IZGOVORI, NEPRIJATELJI SAMOPOUZDANJA: Kako ih prestati formirati i preuzeti odgovornost

„Izgovori su laži koje prodajemo sebi“, rekao je Robin Sharma, kanadski autor bestselera, stručnjak za poslovni te osobni razvoj. Francuski književnik Stendhal ih je pak opisao kao oblik samo-optuživanja. Svakodnevno se s njima susrećemo i kroz njih promatramo osobe koje su ih sklone pronaći i izgovoriti.

Psiholozi najčešće smatraju kako je izvor pronalaska izgovora vrlo jednostavan – nezadovoljstvo. Uglavnom je riječ o ljudima koji se osjećaju nesigurno, a ponajviše nesretno. Izgovori postaju alat kojim izbjegavaju prijetnje, a prvenstveno u situacijama koje preispituju njihove vrijednosti, kompetenciju. Uviđanjem pogreški i njihovog, gotovo nepredvidljivog ponašanja ili gubitka samokontrole.

Time se osoba sama sprječava preuzeti odgovornost za vlastite postupke ili neaktivnost. Iako mogu biti različitih oblika i težine, cilj im je identičan; izbjegavanje posljedica uz prebacivanje krivnje. No, stvaranje izgovora uistinu je vrlo ograničavajuće jer se time pokazuje prvenstveno mane i osoba djeluje neodgovorno, infantilno, neozbiljno. Pogrešku ili krivnju treba znati prihvatiti i preuzeti. To je put ka osobnom rastu, baziran na učenju, a koji pojačava kredibilitet te samopouzdanje.

Odugovlačenje i strah dva su osnovna motivatora koja stoje iza ovog djelovanja. Osoba smatra kako je bolje odgoditi određenu situaciju nego se suočiti s problemom. Jer, to zahtjeva trud, akciju i potencijalno priznavanje propusta. Dva faktora straha: sigurnost i udobnost su prioriteti i nit vodilja djelovanja. Sve ostalo je prijetnja koju valja izbjeći.

Kako se nositi s ovom navikom i otpustiti ju?

Poput ostalih navika, treba započeti provođenjem novih obrazaca ponašanja, a kako bi se počeli otpuštati prethodni, negativni. Prvo, naravno, ovu osobinu treba prepoznati i osvijestiti. Osobe sklone izgovorima često su toga svjesne, ali teško pronalaze načina kroz koje bi mogle prihvatiti ovo stanje kao realno, a nedostaje im samopouzdanja za borbu protiv njega.

Primijetite li kako se netko suviše oslanja na izgovore ne zanemarujte ovaj problem, a posebice ako je riječ o djetetu. Odrasle je dobro suočiti s ovim obrascem i potaknuti ih na razgovor, objašnjavajući im njihove vrijednosti kojih ste i sami svjesni. Dajte im do znanja kako je jedna od najvažnijih kvaliteta biti iskren, ne samo prema drugima, već prvenstveno sebi.

Pokažite im kako, bez antagonizma, prepoznajte propuste u njihovom izgovoru te ukažite na protuargumente i dokaze. Upitajte, prakticirajući razumijevanje, što leži iza određenog izgovora. Koji osjećaj ih je potaknuo na njegovo korištenje?

Istaknite potom važnost preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke te vrijednosti koje se iz toga rađaju. Suočavanje s izazovima može biti teško, ali pokažite kako u tome ne moraju biti usamljeni te se mogu osloniti na svoju zajednicu, koja im želi pomoći. Budite podrška jer nesigurnim je ljudima ona zaista potrebna. Nisu naučili osvijestiti vlastite vrijednosti, a vi im na njih možete ukazati.

Potaknite u osobi nove ciljeve pozivom na djelovanje te jasno postavite određene granice, objašnjavajući kako vi doživljavate izgradnju odgovornosti i pristupate joj.

Zapamtite kako kritika nije cilj. Upravo suprotno, vrijedi potaknuti samosvijest i osobni razvoj kroz suočavanje sa stvarnošću. Adresiranjem izgovora imate priliku izravno doprinijeti poboljšanju mentalnog zdravlja i cjelokupnog osjećanja osobe.