Samostanska kozmetika - rajska njega prirodnim sastojcima

Stoljećima stari recepti

Ljekarna samostana Male braće u Dubrovniku

U srednjem vijeku, u većim su gradovima, okružene vrtovima u kojima je bujalo aromatično bilje, uz samostanske kuće nicale prve apoteke, laboratoriji za pravljenje pomada i ljekovitih pripravaka koji su služili za iscjeljenje duha i tijela stanara samostana te siromašnih i bolesnih. Srednjovjekovne samostanske ljekarne bile su prave male manufakture lijekova i kozmetičkih preparata, izrađenih od pomno biranih prirodnih sastojaka. Neke od njih postoje još i danas te se u njima izrađuje prirodna kozmetika na tragu srednjovjekovnih receptura.

Najstarija redovnička apoteka na našem tlu, treća po starosti u Europi, ljekarna je koja se nalazi pokraj atrija samostana Male braće u Dubrovniku te neprestano djeluje još od osnutka 1317. godine. To je najprije bila samostanska ljekarna za potrebe redovnika, no poslije je otvorena za širu javnost. Kad je Dubrovnik ušao u sastav Austro-Ugarske, prema zakonima Monarhije ljekarnu je smio voditi samo diplomirani ljekarnik.

Dubrovačke kreme u Japanu

Dok novi ljekarnik nije završio taj studij, sâm car Franjo Josip I., na molbu uprave samostana, dopustio je daljnji rad ljekarne. Ljekarnu su, kao zdravstvenu ustanovu, 1947. tadašnje državne vlasti oduzele fratrima pa ona i danas djeluje u sklopu Dubrovačkih ljekarni te u njoj rade farmaceuti koji izrađuju i kozmetiku. To otkrivaju i opojni mirisi ružinih latica, lavande, naranče i ružmarina koji dopiru iz malog laboratorija pokraj ljekarne i šire se cijelim srednjovjekovnim atrijem.

Kozmetiku iz ove samostanske ljekarne Dubrovkinje odavno upotrebljavaju, a sada su ti preparati posebno zanimljivi turistima iz Japana, koji su otkrili da je riječ o vrlo kvalitetnoj kozmetici na prirodnoj bazi. Stoga ih se često može vidjeti kako kupuju u ovoj ljekarni, a najviše vole kreme za ruke od ružinih latica, naranče i lavande. Japanski Vogue i Le Figaro prije nekoliko godina objavili su članke o prirodnim kremama iz ljekarne Kod Male braće i od tada Japanci koji posjećuju Dubrovnik obavezno svrate i u nju.

Ljekarna Kod Male braće u svom bogatom fundusu čuva dragocjene knjige iz farmakologije i medicine te oko 2000 recepata, od kojih je samo manji dio izložen u samostanskom muzeju. Sačuvano je mnoštvo ljekarničkih predmeta iz 15. i 16. st., različitih preša, mužara i uređaja za destilaciju vode iz 14. st., vaga, mjerica...

Ručna izrada

Dio bogate tradicije i povijesti čuvene dubrovačke ljekarne svakako su i kozmetički preparati od prirodnih sastojaka, odnosno s eteričnim uljima uglavnom mediteranskih biljaka. Proizvodi za lice i ruke, poput kreme na bazi voska i bademova ulja, kreme s uljem ruže, kreme od ružmarina, hidratantne kreme s bademovom vodom, antirid kreme za lice na bazi kakao maslaca i ulja bergamota ili masti za usne od voska i vanilije, kao i losioni za lice na bazi eteričnih ulja ružinih latica i lavande samo su neki od preparata za njegu kože iz ove ljekarne.

Oni se rade isključivo ručno, na tragu izvornih receptura pronađenih u samostanu prije 200 godina. No ne zna se iz kojeg vremena datiraju recepti. Kozmetika se izrađuje u velikim bijelim keramičkim posudama starima nekoliko stotina godina, pronađenima također u klaustru samostana. U njima se smjesa za kreme miješa ručno, keramičkim bâtom. Sve kreme imaju masnu podlogu kao bazu, bez dodatnih obrada u smislu modernih tehnoloških postupaka, te nastaju bez konzervansa, aditiva i boja.

„Postupci u izradi kozmetičkih preparata nisu isti kao prije nekoliko stotina godina, prilagođeni su današnjem vremenu. No, naše su recepture ipak na tragu stoljetne tradicije i dio su šire priče koja seže u povijest“, otkrivaju nam u ljekarni. Te kreme, koje govore i o bogatoj dubrovačkoj povijesti, mogu se kupiti samo u ljekarni Kod Male braće.

Formula za Katarinu

S jednakom ljubavlju i žarom susjedi Talijani govore o samostanskoj ljekarni u Firenci, koja također spada među najstarije ljekarne na svijetu. Iza ugla zeleno-bijele bazilike Santa Maria Novella nalazi se ljekarna Officina Profumo - Farmaceutica di Santa Maria Novella koju je 1221. godine utemeljio dominikanski red kako bi se ondje pravili biljni lijekovi i napici za uporabu u samostanskoj ambulanti. Iako su ljekarnu za javnost otvorili tek 400 godina poslije, čak stoljeće prije „velikog otvorenja“ stvorili su svoj kultni proizvod osiguravši si mjesto u povijesti.

Naime, tada 14-godišnjakinja Katarina Medici, kći firentinskog vladara i buduća supruga francuskoga kralja Henrika II., zatražila je da za nju kreiraju parfem i tako se rodila njihova prva kolonjska vodica – Acqua della Regina. I danas se taj osvježavajući koktel citrusa i bergamota ručno izrađuje, prema originalnoj formuli osmišljenoj za Katarinu, jedino je njen naziv promijenjen u Santa Maria Novella Cologne.

PageBreak

Iz Danteova vremena

I brojne druge formule prekrasno zamotanih pripravaka i proizvoda, jednako kao i proizvodne metode iz te mirisne ljekarne, datiraju stotinama godina unatrag. Primjerice, neki od njihovih najprepoznatljivijih proizvoda su antiseptička, umirujuća ružina vodica čiji recept datira iz Danteova vremena, mirisna bademova krema s pomlađujućim i ljekovitim svojstvima te parfimirani sapuni od punomasnog mlijeka koji se, uz opremu s početka 19. stoljeća, ručno prave i oblikuju, jedan po jedan, što traje oko 60 dana.

Posebnu priču skriva i vodica Santa Maria Novella, koja se izvorno nazivala Acqua Anti-isterica. U doba kad su žene nosile uske korzete, koji su često uzrokovali hiperventilaciju, taj eliksir „protiv histerije“, napravljen od eteričnih ulja s opuštajućim učinkom, upotrebljavao se za smirenje, a danas služi za prevenciju mučnine prilikom putovanja i za poboljšanje probave.

Premda firentinsku ljekarnu više ne vode dominikanci, već je posljednje četiri generacije u vlasništvu njihovih svjetovnih nasljednika, proizvodi iz Officine i dalje se, prema istim tradicionalnim recepturama i metodama, izrađuju u toskanskoj prijestolnici. Neke se od kolonjskih vodica novijeg vijeka mogu nabaviti u zagrebačkim niche parfumerijama.

Najpoznatiji strani brendovi

U Hrvatskoj je, nedugo nakon što je stigla na police naših drogerija, postala popularna i kozmetika Les Couvent des Minimes, ali malo tko zna što se skriva iza njena francuskog imena. Ta kozmetika u starinskom ruhu ne samo što nosi ime nekadašnjeg samostana, smještenog u seoskoj idili Provanse, nego je inspirirana stoljetnom tradicijom redovničkog kultiviranja ljekovitoga bilja.

Prekrasan samostan s terasastim vrtom, u kojem su se uzgajale različite vrste biljaka za jelo, proučavanje i liječenje, sagradili su 1613. godine redovnici iz reda minima ili reda najmanjih. Poput talijanske braće, ali nekoliko stoljeća poslije, i minimi su pravili kolonjske vodice od alkohola i biljnih esencija koje su koristili u svakodnevnoj higijeni, a njihove se četiri mirisne varijante proizvode i danas. Iako su tijekom Francuske revolucije redovnici morali napustiti samostan, koji je ostao napušten sve do 19. stoljeća, njihovu su tradiciju tada nastavile časne sestre franjevke, Marijine misionarke.

Blagotvornim biljem iz vrta oplemenjivale su okrepljujuća jela za svoje sestre, povratnice s različitih misija, ili za ljude iz okolne zajednice kojima je bila nužna pomoć i skrb. No, 1999. godine provansalski je samostan opet ostao prazan, a 2004. preuzela ga je grupacija L’Occitane i pretvorila ga u luksuzan hotel i SPA, a botaničku tradiciju redovnika i misionarki pretočila je u prirodnu kozmetiku Les Couvent des Minimes. Naslijedivši njihovo znanje o bilju iz Provanse, taj brend svoje jednostavne formule temelji na njihovim receptima i prokušanim sastojcima čije je korisno djelovanje potvrdilo vrijeme.

Krema za gladijatore

Koliko redovnici i danas pridonose izradi pomada za ljepotu, možda najbolje opisuje neobičan put i proizvodnja prve kreme na svijetu. Priča o nastanku kreme koja nam je danas poznata kao cold cream, vrlo bogatoga hidratantnog sredstva za lice i tijelo, počinje u dalekom 2. stoljeću. Njenu je izvornu formulu (navodno od pčelinjeg voska, ružine vode i maslinova ulja) osmislio poznati grčki liječnik Galen, koji je tada radio u rimskoj školi za gladijatore u Grčkoj, u svom rodnom gradu Pergamu. Tom je emulzijom vrlo uspješno tretirao rane i posjekotine gladijatora i ne sluteći da je stvorio prvu kremu za njegu kože.

U vihoru vremena, recept se sačuvao zahvaljujući redovnicima, no otkriven je tek 2001. godine. Otkrio ga je Lev Glazman, utemeljitelj američkog brenda Fresh. Nekoliko godina nakon što je sa suprugom Alinom Roytberg počeo proizvodnju kozmetike inspirirane starim pripravcima, koja je postigla velik uspjeh, privukao je pozornost francuskog multinacionalnog konglomerata Moët Hennessy i Louis Vuitton (LVMH). Surađujući s njima, 2001. godine u podrumima privatne biblioteke te francuske grupacije Lev Glazman naišao je na „sveti gral“ – Galenovu formulu.

Očaran otkrićem, Glazman je odlučio udahnuti nov život tom zaboravljenom receptu i tako je, uz neke sitne preinake, uskrsnuo antičku gladijatorsku emulziju pod imenom Crème Ancienne. Ta se bogata krema, koja ublažava bore, ožiljke i strije te štiti kožu od vremenskih prilika, zbog osjetljive teksture i sastojaka morala izrađivati i miješati isključivo ručno, zbog čega su Glazman i njegova supruga krenuli u potragu za idealnim proizvođačima.

10.000 pakiranja

Prvi pogon za izradu postavili su u malom samostanu Tautra u Norveškoj, gdje je kremu izrađivalo sedam časnih sestara. Iako ih je bilo malo, sestre su ispunjavale kvotu praveći 1000 staklenki godišnje. No, kad je potražnja porasla, časne su se sestre potužile da više nemaju vremena za molitvu jer im pravljenje kreme oduzima previše vremena. U samo tri mjeseca, otkako je 2003. godine Crème Ancienne lansirana, unatoč visokoj cijeni, prodane su sve zalihe i nastala je poduža lista čekanja.

Glazman je sestrama morao pronaći dostojnu zamjenu, a na njegove „molitve“ odgovorili su češki trapisti. Danas ti redovnici u bijelim haljama u samostanu Nový Dvur u selu Dobrá Voda godišnje proizvedu 10 tisuća pakiranja te bogate hidratantne kreme cvjetnog mirisa.

Svjetska pomama za „samostanskom“ kozmetikom, čije su se recepture pisale i čuvale, a pripravci miješali na svetim mjestima, dio je trenda povratka prirodi. U čemu je tajna njihove učinkovitosti možemo samo nagađati – u jednostavnosti i prirodnim sastojcima, pomno odabranim biljnim mješavinama ili pak u stoljetnom samostanskom miru i tišini utkanom u proizvode koji su melem za stresnu današnjicu.