1. Duhovni life coach osoba je koja...
Pomaže ljudima u životnim izazovima spoznati duhovni razlog njihova problema te ostvariti iscjeljenje na najvišoj, duhovnoj razini. Sve što nam se događa sami smo na nekoj razini izabrali - određenim ponašanjem, ali i zato da bismo se kao duhovna bića mogli razvijati. Kada to osvijestimo, mnogo se lakše rješavamo gorčine i tereta prošlosti. Kada izazove prihvatimo kao blagoslov i priliku za rast, problemi se uvijek rješavaju i na materijalnoj razini. To nije jednostavan proces i u njemu je često potrebno vodstvo.
2. Bezuvjetno vjerujem u...
Slobodu – duha, uma i svakog drugog oblika. Sloboda je moja ultimativna životna vrijednost i teško podnosim bilo kakav oblik stege, zabrane, moranja ili nametanja.
3. U Sensu me privukla...
Sensina dobra "vibra". Sa svih smo strana preplavljeni lošim vijestima, pesimizmom i osjećajem bespomoćnosti. Takve poruke šalje većina medija u Hrvatskoj. Sensa je drugačija i bez obzira na okruženje, ostala je dosljedno pozitivna. Upravo zbog toga najradije i s najviše entuzijazma pišem za Sensu.
4. U Sensi najradije čitam...
Teme vezane uz duhovnost, emocije, odnose i seksualnost. No rado pročitam i ostale teme jer su sve zanimljive i kvalitetno obrađene.
5. Od svih ljudi na svijetu, na kavu bih otišla s...
Kad bi to bilo moguće, s Viktorom Franklom, austrijskim psihoterapeutom koji je preživio holokaust. Njegova životna priča uvijek mi je neiscrpna inspiracija. Bez obzira na sve strahote koje je proživio u koncentracionom logoru, u kojem je izgubio i cijelu obitelj, iz njega je izašao bez trunke težine ili zamjeranja prema počiniteljima. Takvo iskustvo pomoglo mu je da spozna smisao vlastitog postojanja – a to je pomaganje drugima da nađu svoj. Stav prema životu i prema onome što nam se događa određuje našu realnost. Svaki put kada osjetimo gorčinu i malodušnost, trebali bismo se sjetiti Franklove priče. Doista je malo toga što se s njegovim iskustvom može usporediti.
6. Da ne moram raditi, radila bih...
Pisala bih i plesala. I jedno i drugo moja je strast.
7. Da ovaj čas imam čarobni štapić, u Hrvatskoj bih promijenila...
Ogorčenost ljudi situacijom u zemlji, nespremnost većine na promjenu i očekivanje da netko drugi tu promjenu učini umjesto njih. Svaka promjena uvijek kreće iznutra, a svaka je kriza ujedno prilika da ono što smo dugo gurali pod tepih i činili pogrešno konačno počnemo činiti drugačije. Tek kada krenemo s promjenama iznutra, možemo promijeniti svoju, ali i kolektivnu nezadovoljavajuću realnost.
8. Moja skrivena slabost (koja više nije skrivena)...
Kašnjenje. Gotovo uvijek kasnim na sastanke i unatoč svjesnom naporu još uvijek taj svoj nedostatak nisam prevladala. Opravdavam se manjkom elementa zemlje, no svjesna sam da je to loše opravdanje.
O radu Egli Ilić doznajte više na njezinoj stranici www.hortusmentis.com