Emocionalni, socijalni i specijalni event jedač
Od tinejdžerske dobi do prije nekoliko godina bila sam "posvađana" s hranom i jedenjem. U prilično dugom razdoblju nesvjesnog jedenja prolazila sam različite faze. Od jedenja kao reakcije na bilo koju vrstu emocija - konstruktivnu i destruktivnu. Jela sam kada bih bila tužna, tjeskobna, razočarana, ali i sretna, vesela, nasmijana i kad je sve išlo po planu. Dakle, bila sam neka vrsta "emocionalnog jedača".
Mogla sam jesti kad god, bez obzira na to jesam li gladna ili ne. Pratila bih tempo jedenja osoba s kojima sam sjedila za stolom na objedu ili večeri, ne obraćajući pažnju na sebe. To su karakteristike tzv. "socijalnog jedača". Bilo je tu i razdoblja kada bih uredno jela dan za danom, a onda bih se prejedala na raznim obiteljskim okupljanjima kao što su rođendani, imendani, svadbe, blagdani, posebne prigode. Bila sam tzv. "specijalni event jedač".
Dobra, loša, zabranjena hrana
Bila sam nekoliko mjeseci i "nesvjestan noćni jedač": danju bih jela vrlo malo, ali noću bih se budila, spremno ustajala iz kreveta i posezala za čokoladom. Zatim je uslijedila faza ne jedenja cijeli dan. Jela bih tek kad bih završila sve poslovne obaveze, a to je često bilo u večernjim satima. Pritom sam kombinirala okuse. Jela bih zajedno slatko i slano, kiselo i slatko, itd. Toliko sam bila gladna aroma i okusa.
Uslijedila je faza predanog vježbanja u teretani do četiri puta tjedno. Tada sam pak jela prema nametnutom planu, isključujući neke namirnice gotovo u potpunosti. Tu je hrana dobila etikete zdrava, štetna, opasna, dobra, loša… Jela sam propisane namirnice, propisane gramature, u točno određeno vrijeme. Uz to, konzumirala sam i preporučenu dozu dodataka prehrani (vitamine, minerale, proteinske shakeove…). U toj sam fazi pomno slušala vanjske autoritete i pri tome ulagala mnogo vremena i energije u pripremu i jelo. Maksimalno sam se angažirala oko jelovnika, a pri tom često osjećala žudnju upravo za strogo zabranjenom hranom. Obilježja tzv. "nesvjesnog dijetera".
Među posljednjim bila je faza "multitasking jedača". Jela bih za računalom, uz časopis, ponekad čak i dok sam vozila automobil. U tom bih se slučaju podijeljene pozornosti znala prejesti i netom nakon obroka uopće se ne bih sjećala okusa.
Dakle, bila sam vođena uglavnom vanjskim impulsima, nesvjesna onoga što se događa u tijelu, nesposobna primati njegove signale dešifrirati što mi govori. I cijelo vrijeme postojao je problem viška kilograma, a ako bih ih se i uspjela riješiti (npr. dok sam redovito vježbala), tu poziciju nisam bila u stanju zadržati, tj. čim bih prestala vježbati, kilogrami bi se vratili.
Što su uopće svjesni jedači?
Radom na sebi došla sam do prakse svjesnosti. Počela sam jesti svjesno i to je u moj život donijelo mir vezan uz hranu, više užitka i opuštenosti. Jedem ono što volim i što mi se u određenom trenutku jede, bez prosuđivanja, bez osjećaja krivnje, bez etiketiranja hrane kao dobre ili loše. Svaka je hrana dobra ako je mom tijelu trenutno potrebna. Višak kilograma ne postoji kada tijelo prati prirodni ritam i zadovoljava svoje potrebe.
Svjestan jedač svjestan je svojih nutritivnih potreba, fleksibilan je u jelu, umjereno uživa u slatkišima i zdravoj hrani, povezan je i u dodiru s tijelom i njegovim signalima gladi i sitosti, vjeruje tijelu kako bi ispravno reagirao na glad i sitost. Glad kod svjesnog jedača ne uzrokuje tjeskobu, jede kada je gladan i staje kada je sit, ne prosuđuje sebe, prihvaća tijelo, primjećuje samokritiku i ima sposobnost preusmjeravanja misli. Usmjeren je na utjecaj hrane na zdravlje i dobrobit, ne muči ga osjećaj krivnje, povremeno si priušti jesti nesvjesno (kao što su blagdani ili omiljena hrana), ali se brzo oporavlja od nesvjesnog jedenja.
Ako se prepoznajete u navedenom, čestitam! No ako dižete obrve u nevjerici, neke smjernice pomoći će vam uvidjeti koji je vaš tip nesvjesnog jedenja. U ovoj dosta gruboj procjeni, prvo što morate je isključiti uspoređivanje s drugima. To vas vodi u samoprosuđivanje i dobivanje pogrešnih informacija. Budite svjesni svojih navika i "ne gledajte u tuđi tanjur".
Nesvjestan jedač vječno na dijetama
• Ima na umu idealnu sliku tijela i nesretan je zbog trenutnog stanja
• Probao je mnogo različitih trendovskih i jo-jo dijeta kratkog učinka
• Kupuje puno dijetalnih proizvoda, časopisa s dijetalnim savjetima i vodičima
• Osjeća krivnju kada jede nešto loše ili izvan okvira dijete
• Zanemaruje okus hrane
• Proučava etikete na proizvodima i slijedi pravila
Nesvjestan prejedač
• Jede sve dok se ne osjeća neugodno; svjestan je sitosti, ali nastavlja jesti
• Ima uspone i padove težine
• Bira hranu nesvjesno
• Nema kontrolu i ne može stati
• Ima intenzivne porive za hranom
• Koristi hranu da bi si ugodio ili zadržao ugodne osjećaje
• Osjeća se neugodno kad jede s drugima
Nesvjestan podjedač
• Neprestano se brine o težini
• Jede manje od svojih nutritivnih potreba
• Izbjegava određenu hranu ili skupine namirnica
• Opsjednut je kalorijama, masnoćom ili nekom drugom prehrambenom vrijednosti
• Teži perfekciji
• Izolira se od drugih dok jede
• Strahuje od gubitka kontrole
• Osjeća se dobro kad je gladan
Nesvjestan kompulzivni jedač
• Varira u težini
• Traži načine kompenziranja prejedanja (vježbanjem ili čišćenjem laksativima)
• Nekad kupuje velike količine hrane, a nekad je vrlo restriktivan
• Jede onoliko koliko smatra da je dovoljno, a ni to često nije dovoljno
• Ima kritičan stav prema sebi
• Neka područja života čine mu se izvan njegove kontrole
• Teško se nosi sa stresom i hranu koristi kao pomoć u toj borbi
• Često mu hrana služi kao anestetik, da ne bi osjećao bol ili neugodnu emociju
• Osjeća prazninu
• Jede dok radi nešto drugo i rijetko se osjeća sit
Navedene su samo osnovne karakteristike određenih tipova. Imajte na umu da su problemi s hranom vrlo različiti i individualni. Ne moraju se svi elementi određenog tipa odnositi na vas, no dobit ćete predodžbu jeste li više usmjereni svjesnom ili nesvjesnom jedenju. Isto tako, otkrit ćete jeste spremni što promijeniti ili "prikupljate informacije".
Možda ćete si reći: "Trebala bih poduzeti nešto..." ili "Bilo bi dobro da učinim više...", ali smatrajte to alatom za samoprocjenu, a ne razlogom za prosuđivanje. To će vam pomoći da postanete svjesni gdje usmjeravate pozornost, a ako ste time nezadovoljni, vrijeme je da počnete jesti svjesno.