Svi mi griješimo, a promišljeno ispričavanje itekako doprinosi kvaliteti odnosa i potiče dugoročnost. Ipak, postoji i negativna strana ispričavanja, a ona se manifestira pretjeranim ispričavanjem, navodi Psychology Today.
Naravno, važno je preuzeti odgovornost za nešto što se dogodilo ako to zaista i jeste naša odgovornost. Kada govorimo o pretjeranom ispričavanju, govorimo o prijevremenom ispričavanju ili preuzimanju odgovornosti za stvari koje su izvan naše kontrole, a ne odgovornosti, ili uopće ne zahtijevaju ispriku.
Mnogi čimbenici mogu potaknuti ovo ponašanje, a uobičajeni razlozi zašto se pretjerano ispričavamo uključuju želju da se nekome svidimo, pokažemo empatiju ili odgovornost. Važno je osvijestiti što se krije iza naše stalne potrebe da netko zna kako nam je izrazito žao, jer dugoročnost ovog obrasca ponašanja nikako nije korisna za život u blagostanju.
Ovo je 5 glavnih načina koji nam mogu pomoći u iskorijenjavanju ove navike.
1. Označite kako se osjećate
Prije svega, detektirajte što se krije iza vaše potrebe za još jednom isprikom. Strah, tjeskoba, nemir ili nesigurnost? Važno je odmah uključiti motiv rada na sebi prilikom rješavanja problema konstantnog ispričavanja, jer problem se ponekad zaista nalazi u nama samima i moramo poraditi na uzroku, a ne samo posljedicama.
2. Pokažite svom mozgu da ste sigurni
Ponašanje je pokazatelj naše sigurnosti – opušteno i samopouzdano ponašanje može ukazivati na osjećaj sigurnosti, dok nervozno ili defanzivno ponašanje ukazuje na suprotno. Opustite mišiće, relaksirajte ramena i pravilno dišite.
3. Podsjetite se da osjećaji nisu opasni
Ponovite sami u sebi: 'Osjećaji su bezopasni, a ja ne moram učiniti baš ništa s trenutnim mislima koje mi se javljaju. One će proći kroz kratki vremenski period, a ja ću kasnije odlučiti na koju način želim reagirati.'
4. Preusmjerite svoju pozornost na nešto što radite ovdje i sada
Naš mozak često odluči odvesti na nas u neko sasvim drugo vrijeme ili mjesto gdje se sada ne nalazimo, a to nikako ne pogoduje pravilnom nošenju sa situacijom u kojoj se nalazimo. Bitno je preusmjeriti pozornost na ono što radimo samo u ovome trenutku i shodno tome reagirati i usmjeriti vlastito ponašanje.
5. Kada vas vaš mozak pokuša povući natrag, vratite se na 1. ili 2. korak
I za kraj, nećete se prestati ispričavati odmah. Puno puta ćete reći 'oprosti' kada to ne trebate da biste ugodili sebi, zatomili unutarnji osjećaj tjeskobe ili se osjećali odgovornije. To ne znači da trebate odmah odustati, nego jednostavno krenuti ispočetka - razmislite koji se osjećaji bude unutar vas i vježbajte pravilno disanje kako biste odgodili ponovno izricanje tih nekoliko slova iz svojih usta.