Na pragu 30-ih često čujem kako izgledam mlađe i bolje. Što god to značilo, pitam se što je na meni drugačije. Moj krivi nos se nije ispravio, oči nisu promijenile boju, kosa se nije izravnala, a ni guza se nije smanjila. Ali, ja sam ih prihvatila i zavoljela takve kakvi jesu; shvatila da boje, proporcije i teksture nisu ono što je bitno.

Ono što se promijenilo je to da više pažnje i vremena posvećujem onom što je unutra. Hranim dušu, um i tijelo. Trudim se da (p)ostanu zdravi i u balansu. Rastem, i sretna sam zbog toga.

Mislim da je to izvor istinske ljepote, koja se u svakom čovjeku nalazi duboko unutra, a isijava prema van sjajem koji ne mogu nadmašiti ni najskuplja šminka, ni najljepša odjeća. To je ona prekrasna energija koja je tako specifična za svakoga od nas i koja svakoga od nas čini prekrasnim. Vanjska ljepota samo je posljedica unutarnje. „Bitno je očima nevidljivo.“
Maja (29)