O tome zašto nam rad na sebi stvara novo opterećenje: Je li potraga za boljitkom postala izvor stresa?

Brojni trendovi i očekivanja od pojedinca da „radi na sebi“ stvorili su novo opterećenje, a pitanje koje se nameće glasi: može li wellness još uvijek ispuniti svoju osnovnu svrhu?

Od točno definiranih rutina vježbanja i prehrane do pritiska da se sudjeluje u mindfulness radionicama i tehnološkim rješenjima za praćenje sna ili meditacije, wellness se pretvorio u još jedan aspekt u kojemu se očekuje da budemo „najbolji“. Neizvršavanje tih normi često stvara osjećaj neuspjeha, što je ironično s obzirom na to da je wellness zamišljen kao protuteža stresu.

Psihološki pritisci i "kultura uspjeha"

Psiholozi upozoravaju da su visoka očekivanja koja dolaze uz wellness rutine često povezana s osjećajem tjeskobe. „Ljudi osjećaju pritisak da stalno napreduju, što uključuje ulaganje vremena, novca i energije u aktivnosti koje bi trebale biti opuštajuće“, objašnjava klinička psihologinja Ivana Kovač.

Ova dinamika često dovodi do sindroma „sve ili ništa“ – ako se ne može u potpunosti ispratiti određeni režim, osoba ga radije potpuno napušta, što produbljuje osjećaj neuspjeha. Društvene mreže dodatno pogoršavaju situaciju prikazivanjem idealiziranih slika savršenih wellness rutina, stvarajući iluziju da je zadovoljstvo rezultat perfekcije, a ne autentičnosti.

Budućnost: povratak jednostavnosti

Ipak, trendovi polako počinju ukazivati na novu paradigmu wellnessa, onu koja naglašava fleksibilnost i osobni izbor. Sve veći broj stručnjaka i entuzijasta zagovara povratak jednostavnim praksama koje pojedincima omogućuju da rad na sebi prilagode vlastitim potrebama, umjesto da slijede univerzalne standarde.

„Wellness ne mora biti još jedna točka u vašem dnevnom rasporedu. Trebao bi biti integriran u svakodnevni život na način koji vam donosi radost“, ističe sociologinja Marija Perković. Primjeri takvog pristupa uključuju šetnje u prirodi bez aplikacija za praćenje koraka, spontanu igru s djecom ili kuhanje domaćeg obroka – aktivnosti koje zadovoljavaju osnovne ljudske potrebe za povezanošću i smirenošću.

Kraj tržišne dominacije?

Iako je malo vjerojatno da će wellness industrija usporiti, jasno je da će budućnost ovog koncepta sve više ovisiti o individualnim potrebama, a manje o diktatima tržišta. Rad na sebi trebao bi biti prilika za uživanje, a ne obaveza koja stvara stres.

Prava promjena možda leži u tome da pojedinci prestanu tražiti „ispravne“ načine da budu dobro i počnu se pitati što njima osobno donosi mir i zadovoljstvo. Ta jednostavna promjena perspektive mogla bi donijeti najveći preokret – povratak autentičnom i oslobađajućem wellnessu.

Autentičan wellness nije utrka, niti društveno natjecanje. On je put prema tome da bolje razumijete sami sebe, slušate svoje potrebe i birate ono što vas čini sretnima i zdravima – na vaš način. U svijetu preplavljenom vanjskim zahtjevima, autentičan wellness predstavlja povratak jednostavnosti i slobodi da budemo ono što jesmo.