Ljekovita moć životinja

Novinarka Nataša Mlinarić nije namjeravala imati psa dok joj na dar nije ponuđen simpatični Lor. Izgledom štenca iz dječjih slikovnica, naprečac ju je osvojio i naveo da se za tren oka veže uz njega. Možda je razlog bila nedavna smrt Natašine majke, s čijim su se odlaskom ona i njezina sestra teško nosile.

Psi imaju sposobnost prepoznavanja ljudskih bolesti i emocionalnih stanja te istinski žele pružiti društvo i utjehu. Svaki će se vlasnik psa složiti da se osjeća toplo pri srcu kad njegov pas prepozna njegovu tugu i priđe da mu pruži utjehu. Neki psi imaju i dijagnostičke sposobnosti i uvježbani su da prepoznaju karcinom u ranoj fazi razvoja, prije nego što su simptomi izraženi.

I druge su pseće sposobnosti zapanjujuće. Psi mirisom pronalaze nagazne mine i ljude zatrpane u snijegu ili ruševinama od potresa. Nakon terorističkog napada na zgradu u Oklahoma Cityju 1995. provlačili su se kroz uske prolaze, savijeni metal i razbijeno staklo tražeći preživjele. U zračnim lukama, njuhom otkrivaju prisutnost bombi i droge.

Mačke također imaju izraženu intuiciju i slute kad njihovi vlasnici trebaju pomoć. To dobro znade zagrebačka obitelj Novak. Kad je umro otac obitelji, a kći Vesna napustila zajedničko kućanstvo, majka se osjetila osamljenom, a u njoj je i dalje gorjela potreba da se o nekom brine i nekomu daje ljubav.

„Dok je tata bio živ, imala je samo jednu mačku, no potom je počela prisvajati napuštene mačiće. Danas ima sedam mačaka i najsretnija je kad je njima okružena. Svaku zna po imenu, tepa joj i skrbi se za nju s puno ljubavi. Često joj se zavuku u krilo i griju je, a čini mi se da je i liječe“, kaže Vesna Novak. „Kada ju je od artritisa bolio lakat, jedna po jedna lijegale su na ručni naslon fotelje i naslanjale se na taj lakat. I bol je prošla. Kad ju je boljelo koljeno i nije mogla hodati, smještale su joj se na koljeno. Danas hoda gotovo normalno. Navečer ih voli sve okupiti i uživati u svojoj ‘paralelnoj obitelji’.“ 
PageBreak

Većina vlasnika doživljava svoje ljubimce kao ravnopravne pripadnike kućanstva te ih smatra zaslužnima za smanjenje napetosti između ukućana i poboljšanje kvalitete obiteljskog života. Pokazalo se i da jedna trećina vlasnika pasa ima prisniji odnos s psom nego s bilo kojim ljudskim bićem.

Najlakše je uočiti ljekovitost mezimaca na duševno zdravlje. Mnogi ljudi koji žive sami umiru od „slomljena srca“, no ljubav je jedan od najmoćnijih lijekova. Životinje daju bolesnima volju za život pa su liječnici i njegovatelji često iznenađeni kad uoče da pacijenti i štićenici živnu ubrzo nakon što u njihove živote uđe pripadnik životinjskog carstva. U terapijske svrhe u obzir dolaze mnoge životinjske vrste – četveronožne, pernate i pužuće.

Mačke i mali psi prikladni su jer ih se može lako smjestiti na krilo. Veliki pas dobar je za nekoga u invalidskim kolicima jer strpljivo leži sa strane i dopušta da mu invalid gladi krzno.

Životinje pomažu depresivnima i tjeskobnima da se osjete voljenima i prihvaćenima, što mnogima od njih snažno nedostaje; opuštaju i razvedravaju, odvlače misli od samoće, žalosti, tjeskobe i straha; navode na smijeh i pružaju osjećaj sigurnosti i zaštićenosti; potiču ljude na tjelesnu aktivnost i pomažu im da prošire krug poznanstava.

Najbolji dječji prijatelji

I stručnjaci koji rade s djecom posvjedočili su o koristima zbližavanja sa životinjama. Kanadski je psihijatar Boris Levinson 1962. prvi eksperimentirao s psima tijekom dječje terapije. Primijetio je da su djeca opuštenija i otvorenija kad je pas prisutan na seansama, ustvrdivši da simpatični četveronožac pruža djeci osjećaj sigurnosti i služi kao poveznica za komunikaciju, povod za razgovor kojim se probija led. Prema Levinsonu, životinjska je terapija djelotvorna kod djece koja su povučena, šutljiva, zakočena, autistična ili shizofrenična.

Životinje potiču liječenje djece s poremećajem nedostatka pozornosti s hiperaktivnošću tako što unapređuju suradnju s terapeutima te smanjuju usplahirenost i agresivnost, a imaju važnu ulogu u oporavku žrtava seksualnog nasilja. U nekim slučajevima djeca su se oporavila čak i ako im je životinja bila jedino stvorenje na koje su se mogli osloniti u kritičnom razdoblju.

Djeca, osobito ona koja su zapuštena ili zlostavljana, katkad su izvan domašaja komunikacije odraslih, no mogu uspostaviti kontakt sa životinjama. Ljubimac pruža sigurnost i bezuvjetnu ljubav djetetu s emocionalnim problemima.

Mary Kelly, pedijatrica iz kalifornijskog Oaklanda, snimala je kamerom interakciju između životinja i djece s emocionalnim tegobama. „Uspostavljaju se čudesne spone. Imali smo slučajeva da je duboko depresivno dijete, koje mjesecima nije izustilo ni riječ, živnulo i progovorilo.“PageBreak

Iako se većina objavljenih istraživanja vezanih uz terapiju kućnim ljubimcima tiče pasa i mačaka, i druge su se vrste pokazale blagotvornima. Stručnjaci za terapiju životinjama utvrdili su da ljekovit učinak imaju i ptice, zamorci, hrčci, gmazovi, dupini, koze, konji i – ljame! Važno je da su životinje druželjubive i krotke, da vole ljudsku pažnju i milovanje te da nisu stidljive. Uz to, moraju proći temeljni trening poslušnosti i naviknuti na iznenadnu buku.

Nekoliko studija opisuje povoljne učinke druženja s morskim životinjama na djecu s psihičkim problemima. Interakcija s dupinima, morskim kornjačama i ribama pomaže takvoj djeci da brže ostvare terapijske ciljeve.

Zabilježeno je da se autistična djeca bolje odazivaju na terapeutske pokušaje komunikacije ako su prethodno doživjela pustolovinu s dupinima u usporedbi s djecom koja su se samo igrala u vodi omiljenim igračkama.

Plivanje s dupinima godi i odraslima koji boluju od depresije. Skupina znanstvenika s britanskog Sveučilišta u Leicesteru iskušala je utjecaj redovitih jednosatnih seansi plivanja i ronjenja s dupinima na 15 depresivnih pacijenata. Pokazalo se da su im se simptomi depresije ublažili u većoj mjeri nego drugoj skupini pacijenata koji su plivali na istom području, ali bez prisutnosti dupina.

Moć sisavaca

„Životinje, osobito sisavci, povoljno djeluju na naš živčani sustav“, kaže dr. Ian Ryrie iz britanske Zaklade za mentalno zdravlje. „Emocionalni je kontakt biološka potreba sisavaca jer potiče rad živčanog sustava i pomaže pri sazrijevanju. Sisavcima treba dodir i povezanost s drugima, za razliku od gmazova, koji imaju drukčije građen mozak. Ljudi mogu ostvariti prisne odnose s mnogim sisavcima jer s njima dijele biološke sličnosti.“

I Vesna Novak ima mačjeg kućnog ljubimca. Ne sedam kao mama, ali Vesnin jedini mačak za nju je poseban.

„Različite životinje su za različite ljude. Psi su više za ekstrovertne tipove, mačke za introvertne. Ljudi koji vole slobodu i svoj mir odabiru mačke. Meni moj mačak, kojeg smatram posebnim, daje osjećaj spokoja. Njegova smirenost smiruje i mene. Raduje me glađenje njegova finog, glatkog krzna. Osobito mi godi njegovo predenje jer ima posebnu frekvenciju koja djeluje na ljudski mozak. Kad noću spava uz mene, čini mi se kao da me od nečega štiti i čuva“, poručuje ponosna vlasnica čudesnog mačka. „Osjećam njegovu ljubav i ne priznajem da mačja ljubav nije bezuvjetna kao pseća. Znam to iz vlastita primjera.“