Kakve dezodoranse treba izbjegavati

Mirisna zamka

Sintetički aditivi koji sprečavaju razvoj neugodnih mirisa i mokre mrlje pod pazusima upijaju se u kožu, a potom i u žlijezde, što, prema rastućem broju neovisnih istraživanja, negativno utječe na limfni sustav. A, podsjetimo, limfni je sustav dio imunosnog, obrambenog sustava, proteže se kroz cijeli organizam i povezan je sa svakim organom.

Lučenje znoja

Sporni sastojak koji je zadužen da budemo suhi i mirisni čak i za najvećih vrućina, fizičkih napora ili stresa, aluminijeve su soli i nalaze se u svakom antiperspirantu u koncentraciji od 10 do 25 posto. Aluminijeve soli, osim što mijenjaju pH kože, što samo po sebi može uzrokovati dermatološke probleme, sužavaju pore i blokiraju izvodne kanaliće znojnih žlijezda i to, navodno, pridonosi nastanku kancerogenih stanica, a povezuje ih se i s neurološkim bolestima poput Alzheimera.

U istraživanju objavljenom u stručnom američkom časopisu Journal of Inorganic Biochemistry znanstvenici su uspoređivali izuzeta tkiva 19 žena oboljelih od raka dojke s istim tkivom zdravih žena. U tkivu žena oboljelih od raka pronađene su znatno veće količine aluminija. Zaključak ove i sličnih studija jest da aluminij blokiranjem lučenja znoja uzrokuje nakupljanje toksina u limfnim čvorovima koji se nalaze blizu dojki.

Zabrinutost su izazvali i rezultati istraživanja američkog alergologa i imunologa dr. Krisa McGratha koji su ukazali na povezanost između aluminija, brijanja i raka. Prema njegovoj studiji provedenoj na više od 400 žena koje su preživjele rak dojke, aluminijev klorohidrat puno se brže apsorbira u netom obrijanu kožu i izravno ulazi u limfni sustav. Istraživanje među oboljelima pokazuje da su one žene koje su se od 16. godine redovito brijale i koristile proizvode s tim sastojkom puno prije oboljele od raka dojke, oko 22. godine, nego žene koje nisu koristile antiperspirant na netom obrijanim pazusima ili su ga počele koristiti poslije.

Sigurnije varijante

„Ne preporučujem korištenje antiperspiranta sa sastojcima koji blokiraju lučenje žlijezda znojnica“, kaže dr. Andrej Roth, onkolog iz zagrebačke Klinike za tumore, KBC-a „Sestre milosrdnice“. „Iako nema službenih dokaza kako ti sastojci uzrokuju rak dojke, nije prirodno da blokiraju lučenje znoja. Kad je riječ o klasičnim dezodoransima koji ne blokiraju znojenje, predlažem sigurnije ekološke varijante jer su prirodne i ne mogu naškoditi zdravlju“, savjetuje zagrebački onkolog.

Isti ritual depiliranja, s kojim su mnoge djevojke ušle u svijet žena, povećava i rizik nastanka kožnih infekcija. Naime, ako je koža pazuha već oštećena i iritirana brijanjem, antiperspiranti mogu uzrokovati crvenilo, osip, otekline ili svrbež. Možda ste primijetili kako je na deklaraciji istaknuto da se proizvod ne bi smio upotrebljavati na oštećenoj koži. Koža je nakon brijanja osjetljivija i u tom slučaju dermatolozi preporučuju upotrebu antiseptičke deo kreme ili dezodoransa na prirodnoj bazi.

Osim aluminijevih soli koje blokiraju prirodnu detoksikaciju, loša reputacija parabena (metil-paraben, propil-paraben, etil-paraben, butil-paraben) je tolika da ga većina velikih brendova uklanja iz sastava svojih dezodoransa i zamjenjuje ga manje štetnim konzervansima. Korišteni za sprečavanje razvoja bakterija, parabeni oponašaju ženski spolni hormon estrogen, što se povezuje s različitim hormonalnim poremećajima. Naime, nakupljanjem u dojci, paraben pojačava djelovanje hormona, što može stimulirati rast već postojećih malignih stanica.

Prema britanskoj studiji objavljenoj u magazinu Journal of Applied Toxicology, najmanje jedna vrsta parabena pronađena je u uzorcima tkiva uzetih od 160 žena kojima su odstranjene dojke.

