Pravi je trenutak za razvijanje svjesnosti: Savjetodavna terapeutica otkriva kako si pružiti ruku podrške i pomoći

Savjetodavna terapeutica i učiteljica mindfulnessa Dubravka Fazlić otkriva na koji način upravljati "freeze" mehanizmom smrzavanja kojemu smo svi ponekad skloni

Dubravka Fazlić

30.05.2024.

Jonathan Borba / Unsplash

Kako sam sve više razvijala svjesnost postala mi je sve zanimljivija usporedba sebe nekada i sada – način na koji sam razmišljala nekada, koje sam korake poduzimala ili nisam, čega sam sve bila svjesna i kakve su bile moje reakcije. Najzanimljivije mi je promatrati odluke koje sam donosila i iz koje namjere sam ih zapravo donosila. Koliko je moj ego imao upliva u njima, kao i to što sam odbijala i zašto. U nekim situacijama točno se sjetim osjećaja koji su bili prisutni: inat, prkos, osjećaj važnosti, nadmoć, stid i krivnja.

Kada se danas osvrnem na te situacije i sebe nekada, činim to s mjesta ljubavi iz sebe i prema sebi. Učim o sebi. Zapravo sam interesantna samoj sebi i koliko sam si dopuštala biti ponesena okolinom, tuđim mišljenjima i razmišljanjima. To je ono doba kada sam puštala da se život događa za mene. Ogromna količina stresnih situacija koje su se odjednom sručile na moj život rezultirale su da sam se zamrznula i disocirala kako bih preživjela. "Freeze" (smrzavanje) je mehanizam za preživljavanje koji se aktivira u situacijama kada smo suočeni s ekstremnim stresom ili opasnošću. To je jedna od tri osnovne reakcije na prijetnju, uz "fight" (borba) i "flight" (bijeg).

Disocijacija je psihološki mehanizam kroz koji osoba doživljava osjećaj odvojenosti od stvarnosti ili vlastitih misli, osjećaja i sjećanja. "Freeze" reakcija i disocijacija dva su različita, ali važna mehanizma koja nam pomažu u suočavanju s prijetnjama i stresom. "Freeze" reakcija djeluje na fiziološkoj razini, a disocijacija psihološkoj, omogućujući nam odvojiti se od emocionalnog stresa ili boli. Kada doživljavamo disocijaciju, možemo osjetiti odvojenost od svog tijela, emocionalnu otupljenost, gubitak vremena ili smanjenu svijest o okolini. Sve ovo može stvoriti osjećaj udaljenosti od stvarnosti i možemo se osjećati kao da iz cipela druge osobe promatramo svoj život kako se odigrava.

Prvi korak kako bismo razumjeli što nam se događa je razviti svjesnost. Kada kažem svjesnost, to se odnosi na našu sposobnost percipiranja, razumijevanja i osjećanja. Svjesnost možemo smatrati unutarnjim svjetlom koje osvjetljava naše misli, osjećaje i iskustva. Svjesnost je ono što nam omogućava da smo svjesni sebe i svijeta oko sebe, a odnosi se na stanje budnog i aktivnog promatranja trenutka, bez prosuđivanja ili prosudbi. To uključuje prihvaćanje sadašnjeg trenutka onakvim kakav jest, bez pokušaja mijenjanja ili analiziranja. Kroz iskustva, učenje i introspekciju razvijamo i produbljujemo svoju svjesnost o sebi. Kada govorimo o razvoju svjesnosti, govorimo o procesu u kojem postajemo svjesni sebe, svojih misli, emocija i ponašanja, kao i šireg konteksta svog okruženja. Primijetimo i prepoznamo da smo u "freeze" reakciji ili disocirani.

Drugi korak u upravljanju "freeze" reakcijom i disocijacijom je prepoznavanje simptoma. Kod "freeze" reakcije možemo osjetiti fizičku nepokretnost, smanjeno disanje, ubrzani puls i osjećaj zarobljenosti. Disocijacija se, pak, manifestira kroz osjećaj udaljenosti od stvarnosti, depersonalizaciju, emocionalnu otupljenost i gubitak vremena. Jednom kada prepoznamo ove simptome, možemo primijeniti različite tehnike za upravljanje njima. Tehnike prizemljenja, poput fokusa na tijelo i okolinu, mogu biti izuzetno korisne. Na primjer, tehnika "5-4-3-2-1" pomaže usmjeravanju pažnje na pet stvari koje vidimo, četiri koje možemo dodirnuti, tri koje možemo čuti, dvije koje možemo pomirisati i jednu koju možemo okusiti.

Svjesno disanje također može pomoći u smirivanju tijela i uma, dok lagane vježbe ili hodanje mogu smanjiti napetost i poboljšati povezanost s tijelom. Potražiti podršku od bliskih osoba ili stručnjaka također je važan korak. Razgovor o osjećajima i iskustvima može pružiti emocionalnu podršku, a savjetovanje s terapeutom koji je stručan u radu s traumom i disocijacijom može ponuditi dublje uvide i strategije za upravljanje ovim stanjima.

Svima nam se u životu događaju situacije u kojima reagiramo "freeze" reakcijom i disocijacijom. Što više razvijamo svjesnost, to bolje razumijemo što se događa s nama i možemo reagirati na adekvatan način kako bismo si pružili ruku podrške i pomoći.

*Ako želite saznati više o Dubravkinom radu, posjetite njezin web.