Tratinčice su mi najdraže cvijeće. Nikada nisam bila baš previše za rezanje cvijeća i aranžmane. Uvijek sam ga voljela gledati u njegovu živom stanju. A najljepše ga je promatrati u prirodi… Dakle, skromne su tratinčice među prvim cvijećem koje se raduje duljim, sunčanim danima i koje nam tijekom cijeloga toplog razdoblja maše s travnjaka i livada, ne zahtijevajući nikakvu posebnu njegu. Samo su tu. Njihovu šarmu pridonosi i to što su uvijek utkane u zeleni tepih trave. Upravo me trava već godinama fascinira.

Odgovor u vlatima trave

Čim malo okopne zimski snjegovi, a ove ih je godine bilo prilično, nježne vlati govore da je odsutnost života uslijed snježnog prekrivača bila tek privid. Već s prvim zrakama sunca koje ih obasja, zazelene se i najavljuju vrijeme bujanja, šarenila, nutrijenata. Gledajući livade i travke, često se sjetim priče o moćnom hrastu, travki i oluji. Dakle, hrast je govorio travci kako je moćan i cijenjen zbog svoje čvrstine, a njoj tvrdio da je slaba jer se svija i pod najmanjim naletom povjetarca. Kad je došla oluja, iščupala je hrast, no travka je odoljela svim izazovima zbog svoje prilagodljivosti. Pravila modernog života upravo su poput oluja i zahtijevaju da se prilagodimo kako ne bismo završili poput iščupanoga korijenja.

Odgovor u vlatima trave, odnosno pira i drugih pšeničnih trava, prepoznala je početkom prošlog stoljeća Litavka Ann Wigmore. U svojim je publikacijama opisivala kako je odrasla kod bake koja je bila poznata seoska vidarica. Baka je znala koje biljke pomažu za određene tegobe, gdje ih pronaći i kada ih treba brati. Osim toga, baka je u svojoj unučici prepoznala prirodan dar da i sama otkriva nove načine pomaganja drugima, što je brižno poticala i razvijala.

Majka žive hrane

Ann, pionirka i „majka žive hrane“, stjecajem se okolnosti preselila u SAD, gdje je podijelila svoja otkrića s mnogima koji su tražili kako vratiti zdravlje prirodnim putem. I danas u Floridi u Palm Beachu djeluje Hipokratov institut koji je Ann osnovala s Victorom Kulvinskasom.

Dakle, ono što je Ann otkrila jest to da obična trava sadrži obilje nutrijenata: 13 vitamina, uključujući i B12, mnogo minerala i nekoliko elemenata u tragovima, među kojima i selen te svih 20 aminokiselina, mnoštvo enzima i mnoge druge nutrijente. Režim prehrane koji je uvela, a koji se i danas primjenjuje na Hipokratovu institutu, podrazumijeva prehranu sirovim organskim namirnicama te pijenje svježe iscijeđenog soka mlade trave.

Za one zelenijeg palca

Ann je otkrila da je svježe iscijeđeni sok pšenične trave 40 puta učinkovitiji nego nakon što odstoji četiri sata. No, postoji i otegotna okolnost. Da bi se iscijedio svjež sok, prvo treba uzgojiti pšeničnu travu do 15-ak centimetara visine. Pokušala sam i odustala. A i mnogi drugi s kojima sam razgovarala. Ipak, to nije nemoguće za one „zelenijeg“ palca. Postoji još jedan problem. Da bi se iscijedio sok iz pšenične trave, potrebno je nabaviti posebnu vrstu sokovnika koji izvlači sok iz namirnica tiještenjem.

Uzimajući u obzir prostor koji je potreban za uzgoj pšenične trave, prostor za sokovnik i današnji ritam te uvjete u kojima većina živi, poduzetni su ljudi već odavno plasirali na tržište prah mladoga ječma (zelenu magmu) i slične pripravke.

Raznolikost žitarica

Već smo spominjali da je u sirovojedstvu prihvaćeno spremanje zimnice zamrzavanjem i sušenjem namirnica. Dakle, taj sušeni pripravak definitivno pripada sirovojedskom režimu, no ono što nekima može biti izazovno jest popiti ga. Za one koji ne vole okus takvih pripravaka zgodan je podatak da se u Hrvatskoj odnedavno može kupiti zamrznuti sok od pirove trave – dovoljno je uložiti malo vremena u istraživanje na internetu i naručiti svoju „dozu“.

Osim što mi je bilo mnogo lakše popiti čašicu pirove trave, imam još jedan posve osobni razlog zašto bih dala prednost piru pred nekim drugim vrstama žitarica. Sve su žitarice zapravo nekakav oblik trava, ali i među njima postoje razlike. Najveći je problem to što je većina žitarica, posebice pšenica, tijekom više desetljeća genetskog manipuliranja (križanja) prilagođena za obradu strojevima, od sijanja, preko vršidbe pa nadalje. Pir je nekim čudom ostao zapostavljen u toj kultivaciji svojih rođaka, pa je ostao najbliži prirodi.

Korisni pir

Već je niz godina poznato da je pir u samom vrhu kad je riječ o njegovim nutricionističkim vrijednostima i da je iznimno omiljen u tradicionalnim kulinarskim pripravcima. S druge strane, istraživanja su pokazala da mlade biljke sadrže i do nekoliko desetaka puta više nutrijenata nego biljke u punoj zrelosti. Krećući s tog stajališta, pir, koji je iznimno kvalitetna žitarica, u stupnju razvoja vlati visine do 15 cm ima nekoliko puta više nutrijenata nego zrnje koje se upotrebljava za pravljenje brašna. Osim toga, sok od pira jedini je pripravak od te žitarice koji sadrži klorofil – jedan od glavnih argumenata svih zagovornika zelenih kašastih pripravaka.

No, da se vratim proljeću. Vjerujem da u ovo doba godine mnogi razmišljaju o detoksikaciji. Možda se netko ne želi odreći apsolutno ničega, ali svejedno želi učiniti nešto za svoje zdravlje. Tada je moj prijedlog – dodajte. Dodajte u svoju prehranu sok od pšeničnih trava.