Ti si kriv(a)!

On je sebičan, lijen i loš

Ona, primjerice, smatra da je on sebičan, lijen i loš. Sve mora organizirati i provoditi sama. Prema njezinu sudu, on ne prihvaća odgovornost i pritom je i nezahvalan kad je riječ o njezinu trudu i zalaganju za njihov brak. Nezadovoljan je i namrgođen. Ne sluša kad ona ima potrebu pričati o svojim problemima. Njemu su, smatra, važni samo njegovi problemi. I kad god mu skrene pozornost na to kako je njoj, on se brani. Isto je i u seksu.

Ona nikad nije zadovoljna, kontrolira ga i sve mora biti po njenom

On smatra da ona ima veliku potrebu za kontrolom. Kontrolira i njega i način njihova zajedničkog života, sve mora biti po njezinu, nikada nije zadovoljna što god on napravio ili rekao, a i nezahvalna je kada je riječ o njegovoj predanosti njoj i obitelji. On nema nekih zahtjeva, sluša je koliko god može, ali njega se ništa ne pita – što bi i kako bi. Ne samo da ga se ne pita, nego u rijetkim situacijama kada kaže što bi želio, ona pronađe bezbroj zamjerki njegovoj ideji.

Zato sada više ništa i ne predlaže, nego šuti. Samo je važno što bi ona. I još mu na kraju predbacuje da stvara probleme i da je prečesto namrgođen! A on to sve trpi. Tako je i u seksu.

Bez čarobnog štapića

Zvuči poznato, zar ne? Nažalost, na terapiji imam dosta parova koji vlastita ponašanja, riječi i djela argumentiraju samo i isključivo kao reakciju na ponašanje druge osobe. Na početku terapije osoba vrlo teško uspijeva uvidjeti svoja ponašanja koja pridonose lošem stanju u vezi. Smatraju da je onaj drugi kriv, a oni samo reagiraju na njegovo ponašanje. Tako bih rado upotrijebila čarobni štapić da parovima pokažem kako se stvari mogu početi popravljati tek kada svaka osoba uvidi što je to što sama unosi u odnos i čime pridonosi problemima u braku.

Htjela bih im pokazati da ako se osjećaju kao pravednik ili pravednica još nisu na putu rješavanja partnerskih problema. Tek kad uvidimo da su uloge pravednika i tlačitelja kreacija našeg uma kojima sebe pokušavamo opravdati, tek tada možemo početi raditi na promjeni naše veze, i u emocionalnom i seksualnom smislu. No nemam čarobni štapić i zato rad u partnerskoj terapiji zahtijeva vrijeme. Korak po korak, nudim partnerima priliku da u različitim vježbama progledaju, tj. uvide svoj doprinos nastanku problema.

Igra good guy - bad guy

Jedna od vježbi koju često primjenjujem je good guy - bad guy. Zamolim ih da vrlo stereotipno razmišljaju o nekom zamišljenom paru i da ih pokušaju opisati tako da je jedna osoba u paru dobra - good guy, a druga loša - bad guy. Nakon toga čitamo što su napisali i pokušavamo vidjeti kako ti stereotipni opisi dobrih i loših osoba djeluju na njih. U početku se ne dogode se velike promjene, ali ponekad se vrata malo odškrinu. Ponekad ih vježba jače pogura u defenzivan položaj, ali i to je pomak.

Onda razgovaramo o toj defenzivnosti i što dobro ona čini za njih. Od čega ih štiti, ako ih štiti? Kada neko ponašanje jako pojačamo, dovedemo ga do ekstrema, što činimo u ovoj vježbi, lakše ga možemo sagledati u svim njegovim nijansama.

PageBreak

Druga odlična vježba koju koristim s parovima jest uživljavanje u ulogu druge osobe. Ona se identificira s njim, priča kao da je on, u muškom rodu, koristeći izraze koje on zaista i koristi, sjedi kao on i tako pokušava osjetiti i osvijestiti kako se osjeća njezin partner. Isto radi i on: identificira se s njom, govori u ženskom rodu, pokušava koristiti točne izraze i geste kao ona. Tako zamijenjenih uloga pokušavaju razgovarati kao što zaista razgovaraju, samo svatko iz uloge onoga drugoga. Ova vježba često bude „budilica“, iako ne svima.

