Novinarka Marija Zatezalo radila je intervju s psihologinjom Tamarom Obrenović koja je kroz prizmu psihoterapeutskog rada promotrila neke od glavnih junakinja filmova i književnosti. Saznajte što je psihologinja otkrila o emotivnom sklopu Mirande Priestly iz poznatog filma "Vrag nosi Pradu", odnosno kakva je njena psihoanaliza.
"Istina je da ne postoji nitko tko može raditi ono što ja radim." (Miranda Priestly)
Mirandu Priestly bi na terapiju doveo nedostatak uživanja. Ona je beživotna, cinična i uvijek ozbiljna. Iako to nije ni njoj uočljivo na prvi pogled, Miranda ni u poslu ne uživa na pravi način jer je orijentirana isključivo na postignuća, rezultate i sliku o sebi.
Glavna dinamika naše klijentice je kritiziranje drugih, ona zauzima poziciju iz koje sama ne može biti kritizirana, a to košta. Naime, da bi čovjek izbjegao mogućnost da bude kritiziran on mora izgraditi rigidan karakter, koji je orijentiran isključivo na svijet mjerljivih rezultata. Ovakav model ponašanja dozvoljava junakinji da se uspješno ostvaruje u aspektu materijalnog i poslovnog, a mnogo teže na području međuljudskih odnosa, prijateljskih i ljubavnih. Da bismo ušli u iskren i spontan odnos, moramo dozvoliti sebi da budemo ranjivi, dobijemo i prihvatimo kritiku.
Način na koji Miranda objavljuje da se razvodi ima oblik posredne informacije. Ona u prvi plan iznosi činjenicu što će reći i pisati o njoj. Neosporno je da Miranda želi biti nedostižan uzor za sve i da je upiranje prsta u nju nešto što se najviše trudi izbjeći. Govori kako joj nije bitno što će pisati o njoj, već joj je važnije što njene djevojčice ostaju bez još jedne očinske figure, kao da je u pitanju nekakav poslovni projekt, a ne živi čovjek i živi odnos. Miranda ne priča o svojim emocijama i ne izražava tugu zbog gubitka odnosa.
Iako djeluje samodostatno, potrebna joj je potvrda da je u pravu (nisu dovoljni bogatstvo, slava i moć), jer ipak negdje osjeća nesigurnost po tom pitanju. "Svi žele biti mi", govori zaposlenici, i ističe da je takav način života – izbor, želeći da ona validira njen izbor i tako dokaže da su njen put i njena žrtva ispravni, da su univerzalni.
Što se može učiniti?
Na terapiji bismo išli ovim putem: poslije Mirandinog "testiranja" terapeutove stručnosti i sistematičnosti, postojala bi šansa da je upoznamo s dijelom sebe koji je zapostavila – s Mirandom koja je sposobna biti bliska s ljudima. Ispitivali bismo ima li za nju vrijednosti u dobroćudnim ljudskim osobinama, empatiji, čestitosti, toplini i kontaktu. Ako bismo nešto ovdje našli, osvijestili bismo logiku "da bi nešto dobio, nešto moraš i dati" kada su emocije u pitanju. Istraživali bismo logiku njenog ponašanja u odnosu na ciljeve i cijenu svega toga. Zašto joj je lakše i "jeftinije" biti "žena-zmaj" nego ući u odnos s nekime. Ojačavanjem sposobnosti da bude bliska s drugima, Miranda bi dobila cjelovitiju sliku sebe i bogatiji život.
![props.documentData.Authors[0].AdditionalInfo](https://static2sensa.story.hr/api/v3/images/48271?ts=2024-02-02T11:32:05)
.png)
.png)
