Kad čujete za pojam proljetnog čišćenja, velika je vjerojatnost da će vam se pojaviti slike starih ladica komode, odlaganja sezonske odjeće, čišćenja ormara ili hladnjaka. Možda je to organiziranje garaže, čišćenje teško dostupnih prostora iza namještaja, pometanje ispod prostirki, pripremanje vrtnih garnitura za vanjski prostor ili čišćenje dvorišta nakon zime. Bilo bi pošteno reći da čišćenjem unosimo svjetlost, čistoću i svježinu zanemarenim predmetima i prostorima naših domova i dvorišta.
Ako je vanjski svijet zrcalo našega unutarnjeg svijeta – kao što je legendarni helenistički lik Hermes Trismegistus rekao: 'Kako gore, tako i dolje, i unutra, kako svemir, tako i duša...' Dakle, ako se tijekom proljetnog čišćenja posvetimo tim zaboravljenim ili teško dostupnim mjestima i prostorima u svom životu, ne bismo li trebali istražiti i mjesta i prostore unutar nas? Ovo je osnovni model promjene koji podučavam u knjizi 'Breaking the Habit of Being Yourself'.
Ako govorimo o stvaranju novog ja, ne možemo postati novo ja bez čišćenja starog sebe. Rečeno na drugi način, ne možete se promijeniti, ako se ne želite mijenjati.
Da biste se potpuno oslobodili staroga sebe, potrebno je više od toga da samo riječima izrazite želju za tim ili jednostavno 'pokušate'. Da biste postali netko novi, potrebna su kontemplacija, samorefleksija, djelovanje i stvarni sadržajni svjesni rad. To znači da morate ući u operativni sustav u kojem postoje podsvjesni ili nesvjesni programi koji vladaju vašim životom - programi koji vas drže da živite u iluziji ove trodimenzionalne stvarnosti. Poput betona koji se s vremenom stvrdnjava, ti se programi (ukupnost kojih čini staro ja) učvršćuju, stvarajući tako vaš način postojanja, razmišljanja, djelovanja i reakcije na svijet.
Da biste izvukli ove programe iz svog života, morate postati toliko svjesni da upoznate svoje nesvjesne misli, ponašanja i osjećaje. Ovaj postupak razdvajanja od starih programa je težak posao. To je proljetno čišćenje!
Kada se uspješno završi, prestajete biološki povezivati određene samoograničavajuće misli - što dovodi do određenih samoograničavajućih izbora, što pak dovodi do samoograničavajućeg ponašanja, što dovodi do određenih samoograničavajućih iskustava, koja stvaraju određene samoograničavajuće emocije. Zbog toga je biološka smrt starog 'ja' toliko bitna za stvaranje novog 'ja' - jer mozak i tijelo žive ili u poznatoj prošlosti ili u predvidljivoj budućnosti.
Jedna od najvećih prepreka stvaranju promjena je koliko se puta osoba nesvjesno sjeća svoje prošlosti tijekom dana. Očito je da ta misao o prošlosti stvara osjećaj prošlosti i upravo te misli i osjećaji drže vas u prošlosti. Tada se postavlja pitanje: Koliko puta će vam trebati da se sjetite budućnosti koja je veća od uobičajenih misli vaše prošlosti koje stvarate tijekom dana? Ako se svoje budućnosti sjećate samo 20-30 minuta u jutarnjim i večernjim meditacijama, ali provodite veći dio dana prisjećajući se svoje prošlosti, vratili ste se u predvidljivu budućnost i vratili se svom starom ja... i ništa se u vašem životu ne mijenja jer se vi niste promijenili.
Svrha ovog rada je doslovno poremetiti i promijeniti one obrasce i navike koji vas sprečavaju da krenete naprijed u svom životu ili postanete VI kakvi ste oduvijek željeli biti. Ako želite postati netko novi, najvažnije je stvarno naučiti tko ste - otpustiti staro prije nego što stvorite novo; da deprogramirate prošlost prije nego što reprogramirate budućnost.
Uvijek kažem da morate, u određenom smislu, izgubiti razum da biste stvorili novi. To zahtijeva od vas da zapamtite osjećaje i emocije u svom tijelu prije nego što svoje tijelo uvjetujete novim umom i novim osjećajima - a to zahtijeva da izađete iz poznate prošlosti i predvidljive budućnosti u sadašnji trenutak. Zašto? Jer samo kada ste u sadašnjem trenutku, nalazite se u nepoznatom i samo u nepoznatom možete stvoriti nešto novo. Udobnost u nepoznatom je savladavanje trenutka. Samo upamtite: nepoznato vas nikada neće iznevjeriti.
Izvor: drjoedispenza