Helikopter roditeljstvo

Moja majka nada mnom lebdi kao helikopter!

Tinejdžer iz knjige Haima Ginotta: Između roditelja i tinejdžera

Antropologinja s Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu Carolina Izquierdo boravila je nekoliko mjeseci sa ženama iz plemena Matsingenka iz peruanske Amazonije. Tada je upoznala Janiru i iznenadila se njezinom spontanošću, vedrinom i posvećenošću različitim fizičkim poslovima. Naime, Janira je bez ikakvih posebnih zahtjeva redovito čistila pijesak s ležaljki, pomagala u slaganju listova, lovila rakove koje je zatim čistila, kuhala i posluživala ostalima. Veći dio dana brinula se sama o sebi, ali je bila vesela, ljubazna i uslužna, naročito prema starijima od sebe. Tada je Janira imala šest godina.

Istovremeno, na drugom kraju svijeta, Elinor Ochs, antropologinja s istog sveučilišta, ispitivala je 32 obitelji srednje klase za istraživanje o životu u Los Angelesu u 21. stoljeću. Osmogodišnji Ben, kojeg je Elinor prepoznala kao tipičnog predstavnika generacije u sredini u kojoj odrasta, odbijao je jesti kad mu roditelji ne bi postavili pribor za jelo, inzistirao je da mu otac veže vezice na cipelama, a na svako kupanje ili objedovanje bilo je potrebno dugotrajno ga nagovarati.

‘Najbolja namjera’

Na odgoj Janire i Bena utječe i kulturna, i obrazovna i materijalna sredina. Ipak, sigurno je i to da im njihovi roditelji žele samo najbolje. Što mislite, tko će od njih dvoje biti bliži cilju da postane samopouzdana, optimistična, samostalna odrasla osoba?

Helikopter roditelji u svakom su trenutku spremni uskočiti u rješavanje djetetovih problema kako bi uklonili prepreke na njegovu putu, objašnjavati u njegovo ime. Djeca su im centar svijeta u tolikoj mjeri da izgleda kao da nemaju osobni život. Osim toga, uvjerenje da uvijek moraju biti u službi potreba svoje djece i pogrešno shvaćanje pedagoških postulata da su djeca posebna i jedinstvena, pridonosi tome da svoje potomke doživljavaju kao neprikosnovena, savršena bića koja su baš uvijek u pravu. Helikopter mame sigurne su da njihova djeca već samim postojanjem zaslužuju sve blagodati te kako nema potrebe da ih na bilo koji način zasluže ili opravdaju, čak i ako je to na štetu druge djece.

Naime, s obzirom na odsutnost bilo kakve objektivnosti, misle kako sva djeca nisu „sveta“, nego samo njihova. Svoje ponašanje (često opsesivno) pravdaju time kako samo žele zaštititi svoje mališane ili da to rade „u najboljoj namjeri“, kako je to njihova roditeljska dužnost i da neće biti tako kada djeca odrastu. No, ovi roditelji ne odustaju od vječnog bdjenja nad djecom i onda kada ona osnuju svoje obitelji. Naravno, to ne znači da je njima lako. Naprotiv. Istraživanja pokazuju kako su majke koje ne dopuštaju drugima da im pomognu u brizi o djeci manje zadovoljne svojim životom. One su pod većim stresom, često narušena zdravlja i vrlo sklone depresiji.

Dr. Paul Redmond s britanskog Sveučilišta u Liverpoolu izdvojio je nekoliko tipova helikopter roditelja:
Agent/menadžer roditelji dogovaraju sastanke umjesto djece (studenata), pregovaraju o ugovorima njihovih budućih poslova. Slični su im helikopter bankari, odnosno roditelji koji pregovaraju o zaradi koju će dijete (punoljetna, odrasla osoba) dobiti, bez mogućnosti kompromisa, jer precjenjuju njegove sposobnosti.

Bijeli vitez roditelj pokušava pomoći iz sjene, tiho i anonimno. Iako želi sakriti od djeteta da mu pomaže, uvijek se podmeće umjesto njega, riskirajući i gubitak povjerenja kada dijete otkrije da iza nekog uspjeha stoji roditelj, a ne ono.

Crni jastreb je tip roditelja koji je dobio naziv po poznatom vojnom helikopteru black hawk, koji prelazi velike udaljenosti kako bi obavio zadatak. Oni prave strategije i dugoročne planove da bi djeci osigurali barem taktičku prednost pred konkurencijom.

Lako odustajanje. Istraživanjem o generacijskim razlikama dr. Jean Twenge sa Sveučilišta u San Diegu utvrdila je da generacija koja je pokraj sebe imala helikopter roditelje teži visokom standardu i prestižnom statusu, ali bez ulaganja osobnog rada. Ova su djeca manje otvorena za nove ideje, ranjivija, manje samopouzdana. U kontaktu s vršnjacima, kada postanu svjesna svojih ograničenja, dobivaju kompleks manje vrijednosti. Znaju da se ne moraju mnogo truditi jer su navikli da roditelji vode njihove bitke. Zato lako odustaju od osobnih izazova i odrastaju u nesigurne osobe. Istovremeno, s obzirom na to da roditelje doživljavaju kao besplatan servis, međusobni odnosi su im trajno poremećeni. Izostaje svaki roditeljski autoritet, nema kvalitetne komunikacije i razumijevanja.

Najčvršće drveće raste na najvjetrovitijim mjestima. Vi niste, ne trebate biti i za vaše dijete nije najbolje da mu postanete vječna sjena. Za njega je važno da pronađe vlastiti način rješavanja problema. Vama, naravno, nije teško hraniti ga, oblačiti ga i raditi mnogo toga umjesto njega, čak i onda kada to može učiniti samostalno, ali vaše pretjerano, često opsesivno ponašanje, u dugoročnom smislu donosi više štete nego koristi. Umjesto da radite za dijete ono što može i samo, naučite ga da samostalno donosi odluke i snosi odgovornost za svoje izbore.

Omogućite mu dovoljno podrške kako bi odraslo u snažnu osobu, spremnu za životne izazove. Najčvršće drveće zaista raste na najvjetrovitijim mjestima. To ne znači da ćete dijete namjerno čeličiti, ali pronađite sredinu. Roditeljstvo je putovanje koje će trajati do kraja vašeg života. Na svakoj stanici tog puta naići ćete na prepreke, zamke, iskušenja. Želja da u svemu zaštitite dijete samo je jedan od izazova. A kako biste na tom putu imali što više radosti, ispunjenja i obostranog zadovoljstva, uvijek imajte na umu krajnje odredište: svoje odraslo dijete.  

Roditeljstvo kao putovanje. Jedna od definicija roditeljstva je davanje djetetu i korijena i krila. Korijeni predstavljaju obiteljsko okruženje, sigurnost u koju se dijete uvijek može vratiti, znajući da će biti dobrodošlo sa svim svojim manama i slabostima, odnosno s osjećajem kako ne mora u svemu biti najbolje da bi bilo voljeno. S druge strane, kada pustite dijete da se samostalno snalazi u vanjskom svijetu, da gubi, pobjeđuje i uči iz osobnog iskustva – podarili ste mu krila, a istovremeno ga učite samostalnosti, odgovornosti za svoja djela, spremate ga za život odrasle osobe. Osigurajte mu i dovoljno korijena i dovoljno krila u svakom uzrastu!

Sjetite se Janire i Bena, jer njihove se osobine nalaze i u vašem djetetu, ali koje će se izraziti, a koje poticati i njegovati, velikim dijelom ovisi upravo o vama. Razmislite o tome. Vaše dijete to zaslužuje.