Partner se voli cijelu godinu, a u veljači se ljubav slavi

Veljača je mjesec stvoren za ljubav! Mjesec je to u godini u kojem mačke traže partnere za parenje, pa i sam naziv mjeseca dolazi od narodne riječi veljačenje, koja označava tjeranje mačaka. Ljudi, za razliku od mačaka (priznajem, i one su se u međuvremenu pomalo iskvarile), partnere traže cijele godine, a u veljači ljubav - slave. I ja je slavim iako nemam partnera s kojim ću na Valentinovo otići na neku romantičnu večeru ili od kojeg bih mogla primiti dar. Družit ću se s prijateljicom koju volim! Ljubav je važna u mom sustavu vrijednosti, izvor je mojih veselja, radosti i smisla. Imala partnera ili ne.

Iako nisam u ljubavnom odnosu, ja o ljubavi znam jako puno, iako, naravno, i dalje učim. Je li za ljubavna pitanja veći stručnjak od mene netko tko je u sretnom braku, tko je dobro odabrao, privukao idealnu osobu - gospodina Pravog (gospođu Pravu)? Možda! Ja još nisam uspjela izgraditi partnerski odnos kojem težim. Ali znam da sam na dobrom putu jer mi je srce puno puta bilo slomljeno, a evo me - žive, zdrave i vesele i s ostvarenjima i uspjesima na svim drugim životnim područjima. To je za mene samo nešto zahtjevnije područje, no zato mi i jest tako važno.

Hrabro nastaviti dalje

Svatko od nas ima poneko loše ljubavno iskustvo, poneki prekid, više ili manje bolan, no rijetki znaju kako, unatoč ljubavnim neuspjesima, hrabro nastaviti dalje. Vjerovati i dalje u ljubav te učiti iz iskustva (osobito iz prekida), ali i mijenjati svoje obrasce. Naučiti svoju ljubavnu situaciju gledati drugim očima – kao priliku, a ne kao problem.

Ljubav je i moj najveći učitelj. Danas nisam ista kao prije trideset i pet godina (svog ljubavnog života), a razlog tome je što sam učila iz svojih ljubavnih iskustava, a osobito pogrešaka. Mnogo mi je puta srce bilo slomljeno, a prije nekoliko godina sam i napisala knjigu o tome kako nastaviti život nakon prekida veze. Naučila sam štošta i, unatoč proživljenoj boli, ostala spremna biti ranjiva. Nisam zatvorila svoje srce i zbog toga sam beskrajno sretna i zahvalna jer nisam dopustila da se moje srce, kako kaže engleski pisac Clive Staples Lewis, promijeni i otvrdne.

Ako ga želite sačuvati, nikome ga ne dajte

„Zavolite bilo koga i vaše će srce biti iscijeđeno, a vjerojatno i slomljeno. Ako ga želite sačuvati, nikome ga ne dajte, čak ni životinji. Omotajte ga pažljivo svojim hobijima i sitnim luksuzima, izbjegnite bilo kakve neprilike. Zaključajte ga na sigurno, stavite u kovčeg ili lijes svoje sebičnosti. Ali i u kovčegu, sigurnom, tamnom, nepomičnom, bez zraka, promijenit će se. Neće biti lomljivo, bit će nesalomljivo, neprobojno, beznadno. Da biste mogli voljeti, morate biti spremni biti ranjivi!” Tako je pisao Lewis u svom djelu Četiri ljubavi.

Evo me nakon novog ljubavnog iskustva, koje nije uspjelo iznjedriti željenu bliskost, ali nema boli. Imala sam priliku potvrditi jesam li što naučila iz dosadašnjeg iskustva. Prihvatila sam to iskustvo kao novu lekciju, a ne kao priliku za izgradnju kvalitetnog odnosa koju ne smijem propustiti. Prihvaćanjem da je situacija takva kakva jest zapravo odustajem od žalosti, depresije, tuge i jada pa otvaram prostor za nove prilike! I nastavljam dalje.

Učenje iz iskustva

Iz iskustva se može naučiti zaista mnogo. Ja sam naučila kako voljeti, a osobito kako voljeti sebe, i to na zdrav način koji zovemo samopoštovanjem. Kada imamo samopoštovanja, onda znamo postavljati zdrave granice u odnosu s drugima te im pravodobno izreći što smo spremni dati i što očekujemo primiti. Tako stvaramo konstruktivne međuljudske odnose. U konačnici to znači biti autentičan bez straha da nećemo biti prihvaćeni takvi kakvi jesmo.

Autentičnost je temelj svakog uspješnog intimnog odnosa. Kada u intimnom odnosu skidamo maske i kada se pokazujemo baš onakvima kakvi jesmo, očekujemo, želimo i žudimo biti prihvaćeni baš takvima. Da bismo se tako razotkrili potrebno nam je samopoštovanje, ali i empatija da bismo i drugu osobu prihvatili takvu kakva ona jest!

Važno je prije svega imati svoje „ja” prije nego što postanemo „mi” u odnosu. Mnogi tu griješe jer su toli­ko željni biti ljubljeni da su spremni odustati od svog „ja” da bi imali „mi”. A onda izgube i „mi” ali i „ja”, a to je jako bolno.

Poštovanje i povjerenje

Srećom, najbolje možemo učiti iz bolnih i teških odnosa te upravo tim učenjem možemo mijenjati svoje obrasce ponašanja i uobičajene reakcije. Tako emocionalno sazrijevamo shvaćajući da sve što je dotad bilo pogrešno u našem ljubavnom životu možemo promijeniti, mijenjajući svoje ponašanje i odluke. Rezultat tog procesa jest da se prestajemo grčevito boriti za to da drugi o nama misle dobro. Postaje nam važno što mi mislimo o njima.

Da bismo s nekim bili intimni, moramo tu osobu poštovati i imati u nju povjerenja da bismo je pustili do kraja u svoje srce. To je nužno da bismo mogli sebi dopustiti biti ranjivi, a istodobno vjerovati da ćemo ipak preživjeti. Povjerenje da pred nekim možemo biti upravo ono što jesmo, bez straha od povrede, otvara u potpunosti naše srce. Za ljubav nam stoga treba srčanost, hrabrost.

Žrtva u vezi

Ponekad mi možemo biti dovoljno hrabri, ali druga strana to nije. I njihov strah, koji je posljedica mnogih povreda koje su doživjeli, ne dopušta im da doznaju što je prava ljubav. Na nama je da to prihvatimo i krenemo dalje, a ne da ih pokušavamo spasiti jer lako, umjesto spasitelja, možemo postati žrtva u odnosu! Kada postanemo žrtva u vezi, često od odnosa napravimo zatvor (čak je i „veza” izraz koji daje naznaku onoga što u odnosu ne bismo trebali činiti – vezati se, sputati se, izgubiti slobodu izbora). Biti onaj tko jesam i omogućiti i drugoj osobi da bude tko ona jest znači ostvariti slobodu u odnosu. Dati drugima slobodu znači voljeti bez posesivnosti, bez ljutnje, bez žrtve.

Put promjene jest osloboditi se vezanosti koju sebi i drugima stvaramo govoreći kako bez nekoga ili nečega ne možemo. Odluka da budemo slobodni i dajemo slobodu posljedica je upravo našeg emocionalnog, ali i duhovnog rasta i prihvaćanja samih sebe. Tada ne ovisimo o tuđem mišljenju, ne tražimo sebe u drugima niti ovisimo o njihovoj pažnji. Kada naše raspoloženje, osjećaji i stav prema nama samima ne ovise o tome što drugi o nama misle, što nam govore i rade, dajemo si pravo biti slobodni, a svoje praznine ne popunjavamo drugima.

Držite se zdravlja

Ljubavni neuspjeh ponekad boli, i to je u redu ako ta bol ne traje dugo. No zdrav odnos prema sebi i prema drugome ne boli nego je izvor mira i veselja. Nezdrav odnos temelji se na vezanosti i nastojanju da drugi ispuni naše potrebe, a to se nikada ne može ostvariti. Prepoznajte nezdrave odnose i odustanite od njih! Prihvatite gubitak koji je ionako privremen jer ako dragovoljno pustite osobu koja vam ne uzvraća privrženost, doći će nova.

Ne odustajte od ljubavi jer biti sam (a ne u neadekvatnom odnosu) znači i potencijal za novi odnos, za novi užitak i novu ljubav, a to je uvijek vrijedno rizika.