Lakše do znanja - novi načini učenja

Znanje je bogatstvo. Oni stariji, koji su izašli iz školskih klupa, s tim će se možda i složiti, no mlađi, kojima mnoštvo informacija, neprekinuti matematički nizovi i gramatika zadaju glavobolju, dvaput će razmisliti o toj tvrdnji. Učiti nikad nije bilo lako, no danas, zahvaljujući novim spoznajama, tehnikama učenja i virtualnom svijetu koji nam za samo nekoliko sekundi donosi na radni stol sve i svakog, može postati lakše, brže i bolje.

Poteškoće u učenju simptom su nekog problema koji dijete ima. To je polazište svakog druženja s đakom kojemu je potrebna pomoć. Otkrivanju i rješavanju problema u programu SOS za đake pristupa se na više razina. Nakon psihološkog testiranja i razgovora s učenikom, roditeljima i učiteljima, tim stručnjaka osmišljava individualan program učenja.

Kako će on izgledati, najviše ovisi o uzroku problema. „Problemi u učenju kod djece mogu biti organske prirode. Takvi su poremećaji poput disleksije (teškoće u učenju koje se očituju prilikom pisanja, čitanja i sricanja), dislalije (teškoće u svladavanju izgovora glasova), disgrafije (teškoće u svladavanju pisanja), ADHD-a (poremećaj pozornosti povezan s hiperaktivnošću), ADD-a (poremećaj pozornosti bez hiperaktivnosti) i drugi.

Važnost odgoja

Ako nije organske prirode, problem može biti rezultat emotivne nezrelosti, lošeg odnosa s nastavnicima, roditeljima, negativnog stava roditelja prema učenju, straha od odrastanja...“ otkriva nam naša sugovornica, koja naglašava važnost uloge roditelja u otkrivanju, ali i u nastanku problema.

„Današnji je odgoj takav da se djetetu neko vrijeme daje sve, a ništa se od njega ne traži zauzvrat. S prvim školskim obvezama dolaze i roditeljska očekivanja. No dotad je već ravnoteža između davanja i očekivanja narušena. Dijete bez razvijenih radnih navika odjednom osjeća pritisak i pojavljuju se prvi problemi, koji određuju njegovu sliku o sebi, ali i roditelja o njemu.“

Prevencija

Želimo li imati zdravog i uspješnog đaka, važna je prevencija. „Već u ranom djetinjstvu treba njegovati samostalnost i radne navike. Roditelji moraju biti realni prema mogućnostima svog djeteta. Nismo svi stvoreni za isto. I u školskom životu postoji prirodna raspodjela. Kao što netko može biti visok ili nizak, crn ili plav, tako je i više ili manje talentiran za određeni predmet.

Nekad je trojka bila prihvaćena ocjena, a danas se na nju gleda kao na neuspjeh. Djetetu bi zato trebalo graditi samopouzdanje na predmetima u kojima je dobro i učiniti mu što manje antipatičnima predmete koji mu ne leže“, kaže dr. Štambuk.

Kad se poštuje djetetova jedinstvenost, lakše je otkriti i njegov stil učenja. U knjizi Revolucija u učenju Gordon Dryden i dr. Jeannette Voss navode kako danas postoji oko 20 metoda za otkrivanje stila učenja. Kao primjer sveobuhvatnog modela uzima se onaj Kena i Rite Dunn, profesora sa sveučilišta St. Johns u New Yorku. Prema tom modelu, stil učenja ovisi o nizu čimbenika definiranih djetetovim sklonostima te uvjetima u njegovu okolišu.

Dunnovi su u svojim istraživanjima utvrdili da samo 30 posto učenika upamti 75 posto onoga što su čuli tijekom sata. Četrdeset posto njih, pak, zapamti tri četvrtine onoga što su pročitali ili vidjeli. Petnaest posto najbolje uči taktilnim putem, što znači da im je potrebno rukovanje materijalom, pisanje, crtanje i angažiranost u konkretnom iskustvu. Drugih petnaest posto najbolje uči uz fizički rad.

Neka djeca lakše uče sama, neka u društvu prijatelja, neka pak vole da ih roditelj nadgleda tijekom učenja. Jutarnji tipovi vole učiti prijepodne, noćni navečer. Stavljanje sebe, djeteta ili učenika u pravi kontekst put je do lakšeg svladavanja gradiva, a poznavanje stila učenja može biti velika pomoć i pri upisu u srednju školu, kad dio djece već sa 14 godina odabire svoje zanimanje.

Bez kritike i kazne

Dr. Štambuk roditeljima nipošto ne preporučuje kritike i kazne. „Ako dijete nešto loše radi, primjerice, vrlo neuredno piše, zadati mu da sto puta napiše istu riječ neće biti nimalo poticajno, dapače, može ispasti kontraproduktivno. Postoji mnogo drugih načina da se učeniku ukaže na pogreške – kroz igru, ples, razgovor.

Nabavite glinu pa izrađujte s njim slova, zamolite školarca da otpleše koje slovo i, umjesto da ga upozorite na loš rukopis, upitajte ga: ‚Što ti misliš o svom rukopisu?‘ Pokažite mu nečiji lijep rukopis i upitajte ga sviđa li mu se i bi li sâm želio imati sličan rukopis.“

Samo 26 slova

Bilo da želite pomoći školarcu ili da sami krećete u svladavanje novog znanja, neka vas ohrabre sljedeće činjenice objavljene u knjizi Dona Fabuna Three Roads To Awareness (Tri puta prema svjesnosti).

Jeste li znali da se sva literatura napisana na suvremenom engleskom jeziku sastoji od obrazaca složenih od samo 26 slova, da su sve naslikane slike kombinacija samo triju primarnih boja, da se sva napisana glazba sastoji od kombinacija najviše 12 nota i da se svi matematički izrazi koje poznajemo sastoje od samo 10 simbola? Zvuči jednostavno, zar ne? Sretno s učenjem!