Ovakve riječi često čujem od svojih klijentica, bilo da je riječ o braku ili duljoj vezi. Pitaju me – kamo je nestala ljubav, što se dogodilo, ima li drugu, jesam li u nečemu pogriješila…

Ako ste se prepoznali u uvodu, vjerojatno mislite da to ničim niste "zaslužili", no riječ je o čestoj situaciji s kojom se susreću mnogi parovi. U odnose, naime, često ulazimo emocionalno nezreli jer nismo odradili najvažniji preduvjet za samostalan život – postali diferencirana osoba koja zna tko je, samostalna je i zna svoje granice, ali zna se i zdravo povezati s drugima te u tim odnosima zdravo i učinkovito postaviti svoje potrebe. Pojam diferenciranja predstavlja upravo tu unutarnju igru između odvajanja (samostalnosti) i povezivanja (zajedništva) na putu emocionalnog rasta i odrastanja. Rezultat je naša cjelovitost i autentičnost.

Ona ima potrebu za bliskošću, on bježi

Postati autentičan kao odrasla osoba zahtjevan je posao koji nikada ne prestaje, a na životnom putu su nam često izazovi i teškoće koji nas tjeraju da tu zadaću obavimo, ako već ne na vrijeme, prirodno i spontano, onda pod pritiskom kriza.
Ako ne odradimo taj proces (ne postanemo odvojeni od drugih, već smo "stopljeni", vezani, suovisni) i ako od drugih očekujemo (čak i nesvjesno) da preuzmu tu našu zadaću, ne osiguravamo platformu za rast i razvoj.

Kad se u odnosu nađu dvije emocionalno nezrele osobe (on npr. ima odnos s ocem koji nije na zdravim osnovama, a ona žudi za bliskošću, ali istodobno od nje strahuje jer se boji odbacivanja), preduvjeti za dramu su ispunjeni. Ona, primjerice, na stresni događaj (kao što je rođenje djeteta i novi uvjeti života) reagira tjeskobom, nemirom, brigom i potrebom za stalnom bliskošću, a partner se s tim ne zna nositi, pa ima potrebu za udaljavanjem (bijeg u posao, umor, gledanje televizije, izlazak s prijateljima "da se opusti", ljubavnica...) i tako rješava nelagodu od pritiska koji osjeća. Žele li kvalitetan odnos, trebaju prekinuti taj obrazac i odrasti.PageBreak

Divjak
Domagoj Blažević Divjak
Diferencirana osoba

Odrasti znači biti spreman odvojiti se od primarne obitelji i postati samostalan. Prema autoru nekoliko self-help knjiga Johnu Bradshowu (preporučujem pročitati njegovu knjigu Obitelj) karakteristike diferencirane osobe su jasan identitet po kojemu, kao zrela osoba, samu sebe razlikuje od ostalih i koja je svojem egu postavila jasne granice. Zna se mudro povezati u svojem obiteljskom sustavu a da se ne stopi s ostalim članovima. Diferencirana osoba se bez ljutnje zna odmaknuti a da pritom ne bježi i ne osjeća krivnju. Ima osjećaj za vrijednosti koje su joj važne, ali i nekoga do koga joj je stalo, a koji će te vrijednosti potvrditi u međusobnom odnosu.

Svatko od nas ima problema, ali oni koji su manje diferencirani (kao ljudi, ali i kao obitelji) tijekom razdoblja stresa, kriza i sukoba, ranjiviji su i reagiraju kroničnom tjeskobom koja njihove teškoće samo uvećava. Što učiniti kako biste bili diferencirana osoba:

Preuzmite odgovornost za sebe i svoju promjenu. Poradite na sebi ne očekujući da se mijenja vaš partner, jer jedino sebe možemo mijenjati. Oni koji ne odrade te zadaće suočavaju se s različitim nepovoljnim situacijama (varijacije su beskonačne: jedan se partner pretjerano veže uz dijete, a drugi se sve više, na kraju i potpuno isključuje iz odgoja; roditelji od djeteta učine „problem“ i na taj način toleriraju bračno nezadovoljstvo, a odnos se fokusira na „problematično dijete“ umjesto na njihove probleme; u odnos se uplete netko treći; pojavi se ovisnost...)

Osvijestite kako reagirate na stres i izazove pa ih zamijenite uravnoteženijim odgovorima. Tako ćete, umjesto da čekate da vas okolnosti natjeraju na promjene kojih se bojite, hrabro postaviti nova pravila.

Prepoznajte svoju suovisnost o drugima i zadržite mir kada se suočite s krizom, sukobom, kritikama ili odbacivanjem. Naučite razlikovati razmišljanja temeljena na racionalnoj procjeni situacije i činjenica od razmišljanja koja su rezultat iracionalne tjeskobe.

Postavljajte zdrave granice prema onima s kim ste u bliskim odnosima, osobito kad se odnos mijenja zbog vanjskih okolnosti (član obitelji ostao je bez posla, rođenje djeteta, smrtni slučaj...). Što je intenzivnija međuovisnost, a jedna je strana pomalo izolirana od drugih ili od svojeg uobičajenog života, manja je sposobnost da se prilagodi stresnom događaju bez jakog osjećaja napetosti i tjeskobe. Prepoznajte kako se osjećate i to jasno recite bliskim ljudima. Recite im i što od njih očekujete.

Donosite promišljene odluke o važnim obiteljskim pitanjima, situacijama i stajalištima pravodobno, u konstruktivnom dijalogu s ostalim članovima zajednice. Pregovarajte o minimumu svojih zahtjeva. Ne reagirajte isključivo na temelju onoga kako se osjećate u trenutku sukoba, ali također te osjećaje ne potiskujte ugađajući svima.

Budite odlučni i ustrajni te stanite iza svojih riječi. Ako nezadovoljstvo izrazite neprimjereno ili nepravovremeno, pa onda prijetite a obećano ne provedete u djelo – situacija može postati samo gora.