Dr. Levine je proučavao što se, na razini fiziologije, događa ljudima koji dožive i prežive velika traumatična iskustva poput prirodnih katastrofa, ratnih zbivanja, napada, automobilskih i drugih nesreća, ali i bolničkih zahvata i operacija ili pak ljudima koji takvim događajima svjedoče iako u njih nisu direktno uključeni. Mnogi od njih razvijaju psihofizičke probleme koji se pretvaraju u kronične tegobe. Poslije je uvidio da jednake teškoće mogu imati i ljudi koji su doživjeli traume i na drugi način, npr. odrastajući u nepovoljnim životnim okolnostima, koji su bili izloženi određenom ugrožavajućem psihološkom pritisku i slično.
Pri traumatičnom iskustvu svima nam se događa reakcija „bori se ili bježi“, kad naše tijelo spontano i instinktivno mobilizira veliku količinu energije da bi se s izazovom moglo boriti. No, kako čovjek nije samo instinktivno nego i misaono i emotivno biće, on ne uspijeva uvijek spontano slijediti instinktivnu uputu živčanog sustava da se pokrene pa se pod utjecajem tih drugih sustava često zamrzne ili „zakoči“, a mobilizirana energija se, zapravo, ne upotrijebi i ostane zarobljena u tijelu. Somatic Experiencing pomaže da se ona ponovo oslobodi i tako, praktički, izbriše bolne simptome.
.png)
.png)