PageBreak

„Više od desetak godina vode se rasprave o povezanosti uporabe dezodoransa i raka dojke. Poznato je da parabeni imaju svojstva slična estrogenu, samo mnogo slabija od onoga koje proizvodi ‘domaćin’. No, stručna i ozbiljna istraživanja američkog Instituta za istraživanje raka (National Cancer Institute) nisu našla uvjerljive dokaze koji povezuju uporabu antiperspiranta ili dezodoransa kao čimbenika za razvoj raka dojke, iako su parabeni pronađeni u većini uzoraka tumorskog tkiva“, objašnjava dr. Ljerka Eljuga, specijalistica onkologije.

Drugi, po mnogima jednako opasan konzervans u dezodoransima, koji je prvotno bio registriran kao pesticid – triklosan, također uzrokuje hormonalne poremećaje. Norveška studija je pokazala da kod djece povećava rizik razvoja alergija, američka studija sa sveučilišta California Davis dokazala je da oslabljuje mišićne funkcije, a prema brojnim drugim studijama, izaziva oštećenja jetara, slabi imunosni sustav, smanjuje plodnost, povećava rizik obolijevanja od raka dojke i plućne tegobe.

Američko medicinsko društvo (The American Medical Association) savjetuje da se ovaj sastojak uopće ne koristi i ne čuva kod kuće jer potiče rezistenciju bakterija na antibiotike.

Ftalati, kemikalije koje se najčešće koriste za omekšavanje plastike, u dezodoransima služe za dugotrajno održavanje mirisa ili kao otapala. To su oni isti sastojci koji su u Europskoj uniji zabranjeni u proizvodnji plastičnih predmeta za djecu, a u kozmetici se često skrivaju pod zakonski dozvoljenim nazivima fragrance ili parfum. „Polja lavande“ ili egzotični „miris Balija“ vjerojatno mirišu prekrasno, ali prema rezultatima američke klinike Mayo, kokteli sintetičnih mirisa neki su od glavnih uzročnika dermatitisa, crvenila i svrbeža kože.

Istraživanje američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (Center for Disease Control and Prevention) pokazalo je da žene u dobi između 20 i 40 godina u organizmu imaju 45 puta veću razinu ftalata nego što se procjenjivalo. Sumnja se da ftalati povećavaju rizik nastanka raka dojke, neplodnosti, preuranjenog porođaja i raznih kožnih alergija.

Jesmo li zdravi?

Ovo su samo neki od potencijalno štetnih aditiva. Ukratko, u tu kategoriju spadaju mnogi od onih s nazivom pri čijem čitanju vam se petlja jezik, poput propilen-glikola, formaldehida, butil hidroksi toluena i sličnih. Razlog zbog kojeg se dezodoransi i antiperspiranti sa svim zloglasnim aditivima i dalje otmjeno kočopere na policama jest taj što proizvođači ukazuju da zdravo tijelo ne bi trebalo imati problema s izbacivanjem malih količina štetnih sastojaka.

No izgleda da su previdjeli važnu činjenicu – tko kaže da su naša tijela sasvim zdrava, a organizam neopterećen izbacivanjem i borbom s drugim toksinima koje unosimo putem hrane i ostalih kozmetičkih proizvoda? Prema istraživanju britanskog biokemičara Richarda Benca, kroz kožu godišnje apsorbiramo oko dva kilograma kemikalija iz kozmetičkih proizvoda. Svakodnevnom dugogodišnjom primjenom u organizmu se tako nakupljaju poveće doze koje mogu biti štetne po zdravlje.

Bolje spriječiti nego liječiti, kaže naša stara izreka. Jer, ako su nam dostupni prirodni dezodoransi bez štetnih sastojaka s jednako šarolikim izborom mirisa te su slične cijene – u čemu je problem? Oni koji se još ustručavaju koristiti prirodne dezodoranse brinu se da će odstupanjem od „48-satne zaštite“ antiperspiranta imati mokre fleke pod pazusima i širiti neugodan miris.

Higijena

„Iako prirodni dezodoransi ne sprečavaju znojenje kao antiperspiranti, nego samo kontroliraju neugodan miris i održavaju higijenu koliko je moguće, s obzirom na blagost prirodnih sastojaka, ostvarenje željenog cilja je ipak moguće“, ističe kemičarka i fitoaromaterapeutkinja Dubravka Gabrić. Nesumnjivo, tijekom faze prilagodbe trebat ćete se više tuširati jer prirodni dezodoransi nemaju jednake kemijske moći kao agresivniji proizvodi na koje se tijelo primjenom naviknulo. Ali, uz malo više potrošene vode i češće „podmazivanje“ pazuha prirodnim dezodoransom, ubrzo ćete dostići istu razinu mirisne zaštite.

