Zakon rezonancije kaže da privlačimo ono što i sami odašiljemo, makar to može biti nesvjesno, a zakon polariteta kaže kako svaki pol ima tendenciju upotpunjavanja svojom suprotnošću iako mi tu suprotnost ne želimo prihvatiti jer smo se vezali samo za jedan, za nas „pozitivan“ pol.

Primjerice, želimo živjeti dinamično, a preziremo sporost i pasivnost. Ali život zahtijeva oboje. Razlog velikom broju razvoda je to što ova pravila života nikad nismo naučili. Ako život usporedimo s nogometnom utakmicom, primijetit ćemo da nogometaši znaju pravila i, primjerice, na poluvremenu mijenjaju strane igrališta.

U srednjoj životnoj dobi većina ljudi ne mijenja pravac u životu i zbog toga „u drugom poluvremenu zabijaju autogolove“. Ono što radimo za druge ostaje neprimijećeno jer dajemo nešto što mi mislimo da je drugima potrebno, a da ne provjeravamo žele li oni to. Nismo naučili komunicirati, smatramo kako znamo što drugome treba i zato naš trud nije pozitivno vrednovan, naprotiv. Istovremeno se ne pitamo što je potrebno nama i za sebe ne preuzimamo odgovornost, nego tražimo da to učine drugi.