Uvriježeno je mišljenje da su naši zubi, zbog čvrste građe, mrtvi, pa iako ih upotrebljavamo u najrazličitijim situacijama (da pregrizemo konac i sl.), smatramo da služe ponajprije za naglašavanje našeg blistavog i neodoljivog osmijeha te za žvakanje. Ali zub ni u kojem slučaju nije mrtav. Zubna je caklina jedno od najtvrđih tkiva, a istovremeno zub u cjelini jedan od na dodir najosjetljivijih organa u ljudskom tijelu.

Utjecaj istoka

Holistička stomatologija zube vidi kao dio veće cjeline
Istočnjačko promatranje ljudskog tijela kao nedjeljive duhovno-tjelesne cjeline, prije više tisućljeća uočilo je duboku povezanost zuba s pojedinim organima u ljudskom tijelu. Naime, zubi su smješteni na tzv. akupunkturnim meridijanima većine organa, pa tako pojedini zub može utjecati na protok energije tim meridijanom i na taj način djelovati na određene organe. Prednji zubi nalaze se na meridijanu mokraćnog mjehura i mogu izazvati bolest bubrega, koljena i reproduktivnog sustava, gornji i donji kutnjaci mogu izazvati bolesti u probavnom sustavu i prsnom košu, umnjaci utječu na srce... Dakle, oboljenje jednog zuba nije ograničeno samo na taj zub, nego putem meridijana i krvotoka može oštetiti i druge organe. Prema holističkoj stomatologiji, posebnu opasnost za naš organizam predstavljaju devitalizirani – mrtvi zubi kojima je odstranjena zubna pulpa (središnji dio) i koji mogu biti tiha žarišta toksina, a time i kroničnih bolesti. No krenimo ispočetka.

Iz današnje se perspektive možda ne čini tako, ali stomatologija je zapravo vrlo mlada grana medicine. Primjerice, jeste li znali da je ne tako davno u opisu brijačkog posla bilo, osim kirurških zahvata, i vađenje zuba (primjećujete li sličnost između brijačkog i zubarskog stolca)? Stomatološki se fakultet u Zagrebu tek 1962. godine odijelio od Medicinskog fakulteta i postao samostalan. I baš poput ostalih grana zapadnjačke medicine, koje se često usmjeruju na pojedini organ zanemarujući cjelokupno stanje organizma, i stomatologija se razvijala na proučavanju i liječenju zuba kao zasebnog dijela ljudskog tijela, potpuno izdvojenog iz složenog konteksta. U tom nastojanju razvijene su brojne terapije i tehnike, mnogi alati, pomagala i medicinski aparati.

I zaista, zahvaljujući dosadašnjim dostignućima ljudi izlaze iz stomatoloških ordinacija lišeni bolova, smiješe se gotovo odmah, a bolje mogu žvakati već nakon nekoliko sati. No ovisno o zahvatu koji je primijenjen, pritom je možda otvorena kobna Pandorina kutija. Naime, ako je zbog liječenog karijesa odstranjeni dio zuba nadomješten amalgamskim ispunom, snažan otrov, živa koja je sastavni dio tog ispuna, usađen je u neposrednoj blizini mozga pacijenta. Takav ispun otpušta toksine dok god se ne odstrani. Ako je pak zbog uznapredovalog karijesa, ili nekog drugog razloga, stomatolog bio prisiljen odstraniti zubni živac, dolazimo do još većeg problema, koji je ujedno i glavna tema ovog teksta – devitaliziranog ili mrtvog zuba.PageBreak

A u čemu je sada problem, pitate se? Naoko ne postoji jer je moderna endodoncija uspjela očistiti i dezinficirati prazni prostor nastao nakon vađenja živca, ispuniti ga specijalnim pastama, time mu zadržati i funkciju i izgled, i još ga tako savršeno prikriti da imunosni sustav taj zub, iako mrtav, neće odbaciti kao strano tijelo. Nažalost, neki su znanstvenici otkrili da u bezbrojnim okolnim i posve nedostupnim dentalnim kanalićima ostaje mnogo organskog materijala preostalog od izvađenog živca. To se tkivo nekrotično raspada – truli – i pritom razvija visokotoksične produkte na bazi sumpora (merkaptan i tioeter), ali i neke kancerogene (indol, skatol). Dolazi do snažnog poremećaja koji se naziva kronično žarište.

Zubni kanali

Utjecaj kroničnih žarišta na našu krv i limfu
Ironično je pritom da što je zub uspješnije izliječen na taj način, fokus ili kronično žarište biva prikrivenije te nesmetano i neprestano truje cijeli organizam. Toksini se talože u zglobovima i izazivaju snažne bolove i zajedno s kancerogenim tvarima postupno oslabljuju imunosni sustav, degradiraju i kvare naš unutarnji milje – onečišćuju krv i limfu. Budući da zdravlje svake pojedine stanice neposredno ovisi o krvi i limfi, taj zagađeni unutarnji prostor dugoročno može dovesti do degenerativnih i kancerogenih promjena. Iako konvencionalna stomatologija to i dalje ne priznaje, dr. Weston Price, jedan od utemeljitelja holističke stomatologije, još je početkom prošlog stoljeća detaljno dokumentirao i opisao povećanje oboljenja od karcinoma s povećanim brojem zahvata na kanalima zubnih korijena.

Neovisno jedni o drugima, u prvoj polovini 20. stoljeća, osim dr. Pricea, i drugi su istraživači na području biološko-integrativne medicine istraživali taj fenomen: dr. Wilhelm von Brehmer, dr. Günter Ederlein i dr. Carl Spengler. Svi do jednoga su unutar korijena mrtvih zuba, kod pacijenata bolesnih od raka i drugih degenerativnih bolesti (artritis, multipla skleroza i alzheimer), pronašli bakteriju Siphonospora polymorpha (danas nazvanu Propionibacterium acnes). Njihova je posebna zasluga što su iz te bakterije izolirali netoksični filtrat (Arthrokehlan i Spenglersan), koji može razgraditi samu bakteriju, a ona se potom prirodnim putem izlučuje iz organizma. Taj se filtrat danas rutinski koristi u liječenju devitaliziranih zuba i liječenju kroničnih bolesti u ordinacijama holističke stomatologije diljem svijeta.

Osobne priče

Primjeri iz prakse pokazuju učinkovitost holističkog pristupa
Prije svega, holistički stomatolozi vjeruju da korijen tretiranog devitaliziranog zuba treba bezuvjetno odstraniti jer neprestano djeluje toksično i bakterijski. Nakon toga, primjenom izopatskih i homeopatskih lijekova poput Arthrokehlana, to se žarište detoksicira i omogućuje oporavak meridijanskog sustava. Ovisno o izgubljenom zubu, liječe se i meridijanom povezane skupine organa, kao npr. za prednji zub bubrezi i mokraćni mjehur. Pritom se primjenjuju holističke metode kao što je toplinska terapija, vruća kupka stopala, te medikamenti poput enzima, vitamina, minerala i kelata. I bez brige: prazni prostor gdje je nekoć bio devitalizirani zub popunjava se nadomjescima od posebnih materijala koji ne zadiru u sam korijen, nego prianjaju uz površinu zubnog mesa i izgledaju baš poput pravog zuba.

Sve to vam zvuči apstraktno i nevjerojatno? Dat ću vam primjer jednog nedavnog slučaja iz moje ordinacije. Prije godinu dana došla mi je 46-godišnja žena iz Čakovca s dijagnozom primarne bilijarne ciroze jetre. Tužila se na neprestani umor, suhoću usnica i usne šupljine, a sedimentacija eritrocita bila joj je četiri puta veća od normale. Kako se već nekoliko godina liječila bez većeg uspjeha, odlučila je sanirati zube i vidjeti može li joj to pomoći. I doista, nakon odstranjivanja amalgamskih plombi, ekstrakcije dva devitalizirana zuba koji odgovaraju meridijanima jetre, te popratne terapije prirodnim pripravcima, suhoća usta potpuno je nestala, a vrijednost sedimentacije približila se normali. Nalazi enzima jetre približili su se normalnim vrijednostima koje dugogodišnjim liječenjem nije uspjela postići.PageBreak

Dakako, ne mora svatko tko ima devitaliziran zub oboljeti. Osobni imunitet ovdje ima važnu ulogu. Ipak, tijekom vremena, većina ljudi sa ispunom zubnog korijena razvije neku vrstu sistemskih simptoma koje prije nisu imali. Primjerice, poznati su mnogi slučajevi povlačenja artritisa nakon vađenja devitaliziranih zubi, a i ja ih viđam u svojoj praksi. Moj dugogodišnji pacijent, 27-godišnjak iz Zagreba, tako je godinama imao šesticu koja je potpuno propala. Prije nekoliko godina preporučila sam mu vađenje tog zuba, no strah je prevladao. Osim te šestice, imao je još dva devitalizirana zuba koja mu nisu uzrokovala nikakve smetnje. No kako je već dugo osjećao bolove u zglobovima, ipak je naposljetku odlučio izvaditi šesticu koju je toliko godina ljubomorno čuvao. Dva tjedna nakon ekstrakcije bolovi u zglobovima znatno su se smanjili pa je odlučio izvaditi i preostala dva devitalizirana zuba. Nakon mjesec dana bolovi i smetnje sa zglobovima potpuno su nestali.

Bolje spriječiti

Cjelovite namirnice i briga o zubima ključ su zdravlja
Kao i za sve ostalo, i u holističkoj stomatologiji vrijedi zlatno pravilo: bolje spriječiti nego liječiti. Ako vodimo brigu o svojem zdravlju i zdravlju svojih zuba, neće nam trebati opsežna intervencija stomatologa. Primjerice, dr. Price je proučavao prehrambene navike primitivnih naroda i otkrio da oni koji se i dalje hrane tradicionalno ne poznaju pokvarene zube niti degenerativne bolesti. Visoka je cijena koju plaćamo zbog prehrane temeljene na kontaminiranoj, prerađenoj, necjelovitoj hrani punoj rafiniranog šećera i brašna.

Osim zdrave prehrane temeljene na cjelovitim namirnicama, važna je i svakodnevna briga o zubima. To je ozbiljan angažman koji zahtijeva punu pozornost. Većina nas ima naviku četkanja zuba prije spavanja i time smo već puno učinili. Međutim, važno je biti uistinu dosljedan, imati meku četicu za čišćenje i masažu te interdentalnu četkicu za čišćenje prostora među zubima. Ne preporučujem zubni konac jer nekontrolirano ulazi u međuzubni prostor i oštećuje zubno meso. Zubno meso treba oprezno masirati, čistiti površinu jezika, a ako imate i tuš za zube, to će pridonijeti još boljoj higijeni usne šupljine.

Posjet stomatologu nužan je svakih šest mjeseci poslije popravka zuba, što je uz kontrolu i čišćenje zubnog kamenca dobra osnova za zaustavljanje ozbiljnih problema i sprječava devitalizaciju zuba. I ne zaboravite: vrijeme koje ćete utrošiti u zdravlje svojih zuba uistinu neće biti uzalud potrošeno jer istodobno ulažete u zdravlje cijelog organizma.