Oduvijek čovjek pokušava prenijeti svoje ideje i spoznaje naraštajima koji dolaze. Iz te potrebe i iskonske želje da ono što je čovječanstvo doznalo ili pojmilo ne nestane, nastali su mitovi. Mit je priča, predajno vjerovanje starih naroda o podrijetlu svijeta, o prirodnim pojavama, o bogovima i herojima. Da bi neka ideja ili priča preživjela više od 3000 godina, mora s jedne strane biti prepričavana i prenošena iz generacije u generaciju, no istovremeno mora u nama izazivati osjećaj duboke istine, nečega što nam je poznato i što nam može poslužiti za razumijevanje samih sebe.
Upravo je o tome riječ u mitovima o grčkim božanstvima. Mitovi u nama izazivaju reakciju u trenutku kada uz njihovu pomoć dođemo do dubokog uvida, a karakteristike protagonista imaju odlike koje smatramo dijelom i nas samih ili onih koje poznajemo. Upravo stoga smatramo da su dio dubokoga kolektivnog iskustva i pamćenja, a obrasce koji iz njih proizlaze zovemo arhetipovima.
U prošlom sam vam broju Sense predstavila ženske arhetipove, a u ovom ću vam približiti ideju arhetipova koji se odnose na muškarce. I muškarci, kao i žene, razmišljaju i ponašaju se, a onda imaju i rezultate poput junaka grčkih mitova – htjeli to priznati ili ne. Kada sam nedavno jednom klijentu pokušala kroz metaforu i arhetipove objasniti situaciju u koju se ponovno upleo u odnosu s jednom ženom, ispričala sam mu mit o Posejdonu – kralju mora i morskih dubina.
Mit o tom grčkom bogu ide ovako: Zaljubio se u najljepšu morsku boginju Amfitritu i bio toliko nametljiv, žestok i uporan namećući joj svoju strasnu želju da je ona prestrašena pobjegla i sakrila se. On je tada osjetio da je izgubio tu dragocjenu ženu i da je ne može ponovno osvojiti. Da bi je vratio, trebala mu je pomoć njegova dupina koji ju je pronašao i nagovorio da se vrati.
Vođen tim arhetipom i moj se klijent upravo tako ponaša te se po tko zna koji put zaljubio, a već sljedećeg dana osoba koja ga je privukla netragom je nestala. Kada sam mu rekla da treba biti poput dupina iz mita o Posejdonu, pitao me kako da to učini.Odgovor na to pitanje potražite u tekstu koji slijedi, a temelji se na knjizi Jeana Shinode Bolena Bogovi u svakom muškarcu (Gods in Everymen, Harper, 1989.).
U toj je knjizi navedeno osam temeljnih arhetipova koji vladaju muškarcima. Podijeljeni su u dvije skupine: očeve i sinove. Arhetipovi iz skupine očeva su Zeus, Posejdon i Had, a iz skupine sinova Apolon, Hermes, Ares, Hefest i Dioniz.
I nije čudno da je podjela kod muških arhetipova upravo takva. Na našu civilizaciju utječe patrijarhalni sustav, a njegova su okosnica muškarci sa svojim ulogama. Te uloge imaju važan utjecaj i na modernog muškarca jer ga patrijarhalno društvo ograničava postavljajući pred njega očekivanja. Ako muškarčeva unutarnja priroda nije u skladu s očekivanjima patrijarhalne okoline, prijeti mu opasnost da umjesto autentičnosti i razvoja svojih potencijala navuče na lice masku kako bi bio prihvaćen. Ta je maska često uzrok velikih boli koje nanosi ne samo sebi, već i svojim bližnjima.
Osobito je to važno za odnose između očeva i sinova. Da bi se samoostvario unatoč svim tim preprekama, muškarac se mora osnažiti samospoznajom. Moderni muškarac treba postati svjestan stajališta i ponašanja koji utječu na očeve i sinove i oblikuju ih. I njihov kasniji odnos prema ženama određen je upravo time, a jezičac na vagi pritom je i uloga majke u muškarčevu odrastanju. I žena će bolje razumjeti svojeg muškarca ako dobije ove uvide. Krenimo stoga otpočetka.

zeus
Shutterstock zeus
Zeus – bog neba/područje moći i snage

Najmoćniji od svih grčkih bogova, vladao je s Olimpa, a s braćom Posejdonom i Hadom podijelio je svijet. Njemu je pripalo nebo, Posejdonu morske dubine, a Hadu podzemni svijet.Temeljni su mu interesi bili moć, ambicija, društveni položaj. I žene! Supruga mu je bila ljubomorna Hera, a s njom i s mnogim ljubavnicama imao je brojnu djecu. Kao autoritaran roditelj od djece je imao velika očekivanja.
Kao muškarac ponaša se kao „alfa“. Žene privlači moći, novcem i uspjehom. Nije zainteresiran za ravnopravnost ili partnerski odnos sa ženama. Ženi se mlad, a brak čuva jer mu donosi društveni položaj (iako ga to ne sprječava da nastavi s osvajanjima). Brak mu je oaza koju drži zdravo za gotovo, a nakon početne zaljubljenosti za brak ne pokazuje osobit interes. Emocionalno se često zna odvojiti od bračne družice iako se ne rastaje od nje. Supruga teško podnosi ovu emocionalnu zanemarenost, a i djeca su žrtve oca koji je sklon kritiziranju.
Rast ovoga tipa muškarca nastupa kada doživi gubitak, poniženje ili bol. Ono što ga tada otvara osjećajima je spremnost na rizik od povrede te na otvorenost i povjerenje.