Kod zamki suvremene duhovnosti, riječ je o ekstremima i pretjeranom bavljenju takvim navikama do te mjere da nam štete. Apsolutno ne govorimo o pravoj, pozitivnoj i zdravoj duhovnosti, koja je naravno više nego dobrodošla. Duhovnost se također dijeli na funkcionalnu i disfunkcionalnu. Popularnost duhovnosti sa sobom nosi mnoštvo psiholoških zamki u koje se kao tragači za višim istinama i stanjima svijesti vrlo brzo možemo uloviti. Terapeuti se u novije vrijeme susreću sa sve više klijenata, pomažući im da postignu ravnotežu narušenu utjecajem moderne duhovnosti.
Odvajanje
Nevezanost, o kojoj budizam govori kao o rješenju patnje, može se protumačiti na štetan način. U želji da ne patimo, pod izlikom nevezanosti, možemo se povući iz odnosa koji nam zaista puno znače i koje bi imalo smisla iscijeliti i kroz njih bolje razumjeti i transformirati sebe. Na taj način nikada ne preuzimamo odgovornost za svoje postupke. Pretjerana nevezanost samo je bijeg iz dubine vlastitih potreba za koje ne vjerujemo da ih možemo zadovoljiti u odnosima. Nevezanost često donosi osjećaj zbunjenosti i izgubljenosti u kojima pojedinci besciljno lutaju kroz život dok zapravo traže sigurno utočište.
Toksična pozitivnost
Ako nikada ne pogledamo unutra i suočimo se s manje ugodnim osjećajima, izdajemo vlastitu ljudskost. Dugotrajno potiskivanje emocija dovodi do još veće nevolje, a prije svega onemogućuje nam stvaranje autentičnih međuljudskih odnosa za koje je suosjećanje iznimno važno. Često se događa da u pretjeranoj potrazi za pozitivnim osjećajima ne procesuiramo sve što osjećamo i tako nikada ne spoznamo svoje istinske potrebe i želje. Osoba koja nam pod izlikom pozitivnog razmišljanja ne dopušta da se u njenoj blizini potpuno izrazimo je otrovna, jer previđa naš emocionalni svijet i naše dubine, a time i našu bit. Njezino nametanje pozitivnog mišljenja tako postaje oblik emocionalnog nasilja koje provodi kako nad drugima, tako i nad samom sobom.
Bijeg od stvarnosti
Pri prvom dodiru s duhovnošću blaženi osjećaji mogu nas zavesti do te mjere da počnemo prezirati zemaljski život u potrazi za nečim višim, manje ograničavajućim i opijajućim. Ideja da smo svi jedno može nas navesti da dopustimo nepravdu i ne razvijemo zdrave osobne granice. Taj nam se višak čini toliko ljepšim od stvarnosti da je tamo zgodno pobjeći kad god nam se u životu dogode stvari koje bi od nas zahtijevale osobni rast i klon od samih sebe. Duhovnost tako može postati poput droge kojom bježimo od odnosa i od samih sebe. Meditacija, koja služi za smirivanje uma, također može biti način odvajanja od emocija koje bi zaista trebalo obraditi.
Samoprozvani iscjelitelji
U području psihološke pomoći mnogi pojedinci pružaju usluge osobama koje nisu kvalificirane za taj posao. Savjete drugima daju iz vlastitog iskustva, potpuno zanemarujući složenost bližnjega koji im se obratio za pomoć. Često se događa da takvi 'iscjelitelji' još više povrijede čovjeka, zbune ga i još više udalje od njegove istine. Ovakav način rada je uvredljiv jer se ne temelji na profesionalnom suosjećanju koje je bitno za ozdravljenje osobe.
Izvor: Sensa.si, Pia Jerman (sl.piaterrapia.com)