Tko god vam kaže da nikad ne laže- vjerojatno laže. Laganje je 'boljka' kojoj ljudi ne odolijevaju još od pretpovijesti, bilo da se radi o sitnim bijelim lažima i mračnim prevarama, a neki su u tome toliko vješti da ih je gotovo nemoguće 'uhvatiti'.
Ipak, postoje neki znakovi koji ih odaju, a poznati profesor psihologije Richard Wiseman otkriva kako ih možete prepoznati i na što biste trebali obraćati pažnju.
U jednom eksperimentu, profesor je intervjuirao poznatog političkog novinara - jednom dok je lagao, a drugi put dok je govorio istinu. Emisija je prikazana uživo na televiziji i primljeno je oko 30.000 poziva. Što se tiče rezultata, publika je bila podjednako podijeljena, 50/50. Drugim riječima, ljudi u prosjeku nisu mogli prepoznati laž.
No, kada su uklonjeni vizualni znakovi i ostavljeni samo zvuk ili tekst intervjua, preciznost u prepoznavanju laži značajno se povećala. Vizualni znakovi, poput izraza lica ili gesta, lako su pod kontrolom osobe. S druge strane, ono što govorimo i kako to govorimo otkriva mnogo više.
Mitovi o prepoznavanju laganja
Jedan od najpoznatijih mitova je da ljudi gledaju gore i desno dok lažu. No, provedeno istraživanje nije otkrilo da su pokreti očiju povezani s laganjem. Čak i u stvarnim situacijama, nema indikacija da je to točno. Ljudi vjeruju u taj mit, ali znanost ga ne podržava.
Određene psihološke teorije kažu da se kod laganja ljudi osjećaju krivima, pa se mogu znojiti i nemirno ponašati. Međutim, ako netko često laže, ne osjeća krivnju ili vjeruje da laže za 'više dobro', ti znakovi mogu nestati. Dobar lažljivac može čak početi vjerovati u vlastitu laž.
Mogu li ljudi sakriti znakove laganja u svom govoru tijela?
Neki mogu sakriti specifične znakove laganja, ali većina ne može. U radu na otkrivanju laži traže se odstupanja od uobičajenog ponašanja osobe. Ako netko ogrebe nos, to može biti znak laganja, ali isto tako i potpuno normalna navika.
Ključno je uspostaviti osnovni obrazac ponašanja i zatim tražiti odstupanja, koja su najčešće verbalna. Primjerice, zastajkivanje, duže pauze prije odgovora, izbjegavanje detalja ili smanjenje korištenja riječi poput 'ja', 'moj' i 'meni' mogu biti indikatori. Laganje je kognitivno zahtjevno, jer osoba mora razmišljati o tome što je već rekla i kako to uklopiti u priču.
