Newtonov zakon akcije i reakcije glasi: za svaku silu akcije koja djeluje na neko tijelo postoji i sila reakcije koja je istog intenziteta kao i sila akcije, ali suprotnog smjera. Primjerice, ako ispalite topovsku kugla, top će se trznuti natrag. Ili, odgurnete li se o pramac čamca pri iskakanju na obalu, čamac će krenuti natrag.
Postoji i prilično nepoznat psihološki zakon koji funkcionira po sličnom načelu. Kad poduzimate akciju iz nekog emotivnog impulsa, tom akcijom taj impuls hranite. Vaša akcija prema vani uzrokuje reakciju prema unutra. Što to zapravo znači?
Recimo da nešto radite iz iracionalnog osjećaja krivnje. Primjerice, imate naviku opravdavati se ljudima bez razloga. Opravdavanja dolaze iz osjećaja krivnje koji se hrani vašim opravdavanjem. Akcija (opravdavanje) stvorila je energetsku silu prema unutra (reakcija) koja je nahranila taj impuls, utabala put, potvrdila istinitost nečeg što je sasvim iracionalno.
Bolje rečeno, iracionalno je ako u obzir uzmemo samo sadašnjost. Bezrazložan osjećaj krivnje koji vodi prema opravdavanju nekada je davno sigurno imao svoje razloge postojanja. To je odjek prethodnih iskustava u kojima ste se morali prilagoditi uvjetima u kojima ste odrastali tako da prihvatite poziciju krivca.
Uloga krivnje koja je nekada bila zaštitna (ako se osjećam krivom, pazit ću da ne napravim nešto što će rezultirati nečim lošim po mene) danas je poznato „sigurno“ mjesto koje vam zapravo oduzima snagu i izlaže vas povredama, jer postajete laka meta onima koji su skloni okrivljavanju.
Zakon akcije i reakcije djeluje i kad je u pitanju strah. Ustajete li usred noći kako biste provjerili jeste li zaključali vrata iako znate da jeste? Tom akcijom hranite svoj strah od provalnika. Hranite impuls koji vas je naveo da još jednom provjerite jesu li vrata zaključana. Samim time put od impulsa straha do akcije zaključavanja postaje utabaniji.
Isto je i sa sramom. Svaki put kad poslušate sram, osnažili ste ga. Primjerice, odustanete od toga da nadređenog pitate za povišicu koju, s obzirom na radni staž i količinu posla, zaista zaslužujete. Poslušavši sram, poslali ste mu poruku da je on u redu, da je on vaš zakon, da vas ima pravo ograničiti. To, naravno, nema veze s istinom i samo znači da vas je netko nekada ograničio kad je u pitanju komunikacija s autoritetima. Primjerice, pred ocem niste imali pravo glasa ili, kad ste nešto tražili, to nikada niste dobivali pa vam je postalo neugodno tražiti bilo što za sebe.
Sram je specifičan jer je akcija najčešće zapravo pomanjkanje akcije. Kad se sramimo, ne djelujemo, želimo se sakriti, postati nevidljivi. No to susprezanje akcije jednako tako hrani sram, čini ga postojanijim, kao i u primjerima s krivnjom i strahom.
Isti zakon akcije i reakcije vrijedi i za ugodne emocije. Ako nešto radite iz ljubavi, vaš „impuls ljubavi“ bit će nahranjen, podržan, osnažen. Kad nešto radite iz radosti, vaš „impuls radosti“ bit će nahranjen, podržan, osnažen. Kad nešto radite zbog njege prema sebi, vaš „impuls njege“ bit će nahranjen, podržan, osnažen.
Njegovanje sebe je posebna, velika tema koja zaslužuje cijelu kolumnu. Ali kad sam već spomenula njegovanje sebe, pojasnit ću specifičnosti i te akcije. Njegovati sebe možete na vrlo jednostavne načine kao što su – skuhati si omiljenu kavu ili čaj, pojesti zdrav ručak, prileći pola sata, tuširati se dulje nego što vam je zapravo potrebno zbog same higijene, sjesti na klupu u parku i gledati prolaznike...
Naravno, tu i je i odlazak na masažu ili frizeru, maženje s mačkom ili vikend proveden na moru. Sve što vas smiruje, sve što zadovoljava vaše potrebe, sve što vas čini prisutnijima u osjetilima njegovanje je sebe. Pritom je važno da njegovanje sebe zaista kreće iz impulsa za njegovanjem sebe. Ako idete u šetnju jer „morate iskoristiti lijep dan“, ako idete maseru „jer je to formula za opuštanje“, ako jedete zdrav ručak jer je to ispravno, a na more odlazite zato što se to od vas očekuje – nećete se osjećati „njegovano“.
Kod nekih je ljudi impuls za njegovanjem sebe toliko zatomljen da ga i ne osjećaju. Itekako dobro znaju kako je to njegovati dijete, partnera ili kućnog ljubimca, ali tu istu njegu nikako ne mogu primijeniti na sebe. To samo znači im to nitko nikada nije pokazao. Nitko nije s ljubavlju i njegom ispunjavao njihove dječje potrebe, osluškivao njihove dječje želje, stvarao uvjete koji bi im bili ugodni.
Učimo od svojih bližnjih kako se ponašati prema sebi. Usvajamo naviku nebrige ako se naši bližnji za nas nisu dovoljno brinuli. No to ne znači da tako mora i ostati. Sva ona njega koju tako prirodno možemo dati nekom drugom može postati njega koju tako prirodno možemo dati i sebi.
Za početak, možemo početi osluškivati... Pitati se često tijekom dana: što želim, što bi mi godilo, što mi sada zaista treba? Možda odgovori neće doći odmah, ali polako će se pokazati. Isprva sramežljivo, nesigurno. Naravno, ako se ubrajate među ove koji se nisu imali prilike naučiti njegovati...
Impuls koji slušate, impuls iz kojeg djelujete, impuls je koji osnažujete. Zakon akcije i reakcije. Akcijom prema vani istodobno stvarate reakciju prema unutra – hranite impuls iz kojeg je akcija potekla. Obratite pažnju na impulse iz kojih djelujete. Hranite one kojih želite da bude više. Nakon ove kolumne, nešto će sigurno biti barem malo drukčije.
.png)
.png)
