Sljedeće sam godine posjetio i Rishikesh, jedan od indijskih svetih gradova na obalama Gangesa i obroncima Himalaje. Ondje sam naišao na, za svoje 73 godine, iznimno živahnog učitelja joge, učenika svamija Višnudevanande, jednog od pionira joge na Zapadu. Položaje koji su iziskivali znatnu snagu, koordinaciju i fleksibilnost demonstrirao je s lakoćom, a u dinamičkom izvođenju nisu ga mogli pratiti ni četiri puta mlađi. Prije rastanka mi je rekao da počnem podučavati jogu u Hrvatskoj, što sam nakon povratka i učinio.
U tim prvim mjesecima podučavanja najveći mi je izazov bio približiti svoje iskustvo ljudima s drukčijim tijelima i potrebama. Valjalo je prilagoditi zahtjevne položaje, prevesti ih u manje zahtjevne elemente, a opet ne izgubiti doživljaj cjeline. Danas radim s djecom, umirovljenicima, studentima, glumcima, triatloncima, ljudima koji sjede po deset i više sati. Trudim se da svatko kući ode sretniji u svome tijelu nego što je došao.
Akrobacije i tajlandska masaža
Možda zato što mi je život obilježen teškim tjelesnim ograničenjima, moj me put odveo još dalje u istraživanje tijela i njegovih mogućnosti. Uz jogu, počeo sam se baviti akrobacijama u paru i tajlandskom jogijskom masažom. Iako se na prvu možda ne čini tako, sve su te discipline usko povezane. Akrobacije zahtijevaju kombinaciju snage, izdržljivosti i balansa koji premašuju zahtjeve joge, a tajlandska masaža, proizašla iz jogijske filozofije, oporavlja tijelo i sprečava ozljede, odnosno tretira ih.
Upravo su me te dvije discipline i moja želja za pomaganjem drugima doveli do trenutačnog poglavlja u mojem životu. Igrom slučaja prošle sam godine na festivalu Cest is d’ Best u Zagrebu upoznao kenijske akrobate iz slamova koji rade s najsiromašnijom djecom i onom s posebnim potrebama. Fascinirano sam gledao njihov nastup u samom centru grada, a potom slušao o njihovu radu. Ispričali su mi kako je nekoj djeci u slamovima edukacija koju nude akrobati, jogiji i plesači jedina koju dobivaju sustavno. Inspiriran njihovom pričom, poželio sam im pomoći i ponudio im razmjenu: doći ću u Nairobi, naučit ću ih masirati, a u slobodno vrijeme pohađat ću njihove akrobatske treninge.
Put u Afriku
Tako je i bilo. U siječnju prošle godine otišao sam u Nairobi. Tri sam tjedna svoje kenijske prijatelje podučavao osnovama tajlandske masaže, s naglaskom na akupresurne tehnike za najčešće akrobatske ozljede. Prihvatili su me kao svog. Otkrili smo da smo rasli na istoj kaloričnoj dijeti loše sinkroniziranih kung fu filmova, s malom razlikom što su oni isprobavali sve što su ondje vidjeli i nerijetko u procesu lomili ruke i noge. Ali zato danas u pet sekundi naprave piramidu s petero ljudi, gdje peti stoji na rukama i zatim bos skoči na beton.
Iskustvo je bilo vrlo intenzivno, kontrastno. Koliko su tamošnji ljudi dragi, otvoreni, topli i duhoviti, toliko je okolina surova. U većini nairobijskih kvartova ljudi sami spaljuju smeće jer su deponiji pretrpani. Gužva na ulicama bez prometnih pravila traje od zore do duboko u noć – u grad se svaki dan slijeva rijeka od tri milijuna ljudi, što udvostruči populaciju. Vode više nema nego što ima, za strance nije pitka, a sve manje i za lokalno stanovništvo. Tko može, tretira je kemikalijama.
How are you?
Kriminal je česta pojava – od sitnih krađa do pravih oružanih pljački. Na prizore siromaštva nikakvi me mediji nisu mogli pripremiti. Tek kad čovjek zakorači u prolaze zatrpane gorućim smećem, kad ga udare isparavanja otvorene kanalizacije i vidi bosu djecu koja ga pozdravljaju sveprisutnim „How are you?“, postane svjestan tragedije života u slamovima. Čak pedeset posto ljudi je nezaposleno, a pola ih boluje od AIDS-a.
Danas mi se moji prijatelji iz Nairobija redovito javljaju i opisuju mi koliko im znači novo znanje koje sam im prenio. Masiraju rodbinu, prijatelje, kolege s treninga, čak ih pomalo i podučavaju na kraju radionice. Raduje me kad vidim koliko im znači novo znanje pa se svesrdno nadam da će to inspirirati moje kolege da posjete i podučavaju potrebite, ne samo u Keniji nego i u ostalim dijelovima afričkog kontinenta. Poučen afričkim iskustvom, želim nekom od hrvatskih ministarstava predložiti da me podrži u održavanju besplatnih zimskih radionica akrobacija i joge za mlade u manjim, izoliranim mjestima na našim otocima. U Africi, a i u svom životu, iskusio sam moć tih disciplina da povežu ljude i daju im smisao te to znanje želim dijeliti dalje s ljudima kojima je potrebna pomoć.
.png)
.png)
