Stigao je Božićni vikend, približava se kraj godine, a rast uzbuđenja je neminovan. Sve u vašoj okolini potiče osjećaj sreće. Reklame, televizijski programi, društvene mreže… kroz medije dopire koncept savršenog sklada i stvara se percepcija onoga kako bi blagdani trebali izgledati. U mnogima to budi nesigurnosti, osjećaj manje vrijednosti te izaziva nepotreban stres i frustracije.
Iza nas su periodi iskušenja, gubitka osjećaja „normale“, a kroz koji smo imali priliku sagledati cjelokupnu sliku društva i vremena kojemu pripadamo. Sva njihova nesavršenstva. Upijali smo zajedno tugu i bespomoćnost, dijelili ju. A onda smo ponovno krenuli težiti ka sreći. Činilo se to jedinom opcijom kako bi zaliječili kolektivne rane. No, sreća se ne može glumiti. Ona treba biti iskrena jer, u suprotnom dodatno narušava naše mentalno zdravlje jer u nama njen nedostatak budi razočaranje. Izgubili smo kompas za uspostavljanje ravnoteže igrajući se dvjema krajnostima.
Pokušavamo se prisiliti biti onima, koji u tom trenutku možda uistinu nismo. Bez obzira na to koliko pokušali usrećiti druge i stvoriti vizuru Božića koja je, realno, umjetna, svatko od nas, u našim malim Svemirima proživljava nešto individualno. Povezano, ali drugačije i ne možemo, ne trebamo, svi reagirati isto.
Ono što pak možemo jest, osjećati, a ne zatomljivati i gutati emocije. Priznati si vlastito unutarnje stanje i sagledati ga. Ono je nastalo s razlogom; proizvod je naših odnosa i djelovanja. Što ih više potiskujete to će one jače i agresivniji izići na površinu. Tada dolazi do sukoba i bijesa. Izljeva koji su nekontrolirani i, zapravo, nepotrebni. Umjesto lažnog osmjeha, podijelite svoje stvarno stanje. I ne sramite se jer, nitko nije savršen i nitko ne bi trebao glumiti sreću.
Ne radite ono što ne želite raditi. Ne želite po pedeseti put gledati isti film koji već godinama bez razmišljanja citirate i znate svaku scenu napamet? Ne morate. Odvojite se u svoj prostor, čitajte knjigu, slušajte glazbu, surfajte po internetu… Samo zato što je obitelj na okupu ne znači kako svi članovi moraju biti povezani čitavo vrijeme pupčanom vrpcom. Ovo je i vaš period odmora, a ne samo rada i druženja. I nitko vam to ne smije oduzeti. Zapamtite kako to ne znači da ste sebični. Jednostavno ste iskreni.
Umanjite očekivanja svih članova. Nedavna prošlost možda je bila suviše surova, ali imali smo priliku biti realni. Normalitet nije svijet snova i nadanja. Nikome niste dužni djelovati van vlastitih mogućnosti. Ponekad je nužno ne ispuniti sva obećanja, ako ste shvatili kako su uistinu neostvariva. Bolje je ublažiti razočaranje nego se truditi ne izazvati ga.
Tek tada shvatit ćete kako sreća dolazi spontano. Ne zato što ju nosite na licu i prikazujete sliku idealne obitelji, objeda, poklona… već zato što ju stvarno osjećate. Dopustite li sebi i drugima biti ranjivima, upoznat ćete neke nove aspekte koji vam ranije nisu bili vidljivi, a nastavit ćete produbljivati odnose.
Ne upadajte stoga u zamku namještene sreće koja ima rok trajanja od dva dana, već ju postepeno izgrađujte. To je, jedino, moguće.
.png)
.png)
