Načini odgoja djece razlikuju se od kulture do kulture, no svim roditeljima na planetu jedna je stvar zajednička - žele najbolje za svoje dijete. Čak i ako mislite da je vaš način odgoja najbolji, otkrijte kako to čine drugi roditelji
Dodir govori sve jezike
Jeste li ikad pomislili kako bi izgledalo vaše roditeljstvo da živite negdje drugdje? Koliko bi vaš stav prema nekim greškama ili postignućima vašeg djeteta, prema njegovim ambicijama ili potrebama, bio drugačiji da ste, primjerice, stanovnik Dalekoga istoka, Australije ili Karipskoga otočja? Koliko nas određuje tih nekoliko tisuća kilometara lijevo ili desno na širokoj mapi svijeta?
Podrazumijeva se kako različiti odgojni stilovi utječu na način odrastanja djeteta i njegovo cjelokupno poimanje svijeta jednom kada postane odrasla osoba. Danas znamo da u onim sredinama gdje su zadovoljene dječje i fiziološke (hranjenje, presvlačenje, kupanje...) i psihološke potrebe (maženje, tepanje, nošenje...) djeca imaju brži motorni, emocionalni i kognitivni razvoj. Osim toga, dojenje, masaža, dodirivanje (i nesvjesno, tijekom sna) utječu na stvaranje bliskih emotivnih veza između roditelja i djeteta, koje mogu opstati zauvijek kao njihovo trajno bogatstvo.
Tepanje i potrebe
Uvid u različite običaje ohrabrit će vas u daljnjem istraživanju različitih kultura, u pronalasku najboljeg načina odrastanja vašeg djeteta. Također, podsjetit će vas na to da ne mora postojati samo jedan ispravan način odgajanja i obrazovanja djeteta.
Razlike u odnosu prema djeci vide se već od njihovog rođenja.
U prvih godinu dana života djeteta razlikuju se pristupi roditelja u onim svakodnevnim aktivnostima (u načinu na koji govore svojoj bebi, nošenju, hranjenju…), ali i u očekivanjima od drugih osoba iz okruženja, a prije svega šire obitelji i obrazovnog sustava. Tijekom prve godine života djeteta roditelji iz Europe i SAD-a često tepaju svojoj djeci koristeći velik broj izrazito nježnih riječi.
S druge strane, mame iz Indije ili Afrike umjesto „bebastog“ jezika i velikih izjava ljubavi fokusiraju se na tzv. jezik potreba pa se, na primjer, bebi obraćaju: „Sigurno si sada gladna…“ Također, ove će mame svoje bebe dugo nositi i s njima imati bliskiji fizički kontakt, a time i emotivniju vezu nego mame iz Europe.
Dječja samostalnost
Osim toga, mame iz Zapadne Europe često imaju dilemu trebaju li dojiti svoju djecu. U Africi se ovo pitanje i ne postavlja jer se dojenje podrazumijeva. U Japanu vam se lako može dogoditi da na ulici vidite petogodišnje dijete u društvu starije braće ili sestara, ali bez prisutnosti roditelja. Kada napune osam godina, već će biti i bez sestara ili braće. I u Švedskoj se inzistira na dječjoj samostalnosti, kao i na demokratskom odnosu između roditelja i djece.
Ovdje je poštovanje dječjih prava izrazito važno pa nije rijetkost da ode u drugu krajnost jer se neispunjavanje djetetovih želja može smatrati uskraćivanjem nekog njegovog prava. U Norveškoj većina djece već s godinu dana počinje boraviti u državnim jaslicama. Na taj način oni se od najranije dobi navikavaju na društvo svojih vršnjaka. Poznato je i to da su roditelji u Norveškoj posvećeni prirodi pa djecu i ljeti i zimi, bez obzira na vanjsku temperaturu, puštaju da se igraju vani.
