Sensa razgovor s Petrom Brzović: Dar traume kao put iscjeljenja

Petra Brzović, čiji rad Sensa prati dugi niz godina, svjetski je priznata stručnjakinja za medicinu uma i tijela. U svojoj 20-godišnjoj karijeri radila je na zajedničkim projektima s Gaborom Mateom, godinama surađivala s Joeom Dispenzom te predavala na globalnim događanjima uz velika imena poput Brucea Liptona.

Naziv “Dar traume” poziv je da pogledamo dublje – da prepoznamo vlastitu snagu i potencijal koji su se oblikovali upravo kroz teška iskustva.

2. Postoje li neke upute za sudionike u svrhu pripreme za radionicu, usmjeravate li ih da naprave „razgovor sa samim sobom“ uoči dolaska?

Da, svakako. Uvijek potičem sudionike da prije radionice naprave malu introspekciju – da se zapitaju gdje osjećaju da 'zapinju', gdje u tijelu osjećaju napetost, koje emocije najčešće potiskuju. Taj tihi razgovor sa sobom prvi je korak ka dubljem razumijevanju vlastitih unutarnjih procesa.

Osim toga, prije svake radionice šaljemo im nekoliko pitanja kako bismo ih podržali u toj introspektivnoj pripremi, ali i kako bih ja mogla bolje razumjeti s čime dolaze, kroz što prolaze i što ih trenutačno najviše opterećuje. To mi omogućuje da radionicu prilagodim njihovim stvarnim potrebama i da stvorimo siguran prostor u kojem će se osjećati viđeno i podržano.

3. Je li radionica namijenjena onima koji su svoje traume već osvijestili pa žele dublje poraditi na njima ili je njena svrha upravo osvještavanje trauma za one koji tek kreću raditi na sebi?

Radionica je otvorena za sve – i za one koji su već duboko zakoračili u svoj proces, i za one koji tek počinju.

Trauma ne dolazi u 'pakiranju' koje svi lako prepoznaju; ponekad ju osjećamo samo kao tihu tjeskobu, nesigurnost u odnosima, ili osjećaj da nismo 'dovoljni'. A ponekad nas slomi tako da imamo osjećaj da se nikad nećemo sastaviti – razdire nas bolest, posljedice rastave, gubitak posla, zlostavljanja... Bez obzira na stupanj svjesnosti, svatko će dobiti upravo ono što mu treba u tom trenutku.

4. Nosi li doista svaki čovjek u sebi traumu i ako da, postoje li oni koji to nikada ne osvijeste? Ili ju svatko može prepoznati, ali su ju rijetki spremni priznati?

Vjerujem da svi nosimo određeni oblik traume – bilo osobne, transgeneracijske ili kolektivne. Neki je nikada ne osvijeste jer se nauče živjeti s njom kao da je to jedina stvarnost koju poznaju.

Drugi je osjete, ali nemaju alate ni sigurnost da se s njom suoče. Priznati sebi da nosimo ranu zahtijeva hrabrost, ali tek tada počinje stvarno iscjeljenje.

5. Ako dvoje ljudi, primjerice djeca iz iste obitelji, nose istu traumu, jesu li lekcije koje iz nje mogu izvući za oboje iste?

Ne nužno. Iako je izvor traume možda isti, svatko je doživljava kroz vlastiti filter – osobnost, osjetljivost, dob, kontekst... Stoga su i lekcije koje iz nje izvlače različite.

Netko će iz iste situacije izgraditi empatiju, a netko će razviti obrambeni zid. Svaki put iscjeljenja je jedinstven.

6. Postoji li mogućnost da čovjek koji nosi više trauma neke uspije iscijeliti lakše, a s nekima mu ide teško? Koje je vrste trauma najteže iscijeliti?

Apsolutno. Neke traume su 'tiše', manje svjesne ili ih je lakše obraditi. Druge, posebno one iz ranog djetinjstva, vezane uz sigurnost, privrženost i identitet, često su dublje ukorijenjene i zahtijevaju više vremena, strpljenja i podrške.

Važno je naglasiti da iako neke traume nisu odmah svjesne, to ne znači da nisu velike – često su duboko potisnute u podsvijesti i upravo zbog toga izazivaju najviše unutarnjeg kaosa. No, nijedna nije neiscjeljiva – ako postoji volja i ako smo u sigurnom okruženju.

7. Mogu li ljudi koji u sebi nose duboka traumatska iskustva izgraditi kvalitetne odnose, živjeti ispunjen život, biti sretni?

Da, i to je ono najljepše. Iscjeljenje ne znači brisanje prošlosti, već učenje kako živjeti s njom, bez da nas sputava ili sakati. Ljudi koji su prošli kroz duboku bol često razviju izuzetnu sposobnost za suosjećanje, autentičnost i prisutnost.

Kvalitetni odnosi i sretan život su ne samo mogući, nego često i dublji nakon iscjeljenja.

8. Može li trauma potaknuti jačanje empatije u čovjeku?

Da, ako osoba prođe kroz proces integracije traume, vrlo često se otvara i veća sposobnost za empatiju. Kada sami osjetimo dubinu boli, lakše razumijemo tuđu.

No, ako je trauma i dalje aktivna i neiscijeljena, može dovesti i do zatvaranja, obrambenosti ili agresije. Ključ je u radu na sebi.

9. Kako možemo prepoznati da se netko iz naše okoline bori s traumom i kako mu / joj pružiti podršku?

Ponekad će to biti povučenost, emocionalna nestabilnost, izbjegavanje bliskosti ili jake reakcije na naizgled male podražaje. Najvažnije je ponuditi prisutnost, neosuđivanje i sigurnost.

Umjesto savjeta, često je dovoljno: 'Tu sam za tebe. Ako želiš pričati, slušam.' Ljudi se iscjeljuju u sigurnim odnosima.

10. Čini li vam se da je danas u ovom ubrzanom i umreženom svijetu više traumatiziranih ljudi nego što je bilo možda i na počecima vaše karijere?

Definitivno. Današnji svijet stvara konstantan pritisak – da budemo produktivni, savršeni, dostupni... Puno je usamljenosti i nepovezanosti unatoč tolikoj 'umreženosti'.

No, s druge strane, svjesnost o traumi i potrebi za iscjeljenjem nikad nije bila veća. Ljudi danas imaju više alata, informacija i prostora da potraže podršku, i to je velika nada.

Petra ima iskustvo rada s tisućama klijenata diljem svijeta, a sve informacije o radionici koju 17. svibnja održava u Zagrebu dostupne su na poveznici: https://petrabrzovic.com/dar-traume/. 

Za čitatelje Sense osiguran je popust od 10 % za sudjelovanje na radionici. Kako biste ga iskoristili, prilikom kupnje ulaznica unesite promotivni kod: SENSA10.