Što je Marte Meo?
Marte Meo (u prijevodu znači “vlastitim snagama”) metoda je čiji je cilj potaknuti naše prirodne komunikacijske vještine. Kreirala ga je Marija Aarts kako bi pomogla roditeljima djece oboljele od autizma s kojom je bilo gotovo nemoguće ostvariti kontakt. Kako su rezultati kod autističnih mališana bili izvanredni, metoda se počela primjenjivati i u komunikaciji s djecom s problemima u razvoju, starim ljudima s demencijom, ali i u radu sa sasvim malim bebama u predgovornoj fazi.

Istraživači su zaključili da metoda koja daje sjajne rezultate u odnosima s ljudima s ograničenjem u komunikaciji, onda zasigurno može utjecati i na poboljšanje u svim vrstama odnosa kod kojih postoji problem u komunikaciji. Tako parovi koji se često svađaju primjenom metode Marte Meo imaju mnogo veće izglede da svoj odnos održe, a roditelji tinejdžera ističu da im se odnos s djecom potpuno promijenio otkako su našli način kako da im priđu. Također, u nekim zapadnim zemljama ova metoda predstavlja komunikacijski standard koji svoju primjenu ima u poslovnoj sferi.

Ovo je 5 principa na koje se metoda oslanja:

1. Gledanje u oči
Prvi princip podrazumijeva direktan pogled u oči. Svi znamo da je to početni element dijaloga između dvoje ljudi, ali usprkos tome nerijetko nam se događa da važne stvari ljudima oko sebe izgovaramo u prolazu, usput radeći nešto drugo, vozeći automobil ili razgovarajući telefonom. Kako bi druga strana shvatila da smo pozitivni, potrebno je da nas vidi, da u našim očima, izrazu lica, u boji glasa – uoči pozitivnu namjeru koja se iza svega krije.

2. Zajednički interes
Tek kada je uspostavljen direktan kontakt oči u oči, koji “označava” da je komunikacija započela, potrebno se verbalno obratiti sugovorniku i tom mu prilikom dati do znanja da smo primijetili što je ono čime se on trenutno zanima ili kako se osjeća. Na taj način mu pokazujemo da smo prisutni u tom trenutku, fokusirani na razgovor koji predstoji, ali još važnije - izražavamo svoje uvažavanje i dobru namjeru.

U toj fazi započinje zajednička aktivnost – razgovor, ili ako je riječ o djeci – igranje. Zapravo i kada je o odraslima riječ, to može biti bilo koja druga zajednička aktivnost, odnosno nešto što predstavlja zajedničku sferu interesa. Tijekom takve vrste komunikacije važno je da oba sudionika budu prisutna i koncentrirana na temu, a ne da tu radnju obavljaju usput, istovremeno radeći nešto drugo. Tako na primjer, ako se želimo s tinejdžerom dogovoriti oko raspodjele obaveza, ne trebamo mu zadatke davati kuhajući ručak ili spremajući se za sastanak. Potrebno je s njim sjesti, pogledati se i jasno i direktno komunicirati.

3. Dajte prostor sugovorniku
Ako u razgovoru naiđemo na neslaganje ili problem, potrebno je na pristojan način izraziti što osjećamo, bez osuđivanja i etiketiranja. Kako razgovor bude tekao, tako će se i emocije sudionika mijenjati, a na nama je da bez prenaglašavanja, na prirodan način, potvrdimo emocionalno stanje druge osobe. Ako primijetimo da se raspoloženje našeg sugovornika mijenja tijekom interakcije, treba to na iskren i otvoren način dati do znanja. Tako osoba dobiva potvrdu da je prihvaćena, da se njene reakcije i emocije uvažavaju.

Na primjer, ako je druga osoba uznemirena jer razgovaramo o temi koja joj nije ugodna, trebali bismo reći da smo primijetili kako se osjeća, odnosno dopustiti joj da svoju emociju izrazi. Jednako je važno da prihvatimo osobu i njene negativne emocije, čak i onda kada se one tiču nas.

4. Dobronamjernost i blag izraz lica
Bilo bi dobro da osoba koja inicira komunikaciju zadrži blag izraz lica. Ako tema to dopušta, lice bi trebalo biti nasmijano, trebala bi se ocrtavati dobronamjernost. Dobra namjera je zapravo najvažnija. Ako je riječ o partnerskim odnosima, na primjer kada smo na partnera ljuti, u komunikaciju ne bismo trebali ući s tom negativnom emocijom, nego s potrebom da problem riješimo, a to znači da u osnovi imamo dobru namjeru. Ako negativna emocija ipak postoji, trebalo bi pričekati da se ona stiša ili je bar ne proživljavati iznova kroz razgovor.

Taj blag izraz lica nikako ne smije biti namješten, poput loše maske, već treba dolaziti iznutra kroz povezivanje s pozitivnim emocijama prema drugoj osobi. Tijekom cijelog razgovora moramo biti svjesni težnje da sa sugovornikom razgovaramo zato da bismo se i mi i on osjećali dobro.

5. Dodir
Dodir je još jedan element koji se preporučuje. Kada nekoga dodirnemo, automatski se krenu lučiti hormoni i druga strana tada i fizički osjeća da smo joj nakloni. Ako je do tada izbjegavala odnos iz bilo kojeg razloga, kada joj uz nježan pogled i dodir pokažemo da nam je stalo i da želimo uspostaviti kvalitetan odnos, ona više neće osjećati otpor.