Kada je naša energija koncentrirana u prva tri energetska centra, naše srce često može biti zatvoreno. Budući da su prva tri energetska centra povezana s našim životinjskim ja (prokreacija; sigurnost, hrana i sklonište; akcija i reakcija), život u stanjima svijesti povezanim s tim centrima – osjećaj i poticanje emocija preživljavanja – ne ostavlja mnogo energije za naša dragocjena srca.
I tako, počinjemo njegovati sjeme usredotočujući se na naše srce jer gdje usmjeravamo svoju pažnju, tamo stavljamo i svoju energiju. Što se više udaljavamo od opstanka, to više širimo izvornu energiju srca. U biti, odvajamo vrijeme da mu damo svoju energiju. I, kako postajemo svjesniji srca – ono više počinje reagirati.
Pažnja, energija i emocije
U srcu ima toliko skrivenih blaga za koja još ne znamo jer je teško izmjeriti dobrobiti i učinke otvorenog srca. Nakon što smo izdigli svoju energiju u srce, moramo raditi na stvaranju i održavanju koherentnosti srca.
Pružati srcu našu pažnju punu ljubavi prvi je korak. Drugi korak je njegovati ga s povišenim emocijama. Navikli smo doživljavati emocije svakim drugim dijelom našeg tijela, ali većina nas treba vježbati osjećati ih srcem jer srce ima drugačiju svijest koju moramo naučiti aktivirati.
Kako naše srce izlazi iz svog zaštitnog mehanizma preživljavanja, ono se prirodno počinje opuštati i otvarati. Fiziološki, stvari se počinju događati. Hormoni 'dobrog' osjećaja poput oksitocina aktiviraju signalne puteve koji omogućuju protok krvi u srce. Kada je srce pod napadom stalnog stresa, ono postaje nekoherentno – i njegova razina energije opada. To je zato što se nekoherentni valovi energije međusobno poništavaju interferencijom. Kada koherentni valovi energije međusobno djeluju, stvaraju veće valove. Što je val viši i što je veća amplituda, veća je energija. Stoga je logično - što je više energije u srcu, to više ljubavi osjećamo. Ovo je način na koji ne samo da stvaramo, već i održavamo koherentnost srca.
U naša prva tri energetska centra osjetili smo emocije preživljavanja. Sada osjećamo ekspanzivne emocije koje otvaraju naše srce. Osjećamo radost. Osjećamo dobrotu i suosjećanje. Osjećamo nadahnuće... suosjećanje... zahvalnost. Osjećamo čistu ljubav. Osjećamo se cjelovitima. Uzdižemo se iz ograničenih, unaprijed programiranih uvjeta našeg čisto životinjskog ja. Povezujemo se sa svojim božanstvom.
Kultiviranje strpljenja i kreativnosti
Često mislimo da je otvaranje srca zaista teško; nešto što možemo postići samo kompliciranim i razrađenim tehnikama. To može biti zato što brkamo nešto što se sporo događa s nečim što ne funkcionira.
No, vratimo se slici sjemena koje smo posadili postavljajući duševna pitanja. Potrebno je vrijeme da to sjeme prikupi dovoljno resursa za razvoj i rast. Na kraju, sjeme klija... klija... i formira stabljiku. Lišće raste. I, kako biljka sazrijeva, razvija pupoljak – naša metafora za srce. Taj se pupoljak mora otvoriti, laticu po laticu. A prirodi treba vremena. Potrebna je prava ravnoteža elemenata, uvjeta i brige da cvijet – srce – procvjeta.
Potrebno je puno vježbe i strpljenja da naučimo kako centrirati i aktivirati naše srce. Cvijet koji pupa treba životnu snagu koja dolazi iz zemlje i njezinog okoliša. Srce je na isti način. Potrebna mu je životna snaga stvorena našom pažnjom, energijom i povišenim emocijama.
Nakon što je srce u stanju trajne koherentnosti, naši podaci pokazuju da ono prirodno podiže energiju u mozak, upućujući ga da postane kreativan prelaskom u prekrasne, koherentne, alfa moždane valove. Sada smo oslobodili energiju i prešli iz opstanka - u stvaranje.
Srce u punom cvatu
Sa srcem u punom cvatu, više ne djelujemo iz osjećaja da nemamo ono što želimo. Smanjujemo distancu između misli o željenom iskustvu i samog iskustva. Stvaramo iz cjelovitosti, umjesto iz nedostatka. Više nam ne treba ništa izvan nas da bismo se osjećali ispunjenima.
Otvaranje srca je proces na kojem radimo - i ne možemo žuriti niti ga forsirati. Ne možemo se gurati. Ta stanja hrane emocije preživljavanja. Ako želimo njegovati emocije koje potiču kreativnost, to možemo učiniti samo kada smo opušteni u srcu i budni u mozgu.
Gdje god bili na ovom putu, važno je zapamtiti: Svatko ima trenutak kada srce cvjeta. Jednostavno se dogodi u svoje vrijeme. Ako se osjećate frustrirano jer se nalazite u vlastitom procesu rasta, zapamtite - frustracija nije emocija koja otvara srce.
Stoga, odvojite vrijeme za svoje srce. Dajte mu svoju energiju. Posvetite mu pažnju. Njegujte ga. Budite ljubazni prema njemu. Brinite se za to. Poslušajte to. Budite prisutni. Opustite se. Ostanite povezani s njim. Budite strpljivi. I zaljubite se u njega.
Ne postoji ograničenje u količini rasta i otvaranja koje možete doživjeti. Postoji bezbroj latica - bezbroj slojeva emocija koje možete osjetiti. Kada dođete do tog stanja održive koherentnosti srca i vaše srce konačno procvjeta, to nije kraj procesa. To je tek početak. Uvijek možete otvoriti više. Uvijek možete stvoriti više. Uvijek možete voljeti više.
Izvor: drjoedispenza