Istraživanja su usuglašena oko toga da bliski odnosi koje u najranijoj dobi ostvarujemo s roditeljima ili drugim osobama koje brinu o nama imaju značajan utjecaj na našu sadašnjost, što se može vidjeti u različitim segmentima života. Od toga kako uspostavljamo prijateljske ili ljubavne veze do dijela koji se tiče naših unutarnjih osjećaja i načina na koji doživljavamo sami sebe – u sve to utkano je i ono što su u nas usadili oni koji su nas upoznali sa svijetom i bili naš prvi model učenja.
No, što ako se roditeljski odnos nepovoljno reflektirao na nas? Prije svega, ključno je priznati utjecaj koji je traumatični ili nedovoljno privržen odnos iz prošlosti ostavio na nas, a nakon samopriznanja slijedi nužnost preuzimanja odgovornosti. Tek kada smo sposobni priznati da je naš život u našim rukama, moći ćemo preoblikovati vlastite štetne obrasce ponašanja.
5 mehanizama otpuštanja prošlosti i kreiranje svjesnije sadašnjosti
1. Iskreno prihvaćanje i samoosvještavanje
Prvi korak tiče se procesa samoosvještavanja uzroka problema. Kada u miru prihvatimo da su toksični odnosi iz djetinjstva ostavili traga na nama u sadašnjosti, moći ćemo raditi na ublažavanju posljedica. Prepoznavajući vlastite štetne obrasce ponašanja koji se događaju kao posljedica nezadovoljenih potreba u djetinjstvu započet ćemo potrebnu i pozitivnu promjenu.
2. Iskreni oprost
Oprostiti nipošto ne znači zaboraviti, ali iskreni osjećaj opraštanja pomaže nam smanjiti intenzitet utjecaja prošlih događaja. Osim drugima, potrebno je oprostiti i sebi kako bismo započeli novo poglavlje bez toksičnog utjecaja prošlosti.
3. Postavljanje osobnih granica
Nakon prihvaćanja i opraštanja, započinjemo s radom na sebi. Rad na kreiranju vlastite dobrobiti ne može se postići bez postavljanja snažnih osobnih granica. Razmislite imaju li te osobe i dalje utjecaj na vas? Sputavaju li vas još uvijek? Sada je pravi trenutak za zatvaranje ovog zamršenog kruga.
4. Fokusiranje na sadašnjost i budućnost
Prisjećanje prošlosti možda nikada neće završiti u potpunosti, ali potrebno je ne koristiti je kao vječitu izliku za sve loše što vam se događa. Usredotočite se na trenutak u kojem se nalazite i ciljeve koje tek želite postići, a oni se mogu ticati vašeg osobnog razvoja. Gdje želite biti i što priželjkujete postići? Kakva osoba želite postati?
5. Rad na sebi nikada ne prestaje
Emocionalna stabilnost i unutarnji mir posljedica su dugotrajnog i kontinuiranog rada na sebi. Nikada ne možete biti toliko uspješni i zadovoljni da biste se mogli prestati truditi unaprijediti. Postoji toliko segmenata vaše osobnosti i života koje tek trebate osvijestiti, a zatim i poboljšati. Rad na sebi vječan je, ali i djelotvoran, mehanizam promjene.