Često znam koristiti izraze „pravednica i tlačitelj“, odnosno „pravednik i tlačiteljica“ kao simbole, slike koje ocrtavaju određenu dinamiku u odnosu. Slike i metafore pomažu bolje od riječi da sagledamo dio našeg zajedničkog realiteta.

Dinamika pravednik-tlačitelj vrlo se brzo preslikava i u seksualni odnos. Ponekad parovi kažu da je i nastala u seksu pa se onda prelila u druge sfere zajedništva. To je očekivano jer je seks integriran u naš dnevni život i dnevni život je integriran u seks pa se može očekivati da će problemi iz dnevnog ritma utjecati na seksualni ritam i obrnuto. Neke moje klijentice znaju optuživati partnera da nema osjećaja za njihove potrebe u seksu i da je sebičan.

Kazna seksom

Primjerice, jedna od njih kaže da je on dodiruje kako njemu paše, a ne pita kako bi ona to željela. Kad mu i kaže što želi i on joj to ponudi, ona se osjeća loše jer doživljava da on to radi preko volje. Pritom ona nije svjesna da je način na koji mu govori poprilično naređivački i da ga on doživljava pokroviteljski, kao da je učenik koji stalno griješi, a učiteljica ga kori. U njemu to izaziva nesigurnost i zato ostavlja dojam da to čini preko volje. Dakle, takva dinamika nastaje zbog reakcije svakog od njih na prethodno ponašanje partnera, a pritom nema jasne komunikacije. Oboje samo pretpostavljaju što onaj drugi misli, ali o tome ne razgovaraju.

Neki klijenti, pak, optužuju partnericu da je sebična i da ih „kažnjava“ u seksu zbog nekih situacija koje su se dogodile u svakodnevnom životu i dodjeljuju joj ulogu bad guya. Ne shvaćaju da ona nije loša te da je njezino ponašanje proizašlo iz dinamike koju je gradilo i njegovo ponašanje. Na primjer, on nije napravio nešto što su se dogovorili, zaboravio je pa ona postaje hladna i distancirana.

Odbija nježnosti i seksualni kontakt. On joj to zamjera i njezino ponašanje doživljava kao kažnjavanje i želju za kontrolom, no zapravo je u pozadini njezin osjećaj nesigurnosti i nemogućnost da se na njega osloni i da mu vjeruje. Naravno da se taj osjećaj prelijeva i na seksualni odnos i nema veze s kažnjavanjem. Tek kad oboje uvide začarane krugove koje stvaraju zajedno, postoji mogućnost izlaza.

Ja tebi, ti meni

U tome može pomoći vježba „ja tebi-ti meni“ u kojoj partneri postavljaju sljedeća pitanja: „Koje tvoje ponašanje u meni izaziva ovu reakciju koju ti ne voliš? Što treba da promijenim svoju reakciju i da ti dobiješ ponašanje koje bi ti odgovaralo?“ Tako naizmjence preispitujemo jedno po jedno ponašanje ili jedan po jedan detalj. Pomažem im da sagledaju ponašanje koje ne vide jer nose transparent „Ti si bad guy“ koji im zaklanja vidik. Ovu vježbu ne provodim na početku terapije, nego kad osjetim da je proces već napredovao i da su oboje dovoljno otvoreni da čuju i dožive jedno drugo.  

Sve ove vježbe i primjere možete pokušati primijeniti i sami sa svojim partnerima. Na ovaj način usmjeravamo više svjetla na vlastito ponašanje i otkrivamo utjecaj koji ima na odnos. Dokle god smo zaključani u ulozi pravednika ili pravednice, nema pomaka. Razotkriti iluziju vlastite pravednosti i nepogrešivosti i „grešnosti“ druge osobe iznimno je važan korak, ako ne i prvi u rješavanju izazova vašeg odnosa.