Vjerujem da ste nebrojeno puta u životu čuli priču o cvrčku i mravu. Znate onu basnu gdje mrav ljeti radi i sprema se za zimu, a cvrčak svira i uživa na suncu? Isto tako, vjerujem da poznajete barem jednu domaćicu koja, baš poput mrava, vrijedno priprema zimnicu od ljetnih i jesenskih plodova da bi njezini ukućani mogli u njima uživati i kada zahladi.

Opojni mirisi jeseni

Odrasla sam u obitelji gdje je spremanje zimnice bio imperativ. To bi me doba uvijek zaskočilo mirisom octa koji se zavlačio u sve kutke stana i nisi mu se mogao sakriti, ma koliko se trudio. Ili, kuhanjem pekmeza i džemova, što je u  određenoj mjeri bilo doista opasno iskustvo, jer su vreli mjehurići mogli nanijeti ozbiljne ozljede. No sve se to isplatilo. Mjesecima kasnije, kada su druga djeca jela kompote i kisele krastavce iz trgovine, prepune svega i svačega, ja sam uživala u slasnim domaćim, prirodnim slasticama.

Ulaskom u sirovojedstvo koncept zimnice u mom je životu poprimio mnogo drukčije značenje. Nema više opasnoga kuhanja sirupa za voćke u kompotu, nema više vrelih lava pekmeza, nema više mirisa octa. Danas kad pripremam zimnicu, sjetim se svoje majke koja je znala bdjeti do kasno u noć ne bi li sve obavila na vrijeme, dok se moja priprema zimnice katkad svede doslovno na dvadesetak minuta.

Zamrzavanje rajčica

Tako sam, eto, ove godine odlučila eksperimentirati sa zamrzavanjem rajčica jer mi rezultati prijašnjih pokusa nisu bili po volji. Rajčice sam oprala, očistila od stabljika i loših dijelova te ih narezala na nešto veće kriške, stavila ih u vrećice za zamrzavanje, a potom u škrinju.

Prijašnjih godina rajčice bih prvo usitnila u blenderu, a zatim ih stavljala u zamrzivač. No u tom se procesu vlakna odvoje od tekućine, i to mi u većini recepata nije odgovaralo. Led u svojoj ekspanziji, naime, trga stanične membrane namirnica, a rezultat je nastanak soka pri odmrzavanju mekih namirnica poput jagoda ili malina, što su vjerojatno već mnogi primijetili. Imajući to na umu, ove sam godine rajčice jednostavno razrezala i zamrznula. Nadam se da će rezultat biti onakav kakvom se nadam. No, ne brine me mnogo kako će sve to završiti jer ću uvijek pronaći način kako ih iskoristiti.

Mali trikovi sušenja povrća

Kad smo već kod rajčica, meni su omiljene one sušene. Najčešće biram sorte malih plodova koje režem na polovice i sušim u dehidratoru. Suhe rajčice pohranjujem u staklenke i tako mi traju do iduće godine, a mogu se i zamrznuti. Ipak, rijetko kada potraju do druge godine jer rajčice, kako ih ja sušim, zadržavaju bogatstvo okusa, a zbog odsutnosti vode, on postaje još izraženiji. Dakle, kako ja sušim rajčice?

Početnici u sušenju voća i povrća često slušaju savjete o tome kako je potrebno konzervirati namirnice prije nego što ih stave u dehidrator, i to limunskom kiselinom, limunovim sokom ili solju. Odlučila sam sve navedeno izostaviti, i iznimno sam zadovoljna rezultatom. Posebnost u sušenju sirovojedskih pripravaka, što se odnosi i na voće i povrće, jest u tome da se namirnice suše prvih sat vremena na oko 46 ºC, a zatim se temperatura snižava na oko 42 ºC, i tako se ostavlja sve dok se namirnice ne osuše.

Za takve varijacije tijekom sušenja postoje važni razlozi: namirnice se prvo suše na višoj temperaturi kako bi se onemogućio razvoj patogenih organizama poput plijesni ili bakterija, a sniženje temperature provodi se da bi se u namirnicama očuvali enzimi te što veći broj vitamina.

Kupine u kalupima za muffine

U sirovojedstvu su, dakle, poznate dvije metode spremanja zimnice: sušenje i zamrzavanje. Ipak, to nije nimalo ograničavajuće jer se unutar toga može spremiti mnoštvo zanimljivih pripravaka poput, recimo, sušenih jabuka koje prije sušenja začinimo cimetom. A i zamrzavanje ostavlja mnogo prostora za maštovite varijacije.

Tako sam ove godine nekoliko kilograma kupina, koje bi u tradicionalnoj kuhinji bile prerađene u sok prepun dodanog šećera (i to najčešće bijelog) ili džem, pripremila tako da moja obitelj u njima doista može uživati prema svojim željama. Naime, dio mojih ukućana voli okus kupina, ali su im njihove tvrde, sićušne koštice iznimno odbojne. Zbog toga ih odbijaju jesti i konzumirati u bilo kojem obliku. Tako sam prije nekoliko godina došla na ideju da ih preradim u kašu u blenderu, a zatim propasiram kroz cjedilo i tako odstranim te zločeste koštice. Rezultat je gusta dubokoljubičasta kaša, kao stvorena za zamrzavanje.

Prije sam ih zamrzavala u kalupima za led, no ove sam ih godine dobila toliko da sam ih odlučila zamrzavati u silikonskim kalupima za muffine. Tako sam dobila savršenu mjeru porcije kupina za 1,5 litara smoothija, i to bez koštica.

Kako ćete spremati povrće i voće za zimu, doista je važno. Ocat i aditivi koji se koriste u komercijalnoj, ali i domaćoj zimnici, uvelike osiromašuju namirnice kad je riječ o vitaminima i mineralima, a o enzimima da i ne govorimo. Neovisno o tome jeste li sirovojedac ili ne, sirovojedska će zimnica uvelike pridonijeti raznolikosti u vašoj prehrani tijekom hladnih mjeseci u godini.