Kosti lubanje mogu se pomicati

Pritiscima se pokušava utjecati na kraniospinalnu tekućinu, likvor, koja može biti stiješnjena u kralježnici zbog trauma izazvanih padom, prometnom nesrećom ili zbog opće živčane napetosti. Ovom terapijom suženja živčanih prolaza mogu se ublažiti, protok likvora poboljšati, a koštane strukture dovesti u pravilan položaj. Dr. John Upledger, koji je usavršio ovu metodu, primijetio je lagane pokrete moždanih membrana i nazvao ih kranio-sakralnim disanjem. Kranio-sakralna terapija temelji se na pretpostavci da se kosti lubanje mogu pomicati, što je suprotno važećim postavkama u anatomiji.

Ova je terapija dobila ime po kostima koje zajedno s kralješcima okružuju živce, dakle kostima lubanje (cranium) i trtice (sacruma). Mozak i koštana srž prekriveni su zaštitnim membranama koje stvaraju jedinstvenu ovojnicu kojom protječe cerebrospinalna tekućina, koja se proizvodi i reapsorbira u lubanji. Ona stvara ritam koji se širi cijelim tijelom poput vala od lubanje kroz kralježnicu do perifernih dijelova tijela.

I psihološki i emocionalni aspekt problema

Krenuvši od pretpostavke da mozak i koštana srž reguliraju pokrete i tjelesne funkcije, probavu, disanje, kardiovaskularni sustav, ritam sna i budnosti, sekreciju hormona i sl., terapeuti ove metode vjeruju da se njihovom manipulacijom može utjecati na opće psihofizičko zdravlje. Terapeuti tijekom edukacije razvijaju osjetljivost dodira kako bi mogli osjetiti minimalne pomake u ovom sustavu vjerujući kako mali, jedva zamjetni signali izražavaju ono što se događa u unutarnjim motorima organizma.

Svaka životna situacija djeluje na kranio-sakralni ritam stvarajući u njemu asimetrije, restrikcije i promjene. Zato terapeuti ne djeluju samo na koštani sustav već rade i na psihološkom i emotivnom aspektu problema. Iako ova terapija može djelovati na cijeli niz poremećaja, najučinkovitijom se pokazala kod migrena, bolova u vratu i kralježnici, teškoćama u motoričkim funkcijama te kod stresa.