‘Kad izgovarate afirmacije, to je kao da polažete sjeme u zemlju. Ono najprije nabubri, potom iznikne klica, a onda se ona probije iz zemlje. Da bi sjeme postalo biljkom, potrebno je vrijeme’, napisala je Louise Hay u Živite sretno, ...

• Nikad im neću oprostiti

• Neoprostivo je to što su mi učinili

• Uništili su mi život

• Učinili su to namjerno

• Bio sam tako mali/Bila sam tako malena, a tako su me jako povrijedili

• Moraju mi se najprije ispričati

• Ogorčenost me štiti od novih povreda

• Opraštaju samo slabići

• Ja sam u pravu, a ne oni

• Za sve su krivi moji roditelji

• Ne moram nikome ništa oprostiti

Zvuče li vam poznato neke od ovih izjava? Opraštanje je za mnoge ljude veoma zahtjevan zadatak.

No svi mi moramo poraditi na opraštanju. Svaka osoba koja ne uspijeva voljeti sebe blokirana je baš na tom planu. Opraštanje otvara naša srca za ljubav. Mnogi ljudi godinama nekome nešto zamjeraju. Zamišljamo kako smo mi u pravu zbog onoga što su nam oni učinili. Ja to nazivam zatvorom pravedničkoga gnjeva. Opterećeni smo time da budemo u pravu. No nikad ne budemo sretni.

Već vas čujem kako govorite: „Ali vi ne znate što su mi oni učinili, to je neoprostivo.“ Nespremnošću za oprost, sami sebi nanosite zlo. Kad ste ogorčeni, to je kao da svaki dan progutate žlicu otrova. On se nakuplja i šteti vam. Nije moguće biti zdrav i sretan ako ste opterećeni prošlošću. Događaj se odigrao davno i završio. Da, istina je, oni se nisu ponijeli lijepo. No sve je iza vas. Imate li možda osjećaj kako biste opraštanjem potvrdili da je to što su vam učinili bilo opravdano?

Jedna od najvećih duhovnih lekcija jest kad shvatimo da svatko postupa najbolje što u određenom trenutku umije. Ljudi mogu postupiti samo s onoliko razumijevanja, svijesti i znanja kakvim raspolažu. Bez iznimke, osoba koja nekog zlostavlja i sama je bila zlostavljana kao dijete. Što je bila podvrgnuta većem nasilju, utoliko je veća njezina duševna bol i u većoj se mjeri može okomiti na druge. Ne znači to da je ponašanje takve osobe prihvatljivo ili opravdano. Međutim, radi vlastitoga duhovnog razvoja mi moramo biti svjesni njezine boli. Događaj se već odigrao. Možda jako davno.

Osigurajte si slobodu. Izađite iz zatvora i prošećite sunčanom stranom ulice. Ako se neki događaj i dalje odvija, tada se zapitajte zašto tako malo cijenite sebe da to i dalje trpite. Zašto ostajete u takvoj situaciji? Ne gubite vrijeme pokušavajući vratiti milo za drago. Nema koristi od toga. Jer, uvijek nam se vrati ono što odašiljemo. Stoga zaboravite na prošlost i poradite na tome da sebe volite sada. Tek tada vam slijedi prekrasna budućnost.

Osoba koja najteže oprašta ona je od koje možete najviše naučiti. Kad sebe volite dovoljno da biste se uzdigli iznad starih situacija, tada će vam lako doći razumijevanje i opraštanje. I bit ćete slobodni. Plaši li vas sloboda? Osjećate li se sigurnijima dok ste zaglavljeni u starim ograničenjima i obuzeti gorčinom?

Zrcaljenje

Stanite pred zrcalo. Pogledajte se u oči i osjećajno recite: „Voljan/voljna sam oprostiti.“ Ponovite to nekoliko puta. Što osjećate? Jeste li tvrdoglavi i blokirani ili otvoreni i spremni za oprost? Samo obratite pozornost na vlastite osjećaje. Nemojte ih procjenjivati. Udahnite duboko nekoliko puta i ponovite postupak. Osjećate li se sada drukčije?

Izvor: Profimedia/Shutterstock

VJEŽBA:

Obiteljsko nasljeđe

• Je li vaša majka umjela opraštati?

• Je li vaš otac?

