Neugodan podsjetnik u ogledalu
Prije desetak godina neko vrijeme bila sam na doškolovanju u SAD-u. Nezadovoljstvo životom kojeg dotad nisam bila potpuno svjesna, u stranoj je zemlji izašlo na vidjelo, a u kombinaciji s lošom prehranom jasno se počelo odražavati na mom izgledu. Za manje od tri mjeseca vaga je skočila za osam kilograma, a lice postalo podbuhlo, jasno odražavajući stanje svijesti. Slika koju sam tada vidjela u ogledalu nije mi se nimalo dopala. Stajala bih pred zrcalom i pokušavala relativizirati ono što je odražavalo. Potom bih zatvorila vrata ormara, računajući da će manje boljeti ako ne gledam, no za nekoliko minuta ponovo bih ih otvorila, tražeći utjehu. Shvativši da nema trika i da doista izgledam loše, nezadovoljstvo mi se pojačalo.
Ta ružna slika velike mene postala je sveprisutna u svijesti. Unosila je nemir i nelagodu koji su me proganjali, pa sam odlučila nešto učiniti. U sljedećih nekoliko mjeseci, zahvaljujući tjelovježbi i svjesnom jedenju, vratila sam staru težinu.
Premda je situacija na prvi pogled komična, taj pogled u ogledalo i ono što sam u njemu vidjela za mene je bilo duboko spiritualno iskustvo. Odjednom su mi počele smetati i mnoge druge stvari vezane uz mene. Napokon sam samoj sebi priznala da sam nezadovoljna te sam nedugo zatim, s povratkom u Hrvatsku, krenula na novi – samorazvojni put.
Znak da traume nisu iscijeljene
Tada sam, po svemu sudeći, bila zrela za životnu promjenu pa sam uspjela prepoznati ono što mi je duhovna inteligencija takvim iskustvom poručivala.
No takve poruke nisu rijetkost i život nam ih svima i stalno na razne načine šalje. One se kriju u svakoj životnoj situaciji u kojoj se nađemo, svakoj osobi koju susrećemo i svakom odnosu koji stvaramo. Ako smo spremni za duhovni rast, te dovoljno budni da ih čujemo, one će nam dati jasnu povratnu informaciju o nama, o onome što kod sebe moramo mijenjati i bit će naš najvjerodostojniji životni vodič.
Jer učiti i rasti možemo jedino u ovoj dimenziji postojanja. Ovdje smo kako bismo se afirmirali kao duhovna bića i zato je od onoga što nam se događa mnogo važnija poruka koju iz toga izvlačimo te što činimo. Ono što je istinski bitno najčešće nije odmah vidljivo i često je skriveno iza zavjese. Obično je to tek predstava u kojoj nam život događajima, situacijama, ljudima ili odnosima metaforički ukazuje na stvari koje moramo transformirati ne bismo li proširili svijest, afirmirali se kao duhovno biće i autentično živjeli.
Kada sam prije godinu dana na obilježavanju godišnjice mature susrela nekoliko osoba koje su sudjelovale u neugodnim iskustvima iz mog djetinjstva, osjetila sam jak nemir i probadanje u želucu. Bio mi je to jasan znak da te traume nisam iscijelila i da na njima još moram raditi. Intenzivirala sam rad na sebi i kada sam te iste ljude ponovo srela ove godine, prema njima nisam osjećala ništa osim mira. Po svemu sudeći, u tih sam godinu dana duhovno evoluirala pa me neugodna iskustva više ne uvjetuju.
Duhovni rast i spajanje s božanskim rijetko se događa u tišini, ako se odbijamo suočiti s povredama ili kada je oko nas sve mirno. Da bismo se afirmirali kao ljudska, duhovna bića katkad moramo proživjeti bolna iskustva jer nas upravo bol i nelagoda tjeraju da preispitamo svoje postupke, životne pozicije, stavove i uvjerenja te da ih mijenjamo ne bi li se uskladili s božanskim zakonima i konačno proživljavali neuvjetovana iskustva.
Udarci života bit će teži i bolniji što je naša budnost manja, a nesklad u kojem živimo veći. No s druge strane, što je veća bol, to su i potencijali za iscjeljenje veći, stoga ako iskustvo boli proživimo s povjerenjem, svjesno i bez opiranja te dopustimo da se u tom procesu dogodi ono što se mora dogoditi, oslobodit ćemo veliku količinu blokirane energije i iz svega izaći poput albatrosa - duhovno zreliji, jači i ljepši.
Tek kad nam se zemlja trese, gledamo ka nebu – Caroline Myss
Zahvalnost onima koji su nas povrijedili
Nijedno iskustvo ne događa se bez razloga i svako je vrijedno proživljavamo li ga svjesno i pristanemo li primati božanske poruke. Za svako iskustvo trebali bismo se pitati što nam život njime poručuje i što moramo mijenjati. Usvojimo li takav pristup životu, ne samo što ćemo postati zahvalni onima koji su nas povrijedili - jer su nam dali priliku da rastemo i postanemo bolji ljudi, već ćemo na sve što nam se događa početi gledati kao na blagoslov.
Shvatit ćemo da unatoč izazovima odjednom više nema boli, već da je cijeli naš život tek kozmički ples u kojemu smo i plesači i promatrači istodobno. Tako ćemo moći i sudjelovati u plesu i suditi o kvaliteti svojih plesnih koraka te ih stalno korigirati i usavršavati dok ne dođemo u poziciju kada nam život prestaje biti predstava i postaje istina.
Propuštene prilike
No odbijemo li čuti poruku koju nam božansko iskustvom šalje, naše će iskustvo, zajedno s boli koju smo iskusili biti beskorisno i prema nebeskim zakonima morat će se dogoditi ponovo. To objašnjava zašto se nekima određena iskustva ponavljaju cijeli život, a nerijetko se prenose i inkarnacijski.
Nažalost, nerijetki su oni koji zbog boli kojoj su bili izloženi postaju ogorčeni, gnjevni na život ili druge. Mnogi ljudi odbijaju oprostiti ili pak počinju ranjavati druge na iste načine na koje su drugi ranili njih. Tako aktiviraju kozmičke sile suprotnog predznaka, privlače još veće lomove, još više boli i više patnje.
Hitler ili Frankl – izbor je na nama
Nitko od nas u ovoj dimenziji postojanja nije pošteđen boli, no kako ćemo se prema njoj postaviti i na koji će nas način iskustva formirati ovisi isključivo o nama.
Moja je vječita životna inspiracija austrijski psihoterapeut Viktor Frankl, čijeg se iskustva sjetim svaki put kada se suočim s životnim izazovom. Frankl je zahvaljujući svojoj duhovoj zrelosti i sposobnosti da i u najvećem mraku vidi svjetlost preživio holokaust. Unatoč svim strahotama koje je proživio te stradanju cijele obitelji u koncentracionom logoru, iz njega je izašao bez težine, prezira ili zamjeranja prema počiniteljima ili bilo kojem ljudskom biću. Štoviše, iskustvo logora pomoglo mu je da postane bolji čovjek pa je ostatak života posvetio pomažući ljudima da prebrode životne krize i pronađu smisao života. Umro je ispunjen smislom, u dubokoj starosti i s osmijehom na licu.
.png)
.png)
