za kontrolom teško ostati dugo s jednom osobom. Često nismo ni svjesni da je to što nazivamo ljubavlju zapravo crpljenje nečije energije. A to se događa zato što nismo u skladu sa sobom i s pravim Izvorom, Tvorcem, Ljubavlju, kako god želite to nazvati, što rezultira osjećajem slabosti i nesigurnosti, kao da nam uvijek nešto nedostaje.

Suočeni s tim nedostatkom, ljudi su uvijek pokušavali povećati svoju osobnu energiju na jedini način na koji su znali: psihološkom krađom energije drugih i nesvjesnim natjecanjem koje je u osnovi svih ljudskih sukoba u svijetu. Iako toga nesvjesni, ljudi su skloni kontroli i dominaciji nad drugima. Čini nam se da nas to nekako jača, od toga nam je bolje. Zašto? Pa, sjetite se neke svađe između dvije osobe. Vidjeli ste i sami da jedna od njih pobijedi tako što nametne svoje stajalište sugovorniku. Vidjeli ste i kako se gubitnikova energija pretače u pobjednikovu – gubitnik se osjeća iscrpljeno, slabo i zbunjeno, dok je pobjednik pun sebe i pršti od energije koju je, kao energetski vampir, "popio" od svojeg sugovornika.PageBreak

Iz tog razloga ljudi često zauzimaju manipulativno stajalište. Bez obzira na pojedinačnu situaciju ili temu razgovora, pripremamo se izreći što god je potrebno kako bismo prevladali i stekli prednost. Ako smo uspješni, ako naše gledište prevlada, ne osjećamo se slabima, već dobivamo tzv. psihološki poticaj. Zato postoji toliko nerazumnih sukoba u svijetu, kako na razini pojedinaca, tako i na razini nacija.

A u pogledu partnerskih odnosa, upravo je ta potreba za kontrolom direktan razlog zašto je brak kao institucija poljuljan posljednjih godina. Sve je veći broj rastava, izvanbračnih zajednica i samostalnih žena koje se zaklinju da se nikad ne bi udale. Sve je to jedna velika zamjena teza. Brak nije problem, brak ne uništava ljubav i brak nije loš sam po sebi – sve su to predrasude. Vaš brak je onakav kakvi ste i vi. Naravno, lakše je okriviti partnera svaki put kad smo nezadovoljni sobom. A nismo li samo sebični i nesigurni dok s maskom samodovoljne osobe na sve moguće načine pokušavamo kontrolirati druge? Kad se pogledamo u ogledalo i popričamo sa sobom iskreno, bez uljepšavanja, bez krivnje i bez stida, onda će istina dobiti priliku pojaviti se u našoj svijesti pa ćemo početi shvaćati koliko zapravo manipuliramo, i to samo zato da bismo bili veći u svojim očima.

Navika iz djetinjstva

Redfield podsjeća da je drama kontroliranja nesvjesna navika i da je se nije lako osloboditi. Ključ je u tome da najprije postanemo potpuno svjesni te navike i shvatimo kako smo taj stil kontroliranja drugih naučili u djetinjstvu kad smo željeli privući pozornost odraslih. Ali tu smo se zaglavili i taj stil iznova ponavljamo, a kad god to radimo, odvajamo se od Izvora, od Tvorca, od Ljubavi. Danas svi manipuliraju da bi dobili energiju, bilo agresivno, direktno prisiljavajući ljude da obrate pozornost na njih, bilo pasivno, igrajući na simpatiju ili radoznalost. Redfield je sve vrste kontroliranja podijelio u četiri kategorije:
Zastrašivač – ako vam netko prijeti verbalno ili fizički, onda ste prisiljeni obratiti pozornost na njega zbog straha da vam se ne dogodi nešto loše. Tako vam taj nasilnik crpi energiju preko vašeg straha. Zastrašivanje je najagresivnija vrsta drame.
Istražitelj – pravi dramu postavljajući pitanja i pretražujući život druge osobe kako bi pronašao nešto pogrešno i iznio kritiku. Takvi su ljudi konstantni kritičari koji vas odvlače s vašeg puta i crpe vam energiju jer počinjete pridavati veću vrijednost njihovu mišljenju nego svojem.
Rezerviran – osobe koje pozorno slušaju druge i odgovaraju samo na direktna pitanja, ali sami ne nude mnogo, zapravo imaju stajalište rezerviranosti. Tobožnjom nezainteresiranošću privlače pozornost drugih i tako ih suptilno kontroliraju.
Jadan ja – ako se pokraj nekoga osjećate krivima iako za to nema razloga, ta osoba ima ovaj tip kontrole. Stalno se na nešto žali nagovještavajući da ste vi možda nekako odgovorni. To je kontrola na najpasivnijoj razini, putem podsvjesnog ucjenjivanja tipa: ne radiš dovoljno za mene…

Istražite vlastitu kontrolu, sagledajte svoje ponašanje, ponašanje svojih roditelja i njihovih roditelja i poželite biti slobodni. Tada zaista možete pronaći više značenje u svojem životu, duhovni razlog zbog kojega ste rođeni baš u takvoj obitelji. A kada ste ljuti na partnera, sjetite se najuzvišenijeg osjećaja ljubavi koji ste doživjeli i poželite se ponovno otvoriti za takav osjećaj. Kako Redfield ističe, uloga ljubavi dugo je bila pogrešno shvaćena: "Ljubav nije nešto što trebamo da bismo bili dobri ili da bi svijet postao bolje mjesto, ili iz neke apstraktne moralne odgovornosti, niti zato što se trebamo odreći svog hedonizma. Stanje ljubavi pomaže svijetu, ali najviše pomaže nama samima. To je najveće ugađanje sebi koje možemo učiniti".