• Je li ogorčenje bio način na koji se u vašoj obitelji izlazilo na kraj u teškim situacijama?

• Kako se osvećivala vaša majka?

• A kako vaš otac?

• Kako se vi osvećujete?

• Osjećate li se dobro kad se osvetite?

• Zašto se tako osjećate?

Zanimljivo je da onda kad čovjek sam poradi na opraštanju, i drugi često slično reagiraju. Nije potrebno konkretnoj osobi reći da joj opraštate. Ponekad ćete poželjeti tako postupiti, no ne morate. Glavni posao opraštanja odvija se u vašem srcu.

Opraštanje je rijetko namijenjeno „njima“. Ono je za nas. Osoba kojoj trebate oprostiti može čak biti mrtva.

Od mnogih ljudi koji su nekome istinski oprostili čula sam kako su mjesec-dva poslije toga primili telefonski poziv ili pismo od te osobe u kojem ih ona moli da joj oproste. Čini se da je to osobito učinkovito kad se vježba opraštanja obavi pred zrcalom. Stoga, dok vježbate, obratite pozornost na dubinu vlastitih osjećaja.

Rad sa zrcalom

Zrcaljenje je često neugodan postupak, takav koji biste rado izbjegli. Ako, obavljajući posao opraštanja, u kupaonici stojite, najvjerojatnije ćete poželjeti pobjeći van. Uvjerena sam da je najkorisnije sjediti pred zrcalom. Ja se volim poslužiti zrcalom na vratima spavaće osobe, s kutijom maramica pri ruci.
Odvojite više vremena za tu vježbu ili je više puta ponavljajte. Najvjerojatnije imate mnogo ljudi kojima biste trebali oprostiti.

Sjednite ispred zrcala. Zažmirite i udahnite duboko nekoliko puta. Razmislite o svim onim ljudima koji su vas u životu povrijedili. Neka vam samo ovlaš prolete mislima. Potom otvorite oči i započnite razgovor s jednim od njih.

Recite nešto poput: „Jako si me povrijedio/povrijedila. Ne želim da me i dalje blokira prošlost. Spreman/spremna sam oprostiti ti.“ Predahnite i potom recite: „Opraštam ti i oslobađam te.“ Ponovo udahnite i recite: „Ti si slobodan/ slobodna i ja sam slobodan/slobodna.“

Obratite pozornost na to kako se osjećate. Možda osjećate otpor, a možda vam se u glavi razbistrilo. Ako osjećate otpor, jednostavno dišite i recite: „Spreman/spremna sam otpustiti sav otpor.“

U jednom danu mogli biste oprostiti nekolicini ljudi. Ili biste mogli oprostiti samo jednoj osobi. Nije važno. Bez obzira na to kako odradili ovu vježbu, ona je savršena upravo takva kakva jest. Opraštati možete tako kao da gulite slojeve luka. Ako je slojeva previše, odgodite posao za drugi dan. Uvijek mu se možete vratiti i nastaviti guliti sljedeći sloj. Odajte si priznanje što ste uopće odlučili otpočeti s ovom vježbom.

Nastavljajući je, danas ili koji drugi dan, proširite popis osoba kojima opraštate. Ne zaboravite članove obitelji, članove crkvene zajednice,  učitelje ili svećenike, klince iz škole, zdravstvene djelatnike, ljubavnike/ljubavnice, Boga,  prijatelje, druge očinske figure, suradnike, sebe, državne agencije ili njihove predstavnike.
Ponajprije, oprostite sebi. Nemojte više biti tako strogi prema sebi. Samokažnjavanje nije potrebno. Postupali ste najbolje što ste umjeli.

Sjednite ponovno pred zrcalo sa svojim popisom. Svakoj osobi s popisa recite: „Opraštam ti za ____________.“ Mirno dišite. „Opraštam ti i oslobađam te.“
Nastavite tako redom, po popisu. Kad osjetite da više ne osjećate ljutnju ili ogorčenje prema nekoj osobi, prekrižite njezino ime. Ako se ljutnje niste oslobodili, odložite taj zadatak i poslu opraštanja vratite se poslije.

Dok budete nastavljali s vježbom, osjetit ćete kako vam ogroman teret pada s leđa. Možda ćete se iznenaditi kolika vas je količina stare prtljage opterećivala. Budite nježni prema sebi dok budete odrađivali postupak čišćenja.