Posesivnost u odnosu
Razmišljajući o posesivnosti sjetila sam se jedne drevne mudrosti: Najbrži način da izgubiš nekoga jest da ga pokušaš posjedovati. Važno je tu mudrost u sebi osvještavati – osoba prema kojoj se ponašamo posesivno osjeća se sputano, kao u kavezu, i u jednom trenutku će, bez obzira na udobnost kaveza, poželjeti izaći na slobodu. Najčešće smo posesivni jer se bojimo izgubiti voljenu osobu, no paradoksalno, zbog našeg pritiska to se na kraju i dogodi.
Posesivnost je u emocionalnom odnosu nezdrava, ne omogućuje odnosu ni ljudima u njemu da rastu, da se razvijaju. Ona je kao zagrljaj koji u početku grije, a zatim počinje malo, pa sve više, gušiti. Reakcije na posesivnost partnera su različite – neki ljudi ne mogu prihvatiti posesivnost ni dok grije kao zagrljaj, dok drugi toleriraju taj stisak i on je za njih čak znak ljubavi. No s vremenom i najtolerantnije osobe u emocionalnom odnosu počinju osjećati da im posesivnost smeta.
Počeo je izbjegavati seks
Posesivnost djeluje i na seksualni život. Nekima je ona seksualno privlačna i uzbudljiva. Osjećaj da je partner tako jako usmjeren na njih kod nekih pojačava želju i uzbuđenje. Ipak, većini ljudi takvo ponašanje smeta i demotivira ih u seksualnom životu, pa se u seksualnoj dinamici para posljedično mogu razviti brojne smetnje.
Upoznat ću vas s jednim bračnim parom. U braku su sedam godina, roditelji su blizanaca. Suprug je i prije braka znao da je njegova partnerica posesivna, ali mu to nije smetalo. Dapače, budući da je bio pomalo nesiguran, godila mu je njezina pretjerana pažnja jer mu je davala samopouzdanje. Sada je svjestan da je to bilo lažno samopouzdanje, ali tada je imao osjećaj da je to za njega dobro.
Kad su se vjenčali, odlučio je prestati rekreativno igrati nogomet i družiti se s dečkima. Mislio je da se s ulaskom u brak treba promijeniti i da slobodno vrijeme treba provoditi sa suprugom i malom djecom. No supruga to nije cijenila. Štoviše, koliko god da je bio s njom, njoj je bilo premalo. Oboje rade, a njegov posao je takav da često radi do kasno. Svaki put kad ostane dulje na poslu, supruga mu broji koliko je sati manje bio s njom i to mu predbacuje. Iako je sam odlučio da se više neće družiti s prijateljima, shvatio je da je to bila pogrešna odluka. Odjednom se osjetio sputanim, odbijalo ga je suprugino ponašanje i počeo je izbjegavati seksualne odnose. To je bio i razlog zašto su došli na savjetovanje.
Sloboda dijeljenja
Uživanje u seksualnom odnosu znači slobodno prepuštanje, slobodno davanje i primanje, intiman susret dvaju slobodnih bića. Kad smo posesivni, onemogućavamo slobodi da prebiva među nama. Iako ta prisila može biti umotana u celofan kojim sami sebe uvjeravamo da je riječ o izrazu naše duboke ljubavi i odanosti, ona zapravo zadire u tuđi osobni prostor. Ono što možemo očekivati u postelji nakon određenog vremena jest osjećaj da smo sputani i prisiljavani na odnos preko svojih granica. U tom slučaju doživljaj partnera počinje se mijenjati.
Osoba koju smo voljeli i poštovali počinje biti prijetnja, tlačitelj, i u njezinoj se blizini ne osjećamo dobro. Prvo što će stradati u seksualnom odnosu je želja. Ako nam je netko prijetnja, najčešće nećemo imati želju za bliskošću s njim, posebno za intimnom bliskošću. Istraživanja nam pokazuju da su kod žena na tjelesnoj razini u ciklusu seksualne reakcije faza želje i faza uzbuđenja povezane.
Kod žena se u fazi uzbuđenja (kad se već pojavi želja) pojačava lučenje vaginalnog sekreta, kanal rodnice lagano se izduži i proširi te se podigne cerviks. Kad se to dogodi, ženino tijelo je spremno za penetraciju i žena će tada moći uživati u seksualnom odnosu. Ako ženino tijelo nije spremno, dakle ako žena nije uzbuđena, odnos će biti bolan i žena neće uživati. Žena nakon toga može imati i smetnje orgazma jer on se događa samo ako je uzbuđena i ako doživljava adekvatnu stimulaciju. Ako nema ni želje, ni užitka, ni orgazma, žena će zasigurno osjećati frustraciju, počet će izbjegavati seksualni odnos i sve više se distancirati od partnera.
Ako se muškarac u vezi osjeća pritisnut ženinom posesivnošću, ako osjeća da mu se prostor sužava te ako ženu počne doživljavati kao tlačiteljicu, interes za seksualni odnos s njom može oslabjeti i može je početi izbjegavati. Zbog silnih predbacivanja i optuživanja da nije dovoljno s njom i da joj ne pruža ono što bi trebao, izvjesno je da će se osjećati manje vrijednim i nedovoljno dobrim muškarcem. Put do erektilnih smetnji za neke muškarce tada nije dalek. Erektilne smetnje učvrstit će začarani krug neuspjeha i izbjegavanja i par će imati ozbiljne seksualne smetnje.
Strast se pod pritiskom posesivnosti gubi. Ako se i ne dogode opisane smetnje u seksualnoj funkciji, strast će sigurno nestati iz postelje posesivnih partnera. Odnosi bez strasti s vremenom mogu postati nezanimljivi, a užitak će biti smanjen pa će i na taj način seksualni život para biti osiromašen.
Duboki emocionalni uzroci
Ono što svaki par može učiniti jest razgovarati o seksualnoj želji i onome što im se događa. Zamjena uloga u igri u kojoj će posesivna osoba u krevetu biti pasivnija, a osoba koja se osjeća pritisnuto iskušati posesivnost pomoći će u boljem razumijevanju druge strane, pri čemu se strast može ponovno javiti.
No što ako to ne pomaže? Posesivnost ponekad ima vrlo duboke emocionalne uzroke i potrebno je proraditi obrasce koji su se formirali tijekom odrastanja. Možda je takva osoba rasla uz roditelje koji su ljubav i pažnju davali samo uz ispunjavanje brojnih uvjeta ili su pak bili emocionalno hladni i nedostupni, zbog čega se osjećala zapostavljena i zbog toga je razvila obrazac posesivnosti. Moguće je da se osoba boji da će joj opet, kao u djetinjstvu, voljena osoba emocionalno izmicati i to nesvjesno želi spriječiti držeći je neprestano u blizini.
Trauma gubitka voljene osobe
Tragičan gubitak voljene osobe u djetinjstvu ili u vrijeme odrastanja također može biti jedan od razloga posesivnosti u odrasloj dobi. Uzroci mogu biti različiti i zato je važno osvijestiti vlastito ponašanje i obrasce koje unosimo u odnos. Uvidimo li što to iz prošlosti rukovodi našim ponašanjem, u odnosu ćemo doživjeti veliku promjenu nabolje. Osoba koja doživljava posesivnost može pomoći partneru ako mu otvoreno i bez optuživanja ispriča kako se osjeća. Otvoreni dijalog pomoći će da oboje osvijeste što svatko od njih čini da se taj neugodni obrazac u njihovoj vezi ponavlja.
Ako su uzroci posesivnosti jako duboki, korisno je potražiti pomoć psihoterapeuta. Ponekad je to bolno, ali ono što takvo ponašanje dugoročno može izazvati još je bolnije.
.png)
.png)
