U svom pristupu kojim nas uči upoznavanju vlastite sjene i samoiscjeljenju dr. Ruediger Dahlke koristi meditaciju i smatra je jednim od najvažnijih „alata“ za ulazak u stanje svijesti u kojem možemo primati poruke s dubljih razina ...
Onome dijelu sebe koji se manifestira putem simptoma možemo postavljati sljedeća pitanja: Što mi svojom prisutnošću želiš reći, što želiš učiniti za mene? Valja, naime, znati da svaki simptom koji imamo ima neku svrhu u našem životu, od njega dobivamo neku korist.
Možemo se zapitati: Kada bi simptom mogao odgovoriti, koji bi me odgovor iznenadio? Zašto mi je važno ne čuti pravu dubinsku poruku simptoma – što time dobivam za sebe? Kad postavljamo ova pitanja, važno je ne tražiti odgovor umski, dakle, ne razmišljati o odgovoru, nego dopustiti da se on pojavi negdje iz dubine, da nas iznenadi, u svoje vrijeme, a ne kad mi to očekujemo, te da dođe u bilo kojem obliku – slike, senzacije ili uvida.
Možete li navesti konkretan primjer ovog procesa spoznaje kod nekog simptoma ili bolesti?
Uzmimo za primjer kožu, naš najveći organ na kojem se odražavaju razni problemi. Simptomi mogu biti alergije, ali i neurodermitis, vitiligo i mnogi drugi. Obično možemo naći racionalno objašnjenje zašto su te smetnje nastale. No pravi je odgovor uvijek vrlo subjektivan i najčešće se nalazi na nesvjesnoj razini. Doći do njega je umijeće, a pomoći nam mogu meditacija i razgovor sa svojim nesvjesnim.
Možemo voditi dijalog sa simptomom i u meditaciji sebi postaviti sljedeća pitanja: Budući da je koža granica između nas i drugih, kad pomisliš na granice – što ti prvo pada na pamet?; Što te osobno ograničava u tvom životu, zbog čega patiš?; Tko postavlja granice? Ti ili drugi ljudi? Koji?; Kako te granice ograničavaju, a na koji način ti daju sigurnost?; Jesi li otvorena na sve strane ili si se začahurila (u vlastitoj koži ili u vlastita četiri zida, u svojoj obitelji ili u svom svijetu, svom svjetonazoru?); Koji su to trenuci u kojima bi najradije pukla, izletjela iz svoje kože?; Imaš li ‘debelu’ ili više ‘tanku’ kožu?; Podvuče li ti se nešto lako pod kožu? Što je to?...
U kožu spadaju i nokti i kosa, pa sebi možemo postaviti i ova pitanja: Što izražavaju tvoji nokti?; Jesu li dugi i djeluju li agresivno ili si ih skratila?; Što kosa o tebi govori i što želi reći drugima?; Je li ona divlja i odraz potrebe za slobodom ili pokazuje urednu podređenost? Ili svjesnu podređenost nekoj ideji ili normi?; Što o tebi govori tvoja frizura?...
Imajte na umu da su ovo pitanja za dušu, a ne za um. Popričajte s njom, ona može dati odgovor na mnoga pitanja, ako pažljivo osluškujete. Duša je uvijek iskrena. No njezine odgovore ne možemo kreirati, možemo ih samo iščekivati.
Koliko često treba meditirati?
Barem mjesec dana redovito. Bolest nije nastala preko noći pa treba vremena da uspostavimo kontakt s onim dijelom sebe koji nam može prenijeti poruke.
Ako postoji slika bolesti, onda je ona svakodnevno prisutna i neugodnim senzacijama privlači pažnju na sebe. Umjesto da joj se opiremo, bolje je dobrovoljno posvetiti joj pažnju pola sata dnevno, na način da je vidimo, čujemo i doživimo. Nakon toga ćemo imati više mira. Kod težih oboljenja važno je da se meditacija nastavi i nakon mjesec dana.
Meditacijom se ne može ništa postići nasilu, pogotovo ne čudo. Ali njezinim prakticiranjem možemo sazreti i stvoriti preduvjete da se čudo dogodi.
