Prebacuju li drugi emocionalni teret na nas?

Emocije ne lebde zrakom i ne prelaze s čovjeka na čovjeka. Sve što osjećate izvire iz vas samih. I ako se dogodi da se nakon razgovora s prijateljicom osjećate mučno ili depresivno, to znači da je razgovor probudio “nešto vaše”, a ne da je ona na vas prebacila “nešto svoje”.

Ili, uzmimo drugi primjer. Ako vam prijateljica priča o tome kako joj je poginuo prijatelj iz osnovne škole, a vi niste prežalili nagli gubitak svog brata koji se možda dogodio i deset godina ranije, vrlo je moguće da ćete nakon razgovora osjećati kao da vas je obuhvatio teški oblak tuge. Ako niste svjesni da je njezina priča pobudila vaše osjećaje, mislit ćete da vas je nepotrebno opteretila te da je problem u njoj jer ima tendenciju prevaljivanja svog tereta na druge.

Osim što se težina i osjećaj opterećenosti mogu pojaviti zbog emotivne asocijacije vezane uz nečiju priču, mogu se pojaviti i zato što nemate običaj izražavati osjećaje koji čuvaju vaše zdrave emotivne granice. Primjerice, ako vam se kolega s posla obraća svisoka, kritizira vas ili vam se podsmjehuje, a vi se ne branite, odnosno ne izražavate svoju ljutnju ili ne poduzimate mjere zaštite prijavljivanjem nadređenom, zasigurno ćete osjećati povrijeđenost, ljutnju ili sram koji će vas pratiti možda i sljedeća dva sata, a možda i nekoliko dana.

Tjelesni simptomi potiskivanja

Kada ne reagirate, bilo zato što vam to daje osjećaj da ste iznad situacije ili zato što se bojite da biste mogli preburno reagirati i ostati bez posla, to ne znači da se vaši osjećaji nisu pobudili, nego znači da ste ih ignorirali. Međutim, kada ih ignorirate, osjećaji ne nestaju nego mijenjaju svoje “agregatno stanje” i pretvaraju se u zbrku misli popraćenu tjelesnim simptomima, kao što su grč u želucu ili napetost u vratu.

Emotivno nereagiranje obično je posljedica odgoja i zabrane na izražavanje pojedinih emocija, a može biti i znak šoka i nevjerice koji se javljaju jer “vi nikada tako nešto ne biste napravili”. To je rečenica koju ste vjerojatno mnogo puta izgovorili i mnogo puta čuli kako je drugi izgovaraju. Ta nevjerica da je netko uopće mogao “tako nešto reći” ili “tako se ponašati” također datira otprije, iz dječjeg doba, kada niste bili spremni na neke šokove koje vam je život priuštio pa ste se automatski branili emocionalnom distancom koju bismo mogli prevesti sa: “Ne vjerujem da se ovo događa.”

Što vas je u razgovoru dirnulo i što biste promijenili

Dakle, kada osjećate emocionalnu opterećenost nakon razgovora s nekim, razlog za to može biti to što je ta interakcija u vama pobudila potisnute osjećaje ili to što niste emotivno reagirali pa niste ni postavili zdravu emotivnu granicu. U prvom slučaju možete razmisliti što vas je u razgovoru posebno dirnulo, a u drugom slučaju možete razmisliti kako to da niste reagirali i kako biste, da možete vratiti film unatrag, najradije reagirali.

Izražavanje potisnutih osjećaja i stvaranje emotivne protočnosti kroz tijelo velika je tema i ne može biti obuhvaćena ovom kolumnom, ali zato može biti razjašnjeno pogrešno uvjerenje da se emocije poput oblaka sele iz jedne u drugu osobu. Kao što sam već spomenula, osjećaji uvijek izviru iznutra i druga osoba svojim riječima ili postupcima može potaknuti stvaranje osjećaja, ali ne može prenijeti ili “prebaciti” svoj osjećaj u nas. Baš kao što radosno društvo u nama može pobuditi osjećaj radosti, tako i turobno društvo može pobuditi osjećaj tuge, ali su ti osjećaji uvijek naši.

Da kažete ono što mislite, bi li odnos opstao?

Zato ako se nakon razgovora s prijateljicom osjećate pokislo, prije nego što zaključite da vas je zarazila svojom lošom voljom, razmislite što je točno u vama pobudilo takve osjećaje. Naravno, uvijek postoji mogućnost da vam prijateljica ne da disati, da je preokupirana svojim osjećajima i da je vi uopće ne zanimate. Takva jednostrana komunikacija u kojoj vas kao aktivnog sugovornika nema također je vrlo naporna. Međutim, i tada su osjećaji koje doživljavate vaši, a ne njezini, a nastali su zbog nemogućnosti emotivnog izražavanja. Kada biste iskreno izrazili sve što osjećate i mislite, pitanje je bi li taj odnos opstao.

Nadam se da se zbrka oko “emotivne naoblake” i njezina prebacivanja na druge malo razbistrila te da će vas sljedeći put takva situacija potaknuti na razmišljanje i otkrivanje nekih vlastitih zaboravljenih emocija.