Joga za djecu: Praksa koja izgrađuje mišiće, jača samopouzdanje i ublažava stres ili nešto treće?

U lotus položaju dijete ne postaje hindus

S druge strane, zanimljivo mi je da se javljaju ljudi koji najvjerojatnije nikada nisu otišli na sat joge niti su odveli djecu, pa se nakon sata uvjerili da je to još uvijek isto dijete. Da je njegov mozak i dalje njegov mozak, da lotos položaj nije položaj u kojemu dijete postaje hindus (upravo zahvaljujući prakticiranju joge upoznaje sebe, pa može postati štogod ono hoće), da zatvarajući oči tijekom sata usmjerava pažnju na svoje tijelo i postaje mirnije, a ne da je u halucinogenom stanju.

Neka djeca više će voljeti nogomet, odbojku ili atletiku, a neka će djeca više voljeti otići na sat joge. Kako se djeca osjećaju nakon dolaska na sat? Što kažu roditelji? Možda je bolje upitati one koji imaju neposredan kontakt s jogom za djecu, nego se povoditi raznim neutemeljenim komentarima. Iz prve sam ruke saznala odgovore od dugogodišnjih instruktorica koje rade s djecom i koje su bile voljne podijeliti svoja zapažanja i dojmove.

Dječji joga rođendani

Moja prva sugovornica bila je Martina Hautman Matijaš, osnivačica Mandala joga studija u Bjelovaru. Radi kao pedagoginja u školi za učenike s teškoćama i majka je dvojice dječaka, a dječju jogu vodi već sedam godina. Martina ističe kako se sva djeca koja pohađaju njene satove osjećaju bolje nakon sata joge, ali kaže da ne može reći kako se tako osjećaju isključivo zbog joge, nego više zbog toga što prakticiraju aktivnost koja im se sviđa.

Podučava jogu djeci redovne populacije, kao i onima koji malo odskaču, kako kaže, jer imaju poremećaj pažnje, intelektualne teškoće ili autizam. To nije nimalo lagan posao jer treba izbalansirati da svatko podjednako dođe do riječi, da svatko podjednako vodi neku aktivnost, da se prihvate različitosti.

„Osobno, jako puno radim kroz debate i u radu ne koristim isključivo jogu već i niz bihevioralnih radionica koje sam slušala vezano uz posao i profesiju. „Često imam priliku vidjeti kako je neko dijete po dolasku bilo šutljivo, povučeno i sramežljivo, no nakon nekoliko dolazaka, aktivno se uključuje i rado sudjeluje u aktivnostima. Roditelji se jave, zahvalni i sretni.“

No, Martina ponovno ističe da u svom radu ne koristi samo jogu, da se djetetu treba sviđati takva aktivnost i da treba osjećati da je prihvaćeno, pa sve skupa daje dobar rezultat. „Djeca guštaju u vježbama disanja, u kratkim meditacijama i shavasani (opuštanju) i voljela bih da je joga kao i mindfulness, dio odgojno-obrazovnog sustava“, nadodaje. Na pogrdne komentare se više ne obazire i smatra kako ljudi imaju svoja uvjerenja i stavove, neke strahove koji često nisu znanstveno utemeljeni.

Pitala sam je koji su benefiti joge za djecu, istaknula je razvoj samopouzdanja, učenje o suradnji i životu u grupi, aktivnost bez natjecanja, disanje, povlačenje u sebe, fleksibilnost i snagu. Martina vodi i dječje joga rođendane i znalo joj se dogoditi da je pozvan cijeli razred, ali neko dijete nije došlo jer njegovi roditelji ili svećenik, čak vjeroučitelj nisu dopustili da dijete prisustvuje. Na takve situacije odgovara edukacijom djece, a i sami rođendani su nastali kao ideja da jogu približi široj publici kroz djecu i primjerice zdravije slastice te da se usade vrijednosti kao što su ljubav i zajedništvo, kako kaže „iznad poklona, žderanja i pila“.

Joga jača mišiće, ali i samopouzdanje i koncentraciju

Izabela Marić dječju jogu vodi pet godina u Verbasana joga studiju u Zagrebu, za djecu od prvog do petog razreda osnovne škole.

Djeca obožavaju jogu jer sat sadrži elemente joge uz mnogo zabave, raznih igara, plesa, pjevanja i sviranja. U poticajnoj atmosferi u kojoj se djeca opuštaju i zabavljaju, istovremeno se razvija snaga tijela, koordinacija, fleksibilnost i stabilnost. Osim toga, pokušava se ojačati svijest o vlastitom tijelu, fokusiranost i koncentracija, te najvažnije – samopouzdanje.

Nadodaje kako joga za djecu ojačava samopouzdanje i sliku o samome sebi, potiče kreativnost, jača emocionalnu snagu djeteta, utječe na balans, a dijete uči kako se opustiti, smanjiti svakodnevni stres te ga potiče na suosjećanje, velikodušnost i poštovanje. U svom radnom vijeku nikada nije imala loša iskustva, govori kako su i djeca i roditelji bili uvijek jako zadovoljni s odlukom upisa na satove joge te kako su vidjeli pozitivne promjene na svojoj djeci. „Ove godine nažalost ne vodim satove joge za djecu radi situacije uzrokovane koronom i jako mi fale naši mali jogići.“

Najviše vole meditaciju

Viktorija Ajduković moja je treća sugovornica koja jogu za djecu vodi nekoliko godina u Zagrebu. Jedna od njenih prvih edukacija vezanih uz jogu bila je upravo dječja joga, kao i prenatalna joga. Kako je došla na ideju da upiše tu edukaciju?

„Ideja je došla gledajući svoje prijateljice koje su muku mučile sa, kako su same govorile, „hiperaktivnom“ djecom. Pomislila sam – ako joga djeluje na odrasle koje je puno teže umiriti zbog načina života kakav svi vodimo, pa s djecom mora da se događa čista magija kada bi se primijenile takve tehnike. Tako je i bilo“, govori.

Bezobrazno sam je upitala je li visokoobrazovana, s obzirom na to da postoji još jedna predrasuda – kako instruktori joge često nisu visokoobrazovani. Ovo je pitanje isto poprilično škakljivo, jer tko nam garantira da nečije fakultetsko obrazovanje (ne mislim na edukacije vezane uz jogu) mora utjecati na kvalitetu sata joge? Ali, Viktorija mi odgovara kako je završila Fakultet političkih znanosti, imala svoju marketinšku agenciju, proputovala svijet i kaže kako ima „milijun diploma iz joge“. Trenutno zbog epidemije Viktorija ne vodi grupnu dječju jogu, ali radi privatne satove s djecom i mamama.

Djeca obožavaju te satove, a ne bi vjerovali – najviše vole meditaciju. Djeca vole živjeti u svijetu mašte, ako im znate dobro „ispričati priču“, što kroz pokret, što kroz meditaciju, to je za njih izrazito ljekovito i bez obzira koliko su mali osjete promjenu i sviđa im se.

Mijenja li joga djecu nabolje?

Vidi li se promjena na djeci nakon sata joge? Viktorija odgovara: „Promjena se vidi već u prvih deset minuta, zaista. Ako učitelj joge ima osjećaj za djecu i zna kako s njima kroz osjećaj, čim djeca uđu u prostor promjena počinje. A pogotovo ako je to u kontinuitetu. I njima je dovoljno toliko malo, ne moraju dolaziti nekoliko puta tjedno, jednom tjedno i promjena je tu. Ono što ja najviše vidim, koliko god zvučalo poput klišeja, postaju naočigled bolje osobe za sebe i za druge! Obazriviji i snažniji, više paze na sebe i na druge. Mirniji su, reakcije su nježnije. Fokus se prebacuje na ljepše aspekte njihovog života i imaju potrebu to proširiti“.

Istaknula je kako je joga praksa koja nas „na mala vrata“ mijenja. „Ti tu samo kao nešto vježbaš, a pozadinski se malo po malo u tebi događaju promjene. Djeca koja se bave jogom su djeca koja su mirna, ali su i dalje puni razigranosti i rekli bi prane.“ Uvjerila se kako takva djeca neće nikada primijeniti nasilje ili sukob, već kako će uvijek tražiti rješenje koje odgovara svima, no opet se znaju i na miran način izboriti za sebe. Oslobođeni su tjeskobe, prepuni samopouzdanja i Viktorija tvrdi da to znaju prenijeti svojim vršnjacima, što je najvažnije. „Djeca koja bolje uče, koncentriranija su, fokusiranija su, bolje pamte. O zdravlju da ni ne govorimo.”

To su djeca koja su snažna, fleksibilna i zdrava. Kad se baviš dječjom jogom ti zaista svjedočiš predivnim promjenama i gledaš kako ta djeca zaista mijenjaju svijet. 

Što se roditelja tiče, iako ima puno skeptičnosti, Viktorija kaže kako nije susrela nijednog nezadovoljnog roditelja. „Ali i ti roditelji vide kakvo dijete su ostavili na početku sata, a kakvo dijete prepuno ljubavi prema sebi i njima ih je dočekalo na kraju sata. Ima roditelja koji idu principom – samo ga/ju izdivljaj da mi bude mirno. I ja kažem: „Nema problema“. Dobiju, naravno, puno više od toga.“ 

Dakako, dječje aktivnosti su stvar njihovog osobnog izbora (ili je tako kod nas utopista). No, isto tako je i prakticiranje joge. Ako meditacija i joga imaju toliko benefita za ljudsko psihičko i fizičko zdravlje, zamislite kako bi utjecali na nas da smo ih imali priliku prakticirati još kao djeca. Iz moje perspektive, svijet bi bio puno mirnije, staloženije i sigurnije mjesto. A i, ako ćemo tako, a evo hoćemo, koliko samo svjetski poznatih osoba priča o meditaciji, jogi, tehnikama disanja, i koliko su utjecale na to da dospiju tu gdje jesu, ali i održe svoju mentalnu stabilnost?

Želim nam svima da nam je najveća nesreća u životu upoznavanje djece s meditacijom i jogom!

Više o autorici doznajte na blogu dasamjanetko.com