Priča: Savršena fotografija

Opusti se i umiri te pažljivo slušaj ovu priču o dječaku koji se zvao Emmett i vrlo rado fotografirao. Naša priča počinje dok je on sjedio na panju u blizini logorišta i virio kroz objektiv svojeg fotoaparata.
„Hajde, Emmette!“ Njegova je sestra Ginny mahala ručnikom. „Zar nećeš plivati u jezeru?“
„Kasnije“, odgovorio je. „Želim fotografirati jelena.“
„Sjediš ondje već satima“, uzdahnula je Ginny. „Uopće više nisi zabavan otkako si dobio taj fotoaparat.“
„Budem li mirno sjedio, možda mi se posreći“, prošaptao je. „Jelen ponekad dolazi na potok da pije vodu.“
„DOSADNO!“ zastenjala je Ginny.
„Pssssst!“ uzvratio je. „Idi plivati. Ja ću ostati ovdje.“
Fotografirao ju je dok se mrštila.
„Dobro!“ Ginny je potrčala niz brežuljak.
„Kome uopće trebaju braća?“
Nije prošlo dugo, a on ju je čuo kako, vrišteći od smijeha, s njihovim rođacima pljuska jezerom. Uvijek su vrištali dok su skakali u hladnu vodu. Zatim bi se popeli na stijene da se ugriju na suncu.
Emmett je razmišljao kako bi bilo lijepo skakati na bombu u vodu. Međutim, znao je da mora čekati ako želi fotografirati jelena. To će stvorenje doći na pojilo kada bude spremno – ništa prije ni kasnije.
Bilo je već vrijeme ručka, a od jelena ni traga.
„Dođi!“ projurila je Ginny dok se voda cijedila s nje. „Pečemo kobasice na vatri.“
Emmett se našao u iskušenju. Rado je jeo kobasice, a bio je jako gladan! Odavno je pojeo svoj sendvič. Ali nije se maknuo. Jelen bi mogao doći – sada je šumom vladao mir.
Emmett je, dok su se drugi igrali na pokošenom polju, ostao na svojem panju cijelo popodne. Boljela su ga leđa. U sjeni je bilo prohladno i bilo mu je sve dosadnije.
Toliko je mirno sjedio da je vilin konjic sletio tik do njega. Snimio je prekrasnu fotografiju. Ali snimiti jelena bilo je sve što je želio.
„Ovo nema smisla!“ govorio je Emmett kako je vrijeme odmicalo. Šutnuo je nogom gomilu lišća.
„Propustio sam svu zabavu nizašto!“
A onda je Emmett ugledao jelena! Pio je vodu na potoku. Odjednom je podigao glavu i pogledao ravno u Emmetta. Na tren su piljili jedan u drugoga kao hipnotizirani.
Možda zbog načina kojim je sunce sjalo kroz grane drveća, izgledalo je da je jelen od svjetlucavog zlata. Njegovi veličanstveni rogovi širili su se iznad njega poput krila.
Izgledao je kao anđeo.
Sva je bol nestala iz njegova tijela, a on je zaboravio sve one sate čekanja.
Fokusirao je objektiv. Klik.
Mora da je zvuk fotoaparata uplašio jelena. Kada je Emmett ponovno podigao pogled, više ga nije bilo. Ali sada, kada god Emmett pogleda svoju fotografiju tog veličanstvenog jelena, ponosan je što je bio strpljiv.
Isplatilo se!

Pouke

  • Anđeli nam pomažu da smognemo snage i strpljenja te završimo neki posao.
  • Činiti nešto drugačije od ostalih može biti teško, pogotovo dok se ostali zabavljaju, ali uvijek moraš slijediti svoje srce.
  • Više ćeš cijeniti ono na što moraš čekati.
Nastavak članka