Period privikavanja

„Tijelu je potrebno od jedan do dva tjedna da se navikne na prirodni dezodorans“, kaže aromaterapeutkinja Katica Wolf. Postupno ćete primjećivati da se snažni neugodni miris ublažava i da vaš novi, prirodni dezodorans sve dugotrajnije i uspješnije ispunjava svoju zadaću. A moguće je da ćete moći i bez njega! Naime, belgijski istraživači sa sveučilišta Ghent otkrili su da korištenje antiperspiranta mijenja broj i raznolikost bakterija, zbog čega pazuho može još neugodnije mirisati, što ste možda i sami primijetili. Prestankom korištenja komercijalnog mirisa, vašem će organizmu biti potrebno najviše nekoliko tjedana da ponovo uspostavi prirodnu ravnotežu kože, a time i vaš prirodni miris.

„Prirodni dezodoransi u spreju, stiku, roll-onu ili u kremi, umjesto da kemikalijama blokiraju pore, koriste eterična i biljna ulja, hidrolate, glinu, maslace i voskove kako bi balansirali pH vrijednost znoja i svojim antibakterijskim i protugljivičnim djelovanjem smanjili rast broja bakterija koje su odgovorne za neugodan miris“, tumači Dubravka Gabrić. Objašnjava kako su prirodni dezodoransi u tekućem obliku uglavnom na bazi hidrolata, primjerice, od čajevca ili kadulje koji su odličan antiseptik ili od prave lavande koja još i umiruje kožu (što je posebno pogodno nakon depilacije).

Sastojci zahvaljujući kojima prirodni dezodoransi održavaju suhoću su, primjerice, zelena glina ili kaolin koji „isušuju“ i na sebe vežu znoj, a za raznovrsne mirise odgovorna su prirodna eterična ulja koja ujedno djeluju antibakterijski i protugljivično. Trebate li ipak razinu zaštite snažniju od ovakvih aromaterapijskih dezodoransa, posegnite za ekološkim antiperspirantom na bazi transparentne mineralne soli podrijetlom iz Zemljine kore. Taj mineralni kamen ili kristal izgleda kao mineral kvarc, a može biti u kamenu ili u prahu pa, prema tome, dolazi u različitim pakiranjima. Iako se na deklaraciji navodi kao kalijev aluminijev sulfat ili alaun, to nije tip aluminija koji se koristi u gore navedenim komercijalnim antiperspirantima.

Osim toga, upotrebljava se u puno većim molekulama koje se ne mogu upiti u kožu i ne ometaju rad žlijezda znojnica. „Prirodni dezodoransi u obliku kristala djeluju adstringentno, tj. stežu pore, djeluju antibakterijski i kao regulator znojenja“, navodi aromaterapeutkinja Wolf. Na koži ne ostavljaju nikakav trag jer nemaju ni boje ni mirisa, a pružaju cjelodnevnu, nježnu zaštitu čak i naj­osjetljivijoj koži.

Ovu vrstu dezodoransa preporučuje i zagrebačka onkologinja dr. Ljerka Eljuga: „Svojim pacijenticama koje imaju kožne alergije ili žele prirodniju varijantu zaštite od znojenja savjetujem korištenje deo kristala. I sama ga godinama koristim jer su mi neke vrste dezodoransa iritirale kožu, a kako kristalni kamen nema miris, i to je jedan razlog moga odabira.“

Najbolje za tijelo

Koju god prirodnu zaštitu od znojenja odabrali, njihove dobrobiti ćete i sami postupno otkrivati. Budući da porama ispod pazuha dopuštaju da rade ono za što su stvorene, više se nećete morati brinuti o potencijalnim zdravstvenim rizicima. Više vas neće mučiti otekline, crvenilo ili peckanje ispod pazuha, čak i kada dezodorans upotrijebite odmah po depilaciji, pa ćete se moći češće i ugodnije brijati. Ako vam je kombinacija antiperspiranta i brijanja uzrokovala hiperpigmentaciju ispod pazuha, uz prirodnu varijantu mirisne zaštite vaši pazusi više neće biti tamni.

Ujedno se možete pozdraviti s bijeložutim, teško perivim mrljama koje na odjeći ostavlja kombinacija znoja i kemikalija. Neki prirodni dezodoransi mogu ostaviti trag, ali on se vrlo lako pere. Osim toga, uz isparavanje eteričnih ulja možete uživati u cjelodnevnoj aromaterapiji jer, ovisno o izboru mirisa, djeluju umirujuće ili stimulirajuće.

Možda sada mislite da je za odabir dezodoransa potrebno šesto čulo, znanje iz kemije ili rudarstva, međutim, dovoljno je poslušati vlastiti instinkt i govor tijela. Ono zna što je najbolje za njega.