Inspirirajte se: Kako drugi roditelji odgajaju svoju djecu?

Dodir govori sve jezike

Tepanje i potrebe

Uvid u različite običaje ohrabrit će vas u daljnjem istraživanju različitih kultura, u pronalasku najboljeg načina odrastanja vašeg djeteta. Također, podsjetit će vas na to da ne mora postojati samo jedan ispravan način odgajanja i obrazovanja djeteta.
Razlike u odnosu prema djeci vide se već od njihovog rođenja.

U prvih godinu dana života djeteta razlikuju se pristupi roditelja u onim svakodnevnim aktivnostima (u načinu na koji govore svojoj bebi, nošenju, hranjenju…), ali i u očekivanjima od drugih osoba iz okruženja, a prije svega šire obitelji i obrazovnog sustava. Tijekom prve godine života djeteta roditelji iz Europe i SAD-a često tepaju svojoj djeci koristeći velik broj izrazito nježnih riječi.

S druge strane, mame iz Indije ili Afrike umjesto „bebastog“ jezika i velikih izjava ljubavi fokusiraju se na tzv. jezik potreba pa se, na primjer, bebi obraćaju: „Sigurno si sada gladna…“ Također, ove će mame svoje bebe dugo nositi i s njima imati bliskiji fizički kontakt, a time i emotivniju vezu nego mame iz Europe.

Dječja samostalnost

Osim toga, mame iz Zapadne Europe često imaju dilemu trebaju li dojiti svoju djecu. U Africi se ovo pitanje i ne postavlja jer se dojenje podrazumijeva. U Japanu vam se lako može dogoditi da na ulici vidite petogodišnje dijete u društvu starije braće ili sestara, ali bez prisutnosti roditelja. Kada napune osam godina, već će biti i bez sestara ili braće. I u Švedskoj se inzistira na dječjoj samostalnosti, kao i na demokratskom odnosu između roditelja i djece.

Ovdje je poštovanje dječjih prava izrazito važno pa nije rijetkost da ode u drugu krajnost jer se neispunjavanje djetetovih želja može smatrati uskraćivanjem nekog njegovog prava. U Norveškoj većina djece već s godinu dana počinje boraviti u državnim jaslicama. Na taj način oni se od najranije dobi navikavaju na društvo svojih vršnjaka. Poznato je i to da su roditelji u Norveškoj posvećeni prirodi pa djecu i ljeti i zimi, bez obzira na vanjsku temperaturu, puštaju da se igraju vani.

PageBreak

Nepravedno je i pogrešno neke nama daleke, nepoznate kulture smatrati manje važnima, manje vrijednima, samo zato što nemaju ono što mi podrazumijevamo kao „visoki standard“. No, upravo ove kulture mogu imati „ono nešto“ što mi trebamo naučiti. Na primjer, u mnogim zemljama Afrike (Uganda, Nigerija) žene plešu i pjevaju tijekom cijele trudnoće jer znaju da će tim istim pjesmama uskoro uspavljivati svoje dijete. Ovakvo njihovo ponašanje njima je prirodno, naučile su to iz osobnog iskustva jer su i same tako odgajane.

Pokušavajući u svoj život unijeti što više dobrobiti drugih kultura, mnoge žene širom svijeta pohađaju satove pjevanja kao dio pripreme za porođaj. Ponekad (kao u Vilamarxantu, u Španjolskoj) trudnički tečaj obuhvaća satove pjevanja isključivo tradicionalnih, narodnih uspavanki koje imaju ritam njihanja kolijevke ili stolca za ljuljanje. Ove pjesme svojim „tok-tok“ udarcima podsjećaju na udarce majčinog srca, što će bebu, kada se rodi, brže umirivati upravo zbog asocijativne veze sa životom u majčinu trbuhu.

Dosadašnji rezultati pokazuju da su ove mame lakše rađale i brže uspostavljale emotivne veze sa svojim bebama nego one trudnice koje su imale klasičnu pripremu za porođaj. Također, odmah poslije porođaja primijećen je značajno viši nivo svjesnosti beba i lakše povezivanje s majkom. Posebno je neobično to što su se ove bebe puno brže od drugih počele svjesno smijati.

Školski predmet "sreća"

Velike razlike postoje i u pristupu obrazovanju. Tako, da kojim slučajem školujete svoje dijete u Finskoj, ono ne bi imalo klasične predmete jer se takav sustav obrazovanja ondje smatra preraslim. Umjesto toga, uvedeno je tzv. istraživanje fenomena, pa se u okviru jedne cjeline (na primjer, tema: Europska unija) uče manji, sastavni dijelovi (jezici, povijest, politika, zemljopis… zemalja koje joj pripadaju).

I u Japanu se obrazovanju poklanja velika pažnja. Već djeca predškolskog uzrasta uče svirati klavir, plivanje, strani jezik (isključivo engleski). Također, smatra se kako se proces obrazovanja ne završava određenom školom, nego da traje doživotno.

Kad biste živjeli u Njemačkoj, možda bi vaše dijete (kao djeca u školi u gradu Heidelbergu) učilo predmet koji se zove „Sreća“. Naime, ondje su odlučili pokušati svoje srednjoškolce učiti zadovoljstvu života, vedrini, samopouzdanju. Predavanja drže učitelji, pedagozi, psiholozi, glumci, terapeuti…

Sličnosti

Kad pogledate ove razlike, lako se nameće pitanje: imamo li neke zajedničke karakteristike, nešto što bi povezivalo sve roditelje širom svijeta? Svaki roditelj svom djetetu želi najbolje, bez obzira na to u kojem djeliću svijeta to dijete odrasta. Zahvaljujući golemoj ljubavi, najboljim namjerama i želji da budu što bolji roditelji, zajedničke su im i određene poruke kojima žele naučiti svoju djecu. Ove su poruke vezane uz:
• Sigurnost. Razlikujemo se u procjenama što je (ne)sigurno za dijete koje odrasta u divljini Amazonije ili u srcu neke europske metropole, ali potreba za osiguravanjem sigurnosti djeteta (fizičke, a kako dijete odrasta, sve više i emotivne zaštićenosti) prisutna je svugdje.
• Samostalnost. Bez obzira na veliku zaštitničku ulogu koju roditelji širom svijeta imaju prema svojoj djeci, danas su ipak svjesniji kako je za dijete puno bolje da bude neovisno i sposobno za samostalni život.
• Obrazovanje. Većina roditelja, bez obzira na vlastiti stupanj obrazovanja, sve više uviđa značaj školovanja za budućnost svoje djece.

Današnje poruke

Konačno, iako je uvijek pohvalno učiti od prethodnih generacija, usvajati znanja iz drugih kultura, njegovati tradiciju i korijene, odgoj djece danas ipak mora biti oslonjen na potrebe suvremenih generacija. Znamo li uopće, kada pokušavamo djecu pripremiti za život u svijetu punom tehnologije i ubrzanog tempa, koje im poruke želimo prenijeti?

Kada je prije nekoliko godina američki ženski časopis Women’s Health Magazine pozvao svoje čitateljice da navedu najčešće savjete koje su dobivale od svojih majki tijekom odrastanja, primijećeno je da su ove poruke sasvim suvremene iako su neke od njih bile aktualne i u prethodnim stoljećima, pa su, na izvjestan način, univerzalne. Ove se poruke odnose na žensku populaciju:
• Budi samostalna i financijski neovisna.
• Uživaj dok si mlada. Iskoristi mladost na putovanja, istraživanja, nova iskustva.
• Drži do sebe, svog samopoštovanja.
• Ne prenagljuj u odlukama. Čuvaj se impulzivnosti i donošenja odluka na brzinu.

Činjenica je da u zajedničkom odrastanju roditelja i djece nema čarobnih štapića ili nekih općevažećih savjeta. Uostalom, koliko je roditelja na svijetu, toliko je i različitih teorija o odgoju. Iskoristite sadašnji trenutak, kad vam je, zahvaljujući internetu, dostupna golema količina informacija. Vaše dijete je jedinstveno, neponovljivo i dragocjeno. Ono zaslužuje da se dobro informirate, iskoristite ono najbolje što pročitate ili čujete od roditelja širom svijeta. Tako ćete svom djetetu pružiti najviše.