Osnovna pravila komunikacije s tinejdžerima

Ponaša se superiorno, odijeva se čudno, nikad se ne ispričava, ili laže ili šuti…

Kako razgovarati s nekim tko ne želi razgovarati s vama?

Zaista, kako razgovarati s nekim tko šuti i odbija s vama razgovarati? Odluku da šuti, odnosno ne razgovara s vama, dijete donosi ili ako ima neki problem ili kada zna da vi niste odgovarajući sugovornik. U mlađoj dobi dijete počinje šutjeti kada ima neki razlog (na primjer, ako je vaša obitelj izložena stresu ili se događaju neke krupne promjene u njegovu životu). Ali, u pubertetu se može dogoditi da dijete odbija komunikaciju s vama čak i kada je do tog trenutka ona bila vrlo iskrena, kvalitetna i s puno povjerenja.

Pričekajte. Možda mu je potrebno malo vremena da bi smislilo kako će vam nešto reći ili da samo sa sobom preradi određeni doživljaj.

Osluškujte. Osnovna promjena u razgovorima s tinejdžerima u odnosu na raniju dob je neophodnost vašeg pažljivog slušanja. To nije nimalo laka pozicija jer se često svodi na vaše žongliranje. Naime, s jedne strane tinejdžeri očekuju da ih tretirate kao odrasle, a s druge strane svjesni su da, kao odrasle osobe, gube razne privilegije koje su imali kao djeca.

Budite svjesni ograničenja uzrasta. Osim promjena u fizičkom tijelu vašeg djeteta, podjednako je bitno, iako ne toliko očito, ono što se događa u njegovu mentalnom i emotivnom planu. Jedna od tih promjena na unutrašnjem planu jest i omnipotencija. Ova osobina označava da dijete ne poznaje svoje granice, misli da je za sve sposobno, da sve zna, da je sve moguće. Zašto je to posebno važno?

Pubertet je, među ostalim, i vrijeme velikih odluka. Kako je emotivni pogled na svijet tinejdžerima primaran, tako su i odluke koje donose emotivno donesene odluke. No, u kombinaciji s omnipotencijom, rizici da odluke koje tinejdžer donese budu pogrešne mnogostruko se povećavaju. Obično se u ovom periodu uzima prva cigareta, događaju prva eksperimentiranja s drogom, moguće je prvo zaljubljivanje te prvo seksualno iskustvo.

Vrlo je važno da sve ove odluke budu donesene racionalno, a ne emotivno jer svaka od njih može život obilježiti na dulji period. No, dijete ih najčešće donosi samo ili u razgovoru sa svojim vršnjacima, tj. opet emotivno. Zato je neophodno da napravite sve što možete kako biste u ovakvim odlučivanjima bili prisutni i povezani s djetetom jer kao odrasla osoba možete utjecati na to da i racionalni aspekt ima značaj u djetetovu odlučivanju.

Pokušajte najprije čuti

Kontroliranje prvih reakcija. Ako ste svjesni ograničenja djetetova uzrasta, bure hormona u njegovu tijelu, omnipotencije, naizgled proturječnih potreba (na primjer, istovremeno žarko želi pripadati nekom društvu, a s druge strane, ima potrebu biti samo), povećat će se šanse da kontrolirate (ili prešutite) svoje prve reakcije i iskažete one promišljene.

Pokušajte najprije čuti što vam dijete želi reći, saslušajte ga, stavite se u njegov položaj pa tek onda izrecite svoje mišljenje. Nemojte moralizirati, kritizirati, osuđivati, ponižavati jer time zatvarate vrata za budući kontakt. Dijete od vas ne traži uvijek savjet ili mišljenje, nego često samo da ga saslušate.

Poželjne rečenice. Koliko ćete biti uspješan sugovornik svom tinejdžeru to ovisi upravo o vašem međusobnom odnosu do perioda puberteta, načinu komunikacije i stupnju povjerenja koji ste postigli. Svaki oblik moraliziranja ili rečenice kao što je Kad sam bio tvojih godina…, bez obzira na to koliko ste dobronamjerni, znači zatvaranje vrata komunikacije. Također, istog trenutka nakon ove rečenice dijete postaje gluho za sve što mu pokušavate reći. Ono vas tada može ne slušati, a da vi to i ne primijetite.

Umjesto ovakvog pristupa, pokušajte svog tinejdžera saslušati s razumijevanjem. Nije neophodno da se uvijek slažete s njegovim mišljenjem, ali će mu puno značiti ako mu pokažete da želite čuti njegovo mišljenje. Time mu poručujete da imate poštovanja prema njemu, da ga smatrate važnim i ravnopravnim članom vaše obitelji. Rečenice koje uvijek otvaraju vrata komunikacije su: Razumijem te; Drago mi je što razgovaramo; Pričaj mi još o tome; Važno mi je da znam tvoje mišljenje…

Uzajamno poštovanje. Većinu poželjnog ponašanja do perioda puberteta djeca su već savladala. Zato sada imate pravo da na određenim postupcima insistirate bez dodatnih objašnjavanja. Na primjer, umjesto da molite ili objašnjavate zašto vam je to važno, zahtijevajte obostrano poštovanje: Ja tebi ne spuštam slušalicu usred razgovora, molim te, nemoj ni ti meni to raditi; Molim te, reci mi to ljubaznije ili Ne vičem na tebe, molim te, nemoj ni ti ne vikati na mene…

PageBreak

Pravila. Osim slušanja djeteta, razvijanja umijeća čitanja između redaka, uzajamnog poštovanja i pokušaja razumijevanja svega kroz što dijete prolazi, osnovna pravila za razgovore s tinejdžerima su:

• Dopustite svom djetetu što više samostalnog odlučivanja.

• Poštujte njegovu privatnost. Tajne su sastavni dio puberteta.

• Ne prijetite onim što ne možete ili niste spremni ispuniti (na primjer, da ćete ga izbaciti iz kuće ili ga kazniti oduzimanjem onoga što najviše voli).

• Nikada ga ne kažnjavajte tako što ćete ga poniziti pred njegovim društvom.

• Pokažite razumijevanje za njegovu pojačanu potrebu za druženjem s vršnjacima.

• Imajte razumijevanja za duge telefonske razgovore jer je u ovom uzrastu jako važno da dijete ima s kime razgovarati.

• Suzdržite se od stalnog komentiranja njegove garderobe, izbora muzike, sadržaja koje prati na računalu, njegovog društva... Svoj komentar, tj. mišljenje, dajte ili onda kada vas dijete pita ili kada mislite da je njegov izbor toliko pogrešan da morate intervenirati.

• Ostanite u ulozi roditelja umjesto da glumite prijatelje.

Podrška. Kada procijenite da vaše dijete prolazi kroz neki problem, verbalnu podršku izrazite riječima kao što su: Vidim da si neraspoložen. Voljela bih, ako želiš, da porazgovaramo o tome; Možda ti neću uspjeti pomoći, ali imam najbolju namjeru i više iskustva nego ti; Nadam se da ćeš imati povjerenja u mene pa mi reći što te muči, jer je to ponekad najteži korak; Kada nekome priznaš problem, svi će ostali koraci biti lakši, hajdemo pokušati. Zašto je ovo dobra metoda?

Neverbalna podrška

Pitanjem: "Čini mi se da imaš neki problem, što mogu učiniti za tebe?" jasno djetetu dajete do znanja kako znate (osjećate, mislite) da neki problem postoji i pokazujete svoju spremnost da saznate o čemu se radi. Ovakvo je pitanje direktan poziv na komunikaciju i suradnju. Također, ovom izjavom niste agresivno napali dijete zahtijevajući da vam kaže što mu je i niste sami izveli nikakav zaključak. Niste ga vrednovali, niste kritizirali, niste moralizirali… Osim toga, čak i ako dijete ostane na tome da neće s vama razgovarati, vi ste ga podsjetili kako može računati na vas.

Neverbalnu podršku pružate tako što pokazujete djetetu da ste tu za njega i uz njega. Pozovite ga u šetnju, predložite mu da zajedno pogledate neki film, napravite mu omiljene kolače, zagrlite ga kada to najmanje očekuje… Odnosno, pokušajte mu se približiti. Neverbalna podrška je od goleme važnosti i kada nemate problematičnu situaciju. Također, ona smanjuje rizik da, u pokušaju da verbalno pomognete djetetu, kažete nešto pogrešno.

Nikad nemojte odustati od kontakta

Nikada nemojte odustajati od kontakta i pokušaja komunikacije sa svojim tinejdžerom. Zajedničko istraživanje agencije Associated Press i MTV-a ispitalo je 1300 osoba uzrasta od 13 do 24 godine. Istraživanje je realizirano pomoću upitnika tzv. otvorenog tipa, u kojem svatko ima priliku napisati upravo ono što misli, umjesto da bira neki od ponuđenih odgovora. Cilj ispitivanja bio je da se ustanovi što je ono što mlađe generacije najviše ispunjava, odnosno, što ih čini sretnima.

Mislite li da je među odgovorima bilo nešto poput riječi novac, najbolje ocjene u školi, seks? Niste pogodili. Projekcija naših vrijednosti na dječji sustav vrijednosti govori o tome koliko ih ne poznajemo, što od njih očekujemo i, što je najvažnije, na koji put ih usmjeravamo. Čak tri četvrtine ispitanih tinejdžera reklo je da ih sretnim čini kvalitetan odnos s roditeljima i da im je najbitnije provoditi vrijeme s obitelji. Tek na drugome mjestu je druženje s prijateljima, a na trećem partnerski odnosi.

Drugim riječima, bez obzira na to koliko vam se čini da vašem djetetu nije važno vaše mišljenje, najvjerojatnije griješite. Dijete samo izgleda kao da mu nije važno. Činjenica jest da mu ničije mišljenje nije važnije od vašeg.