Skinite veo iluzija o ljubavi
Tomica Šćavina, psihologinja i spisateljica
Za dugotrajan odnos u prvom je redu važno da su ljudi spremni prihvatiti pad svih iluzija o ljubavi, što nije baš lako. Neke od najčešćih iluzija o ljubavi su: ljubav je smisao života, prava ljubav se uvijek osjeća, ljubav znači savršeno razumijevanje, prava ljubav je bezuvjetna.
Svjesna tih stranputica, pokušavam ih zaobići u svojem odnosu. Primjerice, ljubav svojeg partnera osjećam na puno razina. Potpora, poticaj i nježnost koje dobivam od njega obogaćuju sve aspekte mojeg života. No ne mogu reći da našu ljubav stalno osjećam. Kada sam udubljena u pisanje ili dok radim s klijentom, osjećaja ljubavi nema. Ljudi koji stalno osjećaju ljubav prema partneru zapravo su u fazi zaljubljenosti. Dok su zaljubljeni, imaju potrebu stalno biti s partnerom i zato ga uz pomoć fantazije drže stalno prisutnim. To je ta „ljubav koja se stalno osjeća“. To je idealizirajuća ljubav, odnosno zaljubljenost, a ne realna partnerska ljubav.
Mada smo oboje psiholozi i mada nam je komunikacija većinu vremena izvrsna, moj partner i ja ne razumijemo se uvijek savršeno. Nerealno je očekivati savršeno razumijevanje od partnera kada ponekad dobro ne razumijemo ni sami sebe. U takvim situacijama on i ja počinjemo više osluškivati sebe, a manje očekivati od drugog.
Bitno je biti u redu sa svojom samoćom. Kad se čovjek ne boji biti sam, odnos je izbor, a ne nužda.
Važno je partneru dati do znanja da s njim nećete biti pod svaku cijenu. Mada bezuvjetna ljubav zvuči kao nešto divno, mnogima je takva, idealizirana ljubav uništila život. Ako partner zna da ćete ostati s njim kako god se on ponašao, moguće je da će si dopustiti svašta.
Jelena Vrsaljko, trenerica NLP-a i psihoterapeutkinja
Ljubav života pronašla sam u ranim tridesetima. Otac, konzervativac iz Dalmatinske zagore, odavno me otpisao. Znao se jadati: „Ona se nikada neće udati. Ima nezgodan karakter…“
S obzirom na to da sam do tih ‘poznih godina’ uspješno radila na sebi i razvijala ljubav prema sebi, takvi me komentari nisu doticali. Bruno Šimleša napisao je odličnu kolumnu Ljubav prema sebi – istina i zablude iz koje bih izdvojila nekoliko rečenica:
„Zdrav osjećaj ljubavi prema sebi znači da cijenite sebe, ali da ne podcjenjujete druge. Ljubav prema sebi znači da svoje vrline prepoznajete i volite, ali ste svejedno spremni na promjene uz koje se možete još strastvenije zaljubiti u sebe. Također, ljubav prema sebi podrazumijeva da u prvom redu, ali ne i isključivo, mislite na sebe i zadovoljavanje svojih potreba.“
Tijekom svojeg rasta i razvoja ljubavi prema sebi, na osnovi novih znanja, poželjela sam upoznati čovjeka s kojim bih dijelila vrijednosti, čovjeka koji će pokazati interes za moje interese, a ja ću jednako tako sudjelovati u njegovim interesima, čovjeka koji će prihvatiti dijete u meni, koji će se zajedno sa mnom smijati, s kojim ću se veseliti, i na kraju čovjeka koji će voljeti sebe. I upoznala sam ga…
Nataša Barolin Belić, seksualna terapeutkinja
Svojim klijenticama često kažem: „Vi ste u filmu svojeg života glavni pozitivni lik i vaš partner je u filmu svojeg života glavni pozitivni lik. Onaj drugi nije za sebe negativac u vašem zajedničkom filmu“.
Kada to osvijestimo, možemo drukčije posložiti figurice. Ja nisam u središtu, a uloga mog partnera nije u tome da se vrti oko mene i ispunjava sve moje potrebe. Nas dvoje smo zajedno u toj konstelaciji. Kako su meni važne moje potrebe, tako su i mom partneru važne njegove potrebe. Emocionalno inteligentni partneri moći će se u nekim situacijama čvrsto zauzeti za svoje potrebe i jasno izreći što ih muči i čime nisu zadovoljni.
U nekim drugim situacijama će biti svjesni potreba svojeg partnera, svjesno i dobrovoljno će odstupiti od nekih ideja i želja jer duboko poštuju život svojeg partnera i žele pokraj sebe imati sretnu osobu koja osjeća da u vezi može ispuniti i svoje potrebe. Jedna od stvari na koje potičem parove koji osjećaju da nisu sretni jest da osvijeste da ne mogu biti sretni ako žive s nesretnom osobom. Potičem ih da se oboje istovremeno zapitaju kako jedno drugome mogu pomoći da budu sretni?
U području seksualnosti posebno smo ranjivi.
Mnogima se dogodi da više nemaju seksualne odnose ili ih imaju rijetko i ne pružaju im zadovoljstvo. Da se par ne bi našao u takvoj situaciji, važno je imati na umu da je u seksu intimnost i međusobno emocionalno prihvaćanje iznimno važno, da je jednako važno kao i sam užitak. Kad par kvalitetno živi svoju svakodnevicu sa svim obvezama, stresovima i sukobima, kada njeguje svoj odnos – to omogućuje da izgradi i jedinstvenu i kvalitetnu seksualnu interakciju. Ako jedno drugo zanemaruju u drugim područjima, vjerojatno će jednako ili i više zanemarivati jedno drugo i u seksualnosti.
Dr. Zoran Milivojević, psihoterapeut, autor knjige ‘Formule ljubavi’
Vjerujem da se ljubavna veza, odnosno njezina izgradnja, može usporediti s gradnjom kuće. To znači da su najvažniji temelji i kvaliteta materijala od kojeg će se graditi. To jednostavno znači da dobra veza počinje i prije nego što je uspostavljena.
Ono što učimo iz života jest da su upravo previsoka, nerealna očekivanja, kako žena tako i muškaraca, kriva za razočaranja. Najvažnije je da čovjek zna kakvu vrstu veze želi i da traži partnera koji je podoban za takvu vezu.
Najbolje je da dvoje ljudi koji ulaze u vezu imaju sličan svjetonazor. Ponajprije mislim na to da se slažu oko toga što je najvažnije u životu, i da imaju sličnu viziju o tome kako se te vrijednosti ostvaruju. Ako je njemu novac vrijednost broj jedan, a ljubav broj pet, a njoj obrnuto, dok on nije kod kuće jer zarađuje novac, ona će se osjećati nevoljenom i ići će trošiti da bi se bolje osjećala. On će to doživjeti kao rasipništvo. U takvoj vezi nijedno neće dobiti ono što im je važno i ona će se raskinuti. Ako je i njemu i njoj dijete vrijednost broj jedan, ali imaju različite zamisli o odgoju, to je također opasno i može dovesti do raskida.
Svi parovi imaju konflikte, ali da oni ne bi uništili vezu, treba ih doživljavati ispravno, onakvima kakvi jesu, kao sukob dviju želja. Neuspješni parovi ne doživljavaju konflikt kao sukob želja, već kao sukob osoba. Kada netko ne razlikuje sebe od svoje želje pa mu drugi odbije želju, osjeća se odbačenim i nevoljenim. A onda uzvraća udarac. I tako obični konflikti postaju „dokaz“ da nema dovoljno ljubavi.
Veoma je važno da parovi koji su dugo zajedno znaju da seksualnost ne funkcionira jednako na početku veze i mnogo godina poslije. Toj činjenici treba prilagoditi seksualni život. No muškarac često ne zna za tu razliku i seksualno se zatvara pred partnericom. Na početku odnosa muškarci često imaju erekciju prije kontakta dok samo gleda svoju partnericu. No vizualni stimulansi s vremenom se potroše pa isti stimulans ne izaziva jednaku fiziološku reakciju. Muškarac gleda svoju partnericu, ali ne doživljava uzbuđenje. I tada je počinje izbjegavati.
Uspješni parovi znaju da je u redu započeti maženje i kada nema erekcije jer će ona nastupiti tijekom maženja.
Posebno je u vezama važan osjećaj za drugu osobu, empatija. Poznavati drugoga, što on misli i doživljava, preduvjet je za emocionalno inteligentnu ljubav.