Način na koji se ophodimo prema vlastitom Ja od iznimne je važnosti te ga ne treba zanemarivati. Koliko prostora uistinu pružamo sebi za napredak, a koliko si uskraćujemo određenim normama? Baš kao i prema drugima, važno je postaviti određene limite koji su ne smiju zanemariti, a koji nude prostor za rast.
Svaki pojedinac prvenstveno treba shvatiti odnos prema izvoru osobnosti, potreba i sustavu vrijednosti, a koji proizlaze iz identiteta. Kako bi se razvijali u smjeru koji nam odgovara i pronašli točke motivacije potrebno je njegovati određene prakse poput njege uma i tijela, umirivanja i prizemljenja, poimanju pogrešaka i kritičko analiziranje koje dopušta pronalazak mana te ih korigira. Najvažnije, treba održavati i dati prioritet ljubavi prema sebi, koja se ne smije uskraćivati. Premda nema jednog ispravnog načina integriranja ovih postavki, nekoliko je znakova nedostatka ravnoteže.
PROKRASTINACIJA
Uglavnom proizlazi iz straha od neuspjeha. Zbog toga se odgađa realizacija pojedinog zadatka; formiraju se razlozi za bijeg od obaveze i traže izgovori, a njezina prisutnost sugerira kako je vrijeme za razgovor sa sobom. Jer, riječ je o nedostatku prioriteta u tom trenutku. Nedostaje strukture vrijednosti i jasnog viđenja ciljeva. Ne koči vas strah koji si stvarate ili pritisak, radije činjenica kako iz nedostatka interesa želite usmjeriti fokus na nešto drugo, a ne znate odakle krenuti jer još niste definirali svoje želje ili se ne osjećate dostatnima. Osjećate kako ste rekli „da“ nečemu što uopće niste željeli, a valja se upitati: „zašto?“.
PREKOMJERNO DJELOVANJE
Prvenstveno u odnosima. Preuzimanje odgovornosti i uloga koje nisu osnovni, primarni cilj. Na njih se gleda kao obaveze koje moraju biti riješene, ali nemogućnost određivanja njihovih važnosti znak je narušenosti osobnih granica. Osobe koje ovo čine preuzimaju na sebe emocionalne poslove koji postaju teretom, a nitko od njih to ne zahtjeva u tom trenutku.
Iz toga proizlaze anksiozne situacije jer, počinje se zamjerati ostalima koji ne uvažavaju ovakvo ponašanje ili ga ne primjećuju. Umjesto ponude ljubavi prema sebi, pojedinac si ju oduzima formirajući ulogu žrtve. Tako se umanjuje vlastita vrijednost i podilazi potrebama drugih, a bezrazložno.
NEDOSTATAK NJEGE
Tjelesne i duhovne. Zanemarujete li vlastite potrebe? Vodite li računa o zdravlju? Imate li razvijen kontakt s vlastitim tijelom i porukama koje vam šalje? Spavate li dovoljno? Kako se odnosite spram emocijama koje proživljavate? Suočavate li se s njima, komunicirate li onome što osjećate? Nedostaje li uvida u vlastite potrebe tada niste jasno postavili osobne granice. Najveća dužnost je ona koju imate prema sebi. Ona je gorivo za postizanje uspjeha, ostvarenje zadataka. Ne smije biti zanemarena.
Navedeni znakovi govore vam kako njihovom prisutnošću napuštate sebe. Isključujete se iz sistema koji ste do sada gradili. Kako biste zaustavili ovaj ciklus koji narušava vaše ostvarenje, dopustite si povratak u prošlost. Prisjetite se situacija u kojima biste voljeli da ste postupili drugačije. Kako biste to učinili? Kakva biste osoba bili u odnosu na tada?
Pokušajte taj razgovor izgovoriti na glas, sebi. Odigrati tu neprežaljenu ulogu u kojoj ste se zauzeli za ono u što ste vjerovali. Obratite pažnju na ove znakove i ulovite li se kako se zanemarujete, odrađujete više no što znate da uopće trebate, tražite izgovore i odmičete se od ciljeva… prisjetite se kako je vrijeme za upitati se: „kako i zašto se ovo dogodilo“ te nanovo postaviti